Amazon se okreće novoj vrsti energije, u Hrvatskoj ćemo je imati za deset godina
Zbog razvoja umjetne inteligencije i povećanja broja podatkovnih centara, rast će potreba za većom količinom stalno dostupne energije. Mnogi rješenje tog problema vide u uporabi malih modularnih reaktora, za koje je veliki interes pokazao i ministar gospodarstva Ante Šušnjar
Ujedinjeno Kraljevstvo treba više nuklearne energije kako bi napajalo podatkovne centre potrebne za umjetnu inteligenciju (AI), rekao je Matt Garman, izvršni direktor najveće kompanije za računalstvo u oblaku Amazon Web Servicesa (AWS) u intervjuu za BBC. Ta tvrtka, koja je dio maloprodajnog diva Amazona, planira potrošiti osam milijardi funti na nove podatkovne centre u Ujedinjenom Kraljevstvu u sljedeće četiri godine.
“Nuklearna energija je odlično rješenje za energetske potrebe podatkovnih centara jer je izvrstan izvor energije bez ugljika, dostupan od 0 do 24“, smatra Garman čije je kompanija najveći korporativni kupac obnovljive energije na svijetu. U Ujedinjenom Kraljevstvu trenutno postoji 500 podatkovnih centara koji troše 2,5 posto ukupne električne energije u zemlji, dok 80 podatkovnih centara u Irskoj troši čak 21 posto ukupne energije. Očekuje se da će ti brojevi do 2030. narasti na šest, odnosno 30 posto. Tijelo koje upravlja britanskom elektroenergetskom mrežom procjenjuje da će do 2050. podatkovni centri trošiti gotovo jednako energije koliko danas troše svi industrijski korisnici zajedno. Garman smatra da će se zbog toga morati razvijati nove tehnologije. “Vjerujem da će nuklearna energija igrati veliku ulogu u tome, posebno gledajući 10 godina unaprijed“, smatra izvršni direktor Amazon Web Servicesa.
Zašto baš nuklearna energija?
S njime se slaže i Alex Chisholm, predsjednik Uprave francuske tvrtke EDF u Ujedinjenom Kraljevstvu, koja gradi veliki nuklearni reaktor u Hinkley Pointu u Somersetu. “Zašto se pružatelji podatkovnih centara okreću nuklearnoj energiji? Pa zato jer će im trebati puno pouzdane energije“, rekao je Chisholm koji smatra da uvođenje malih modularnih reaktora (SMR) može pokretati britansku digitalnu ekonomiju. Amazon već surađuje s tvrtkama koje razvijaju SMR-ove u Washingtonu i Virginiji te je zainteresiran za Rolls Royce, koji razvija vlastiti SMR u Velikoj Britaniji. Glasnogovornik britanskog Ministarstva za energetsku sigurnost i neto-nultu emisiju rekao je da će modularni reaktori “igrati posebno važnu ulogu u razvoju sektora koji troše puno energije, poput AI-a, te da će mijenjati pravila planiranja kako bi olakšali izgradnju nuklearnih elektrana diljem zemlje”. Slično je najavio i hrvatski ministar gospodarstva Ante Šušnjar, pokrenuvši inicijativu za izgradnju SMR-ova i u našoj zemlji. Formirao je i Radnu skupinu za nuklearnu energiju koja ima za cilj pripremiti potrebne zakonske izmjene.
Kako trenutno u Europi nema još niti jednog SMR-a, a tek nekoliko ih je u pogonu i izgradnji u Rusiji i Kini, pitali smo Davora Grgića s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, jesu li mali modularni reaktori još uvijek utopija ili je realno njihovu masovnu proizvodnju očekivati u nekoj bližoj budućnosti.
“U razvoj takvih proizvoda treba uložiti značajna sredstva, a u većini zapadnih zemalja to su privatni investitori koji žele imati jasnu sliku povrata ulaganja i zarade. Dodatno, zemlje koje su u zadnje vrijeme gradile nuklearne elektrane imale su velike potrebe za energijom, a to je lakše, brže i jeftinije ostvariti gradnjom velikih elektrana. Zbog toga danas ne možete kupiti elektranu koja bi imala električnu snagu manju od 1000 megavata“, ističe profesor s FER-a, ali dodaje kako to ne znači da na Zapadu ne postoji četiri do pet projekata koji su u završnoj fazi licenciranja ili u fazi pripreme za gradnju. Većina tih reaktora, kaže, zamišljena je tako da bi bi bili izgrađeni unutar tri godine.
Masovna proizvodnja nakon 2030.
“Prve reaktore u pogonu možemo očekivati između 2028. i 2030. godine, a masovnije građenje pet godina kasnije. Procjene onih koji misle proizvoditi takve reaktore govore da će do 2040. postojati potreba za 20 do 50 reaktora. Dijelom bi se to odnosilo na zemlje koje već imaju velike nuklearne elektrane, a dijelom na one kojima bi to bile prve elektrane. U slučaju Hrvatske, to bi imalo smisla ako bi prva takva elektrana bila u pogonu unutar 10 godina, iako bi to moglo biti i ranije ukoliko bi postojao odgovarajući interes i želja“, smatra Grgić.
Što se tiče uloge SMR-ova u Hrvatskoj, profesor s FER-a ih uz hidroelektrane, vidi kao bazu stabilne, uvijek raspoložive i pouzdane proizvodnje električne energije. “Na taj način bi imali i bolju prostornu raspodjelu snage priključene u sustav jer su vjetar i dobar dio većih fotonaponskih elektrana na našoj obali. SMR-ovi su dobar izbor za pokrivanje većih opterećenja kakvi su u većim gradovima, energetski intenzivnoj industriji ili informacijskoj infrastrukturi. Vidim i mogućnost sinergije s proizvodnjom vodika“, poručuje Grgić.
SMR-ovi su veličine nogometnih igrališta, imaju kapacitet snage do 300 megavata, a njihova glavna prednost su modularnost i mobilnost. Oni se mogu unaprijed sastaviti u tvornici i zatim transportirati i instalirati na lokaciju koja inače nije pogodnu za veliki, konvencionalni reaktor. “SMR-ovi koji koriste lakovodnu tehnologiju su evolutivni pristup razvoja baziran na postojećim velikim reaktorima, uz dodavanje naprednih karakteristika. Ideja je jednostavna – smanjenjem veličine i modularnošću omogućiti bržu gradnju i smanjiti inicijalnu alokaciju novca“, objašnjava Grgić i dodaje kako trenutno postoji veliki broj razmatranih koncepcija SMR reaktora, a nedavno je uvedena i dodatna skraćenica AMR (Advanced Modular Reaktor), u smislu naprednih modularnih reaktora.
