Od sustava bolesti prema sustavu zdravlja: može li Hrvatska konačno promijeniti paradigmu?

Zdravstvo u Hrvatskoj je desetljećima bilo opterećeno birokracijom i reaktivnim pristupom. No što ako postavimo pitanje: kako stvoriti sustav koji građane aktivno podržava da ostanu zdravi? Direktorica HealthComm Foruma i komunikacijska savjetnica Nina Išek Međugorac te Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, govore o trenucima koji traže zajedničku odgovornost, otvorenost i partnerstvo svih dionika u oblikovanju zdravlja kao najvrjednije javne i ekonomske politike.

U hrvatskom zdravstvu najčešće pričamo o bolnicama, dugovima i listama čekanja. Što znači govoriti o zdravstvu kroz koncept “sustava zdravlja”, a ne bolesti?

Belina: Promjena paradigme znači da zdravlje postaje zajednička vrijednost. Sustav zdravlja gleda unaprijed, njeguje dobrobit i povezuje resurse. To je prilika da svi zajedno prepoznamo snagu prevencije i učinkovitosti. Zdravlje građana jedne zemlje je resurs.

Išek Međugorac: Sustav zdravlja je onaj koji vidi čovjeka i zajednicu kao partnere. To traži novu razinu suradnje i povjerenja. HealthComm Forum nastoji otvoriti prostor u kojemu se o zdravlju razgovara kroz suradnju, ne kroz podjele.

Gospođo Išek Međugorac vi dolazite iz svijeta politike i strateške komunikacije. Što vas je dovelo do ideje da je nužno otvoriti zajednički prostor za sve dionike u zdravstvu, uključujući privatni sektor, medije, ekonomiste – i kako ste zamislili da takav dijalog izgleda?

Išek Međugorac: Ideja Foruma proizašla je iz potrebe da otvaramo važne teme o zdravlju na ispravan način te povežemo sve one koji mogu doprinijeti zdravlju i nametnemo. Zdravlje nije tema jednog resora, već svih nas. Dijalog koji utemeljujemo uključuje sve sektore, jer samo tako možemo do rješenja koja su dugoročna i primjenjiva.

Gospodine Belina kao osoba koja desetljećima sluša, zastupa i razumije potrebe pacijenata – što vama znači ta nova paradigma zdravlja? Gdje to pacijenti najviše osjećaju da sustav ne funkcionira?

Belina: Nova paradigma zdravlja građanima vraća glas. Kad sustav sluša pacijenta, postaje snažniji. Važno je da zdravstvo bude iskustvo razumijevanja i podrške, a ne prepreka. Građani/pacijenti su nedjeljivi dio sustava zdravstva, ne samo njegovi korisnici, te bi također trebali imati participativnu ulogu.

Gdje je onda najveći otpor promjenama – u zakonodavstvu, organizaciji sustava, mentalitetu? Što biste vi mijenjali odmah, ako imate “prazan papir”?

Belina: Prepreke su sve nabrojano, a ja bih dodao i naslijeđeni sustav nedostatka odgovornosti, svih, pa tako i samih građana/pacijenata. Promjene traže hrabrost i odgovornost. Važno je potaknuti lokalne zajednice i zdravstvene djelatnike da budu pokretači inovacija. Prazan papir vidim kao priliku da stvorimo sustav temeljen na povjerenju i suradnji. Glas i potrebe građana treba slušati i na njih adekvatno odgovoriti, a sve provedene aktivnosti evaluirati i po potrebi mijenjati kako bi odgovarale na stvarne potrebe.

Gospođo Išek Međugorac zdravstvo se često percipira kao zatvoren sustav. Kako otvoriti vrata multisektorskom djelovanju, pogotovo kad dolazi do trenja između javnog i privatnog interesa?

Išek Međugorac: Zdravstvo može biti primjer kako javno i privatno mogu raditi zajedno za opće dobro. Suradnja nije suprotnost javnom interesu ako je vođena transparentnošću i odgovornošću. Forum gradi upravo takav okvir.

Može li javna rasprava postati alat oblikovanja politike, a ne samo politička kozmetika? Kako izgleda primjer dobre suradnje koju ste doživjeli ili pokrenuli?

Išek Međugorac: Javno savjetovanje ima smisla kad potakne akciju. Dobar primjer je kada zajednički dokumenti Foruma postaju osnova za konkretne politike.

Belina: Kad sustav pozove pacijente da sudjeluju u kreiranju promjena, tada se povjerenje vraća. Iskustva pacijenata su neiskorišteni potencijal za učenje i rast. Mislim  da svi dionici sustava zdravstva trebaju više slušati jedni drugi i iznalaziti kompromise kako bi sve strane bile zadovoljne.

Ipak, zdravlje je danas preplavljeno informacijama, ali i dezinformacijama. Može li bolja komunikacija spasiti loš sustav? Kako građanima komunicirati “prevenciju” u zemlji u kojoj liječniku idu tek kad „gori“?

Išek Međugorac: Komunikacija nije dodatak sustavu, ona je njegov temelj. Prevenciju treba komunicirati kroz svakodnevne priče, kroz vrijednosti koje su ljudima bliske. Zdravlje je sloboda izbora, ne obaveza.

Pacijenti sve više traže da budu aktivni sudionici u odlučivanju o vlastitom liječenju. Je li hrvatski sustav na to spreman? I što znači stvarna “partnerska medicina”?

Belina: Sustav je spreman koliko su spremni njegovi ljudi. Nažalost, bojim se da sustav još uvijek nije spreman. Partnerska medicina počinje kada se pacijent osjeća uključenim. To je poziv na dijalog, ne samo na informiranje. U donošenju odluka o vlastitom liječenju pacijenti bi svakako trebali sudjelovati , jer ono može značajno dugoročno utjecati na kvalitetu njihovog života za vrijeme i nakon liječenja.

OECD i brojne analize govore o zdravlju kao investiciji. Kako uvjeriti Ministarstvo financija da ulaganje u prevenciju, ranu dijagnostiku i zdravlje općenito nije trošak, nego štednja?

Belina: Investiranje u zdravlje je strateško. Prevencija donosi rezultate koje možemo izmjeriti: manje bolovanja, više radne sposobnosti, više života. To nije trošak, to je pametan izbor. I na kraju, riječ je o strateškom promišljanju cijelog društva, ne samo njegovih pojedinih resora.

Išek Međugorac: Kroz HCF predstavljamo modele gdje se vidi kako ulaganja u zdravlje vraćaju kroz snagu zajednice i otpornost sustava. Zdravlje mora postati razvojni prioritet.

Gdje su onda prostori u kojima pametna politika i privatni sektor mogu surađivati, bez opasnosti od „privatizacije“ zdravlja? Postoje li takvi modeli u Europi koji vam se čine primjenjivima?

Išek Međugorac: Partnerstvo s privatnim sektorom postaje snažan alat kada se temelji na zajedničkom cilju: zdravijem društvu. Ključ je u jasnim pravilima, transparentnosti i odgovornosti – tada to nije prijetnja javnom interesu, već njegova nadogradnja. Primjerice, danski model „open innovation partnerships“ omogućuje da regulatorne agencije, bolnice, tehnološki sektor i pacijentske udruge zajedno razvijaju rješenja – od digitalnih alata za praćenje kroničnih bolesti do boljeg dizajna zdravstvenih usluga. U Švedskoj, inicijativa „Vision eHealth 2025“ usklađuje nacionalne ciljeve s privatnim inovacijama kroz koordiniranu platformu svih aktera – javnih, poslovnih i znanstvenih. Ovi modeli pokazuju da je moguće stvoriti sustav u kojem javni interes ne samo da se štiti, nego se kroz partnerstvo dodatno razvija. Takva praksa može biti inspiracija i za Hrvatsku – jer kad svi igraju po istim pravilima, zdravlje pobjeđuje.

Demografski pad, rast kroničnih bolesti, nedostatak radne snage u zdravstvu – možemo li uopće sustav učiniti otpornim bez korjenite promjene prioriteta?

Belina: Vrlo teško. Nedostatak radne snage vidimo na društvenoj razini, ne samo u zdravstvu. Otporni  možemo postati samo ako zdravlje postane zajednički prioritet. Promjena dolazi kad svi prepoznaju da su dio rješenja. Sustav je otporan kad je pravedan i uključiv.

Ako danas počnemo razgovarati otvoreno i zajedno, što je realno da se promijeni u 3, 5 ili 10 godina? Što je minimum koji moramo ostvariti da se možemo pogledati u ogledalo?

Išek Međugorac: U tri godine možemo dogovoriti nova pravila igre, u 5 ih pretvoriti u prakse, a u 10 osjetiti stvarni utjecaj. Minimum je da zdravlje bude stalna politička tema, a ne samo kad dođe do krize.

Ako biste morali jednim rečenicom reći što je danas najveći izazov – i gdje se krije najveća prilika – u hrvatskom zdravstvu, što biste rekli?

Belina: Najveći izazov je zdravlje nametnuti kao jednu od vodećih tema ovog društva, a najveća prilika je u otvorenosti građana za promjenu i sudjelovanje.

Išek Međugorac: Najveći izazov je nedostatak transparentnog dijaloga, a najveća prilika je upravo u njegovu stvaranju – jer kad razgovaramo, stvaramo rješenja.