Litij je pao na samo desetinu svoje rekordne vrijednosti. Što sad slijedi?
Ponuda litija veća je od njegove potražnje. Njegova cijena iznosi tek desetinu one koju je imao krajem 2022. godine. Proizvođači još uvijek uspijevaju zaraditi na njemu, no upitno je hoće li to moći ako cijena nastavi padati. Analitičari očekuju rast cijene, ali polagani.
Cijena litijevog karbonata pala je na 60.400 juana po metričkoj toni ili oko 8.400 dolara. To je tek malo više od desetine najviše cijene koju je litij postigao krajem 2022. kada je vrijedio 80.000 dolara.
Od tada, cijena je bila u slobodnom padu. Tek od kolovoza 2024. godine došlo je do usporavanja trenda smanjenja vrijednosti litija, ali je i dalje na nizbrdici. Analitičari vide jasne razloge – ponuda je i dalje veća od potražnje, a do toga je došlo zbog nekoliko razloga. Potražnja za električnim vozilima je sporija od očekivane. Proizvođači i dalje imaju velike zalihe litija, a i tehnologija baterija napreduje u smjeru prema kojem će litij biti manje potreban nego ranije.
Što u takvim okolnostima očekivati kada je riječ o cijeni litija? Je li dotakla dno ili može još niže? (Najniža cijena u posljednjih pet godina bila je oko 5.400 dolara.) I što će to kretanje značiti u kontekstu potencijalnog otvaranja novih rudnika?
Ponuda se ne smanjuje
Iako bi se očekivalo da će u svjetlu činjenice da litija na zalihama ima i previše kompanije smanjiti ponudu, to se ne događa. Međunarodna agencija za energetiku procijenila je da je opskrba prošle godine porasla 35 posto. Analitičari procjenjuju da iza toga stoji namjera proizvođača da ne izgube tržišni udio. Žele zadržati i ugovore s vladama i proizvođačima baterija odnosno automobila.
Neki od njih su smanjivali proizvodnju ili koriste ovaj period niskih cijena za održavanje pogona. Ali, to nije značajno umanjilo količine koje stižu na tržište.
U Kini, kao najvećem „potrošaču“ litija, zalihe nastavljaju bilježiti rast, izvještavaju tamošnji mediji.
Također, iako potražnja za električnim vozilima nije onakva kakvu su proizvođači automobila i Vlade priželjkivali, ona ipak raste.
Analitičari su suglasni da bi zbog ovih okolnosti cijena mogla nastaviti ide na dolje ili ostati nestabilna. Ali, vjerojatno kratko.
Kopanje i dalje isplativo
Ono što proizvođačima omogućava zaradu od kopanja litija i u okolnostima niskih cijena, je smanjivanje troškove proizvodnje.
Cijena po kojoj prodaju litij i dalje je iznad cijene iskopavanja što im osigurava zaradu. Iako bi nastavak negativnog trenda po pitanju prodajne cijene mogao dovesti u pitanje profitabilnost, to bi prema ocjenama analitičara dovelo samo do trenutnog zaustavljanja pada cijene litija. Ozbiljniji oporavak cijene bi iz ovog kut bio moguć samo ako bi proizvođači zajednički odlučili smanjiti proizvodnju, što je malo vjerojatno.
Također, trebalo bi imati u vidu da se cijena litija najviše približila cijeni proizvodnje kod australskih proizvođača,. Kineski i južnoamerički „kopaju“ s nižim troškovima pa bi tržište i dalje trebalo dobro biti opskrbljeno ovim materijalom.
U kojem smjeru ide cijena?
A strana opskrbe i dalje ima veći utjecaj na cijenu litijuma u odnosu na stranu potražnje, smatraju analitičari.
I u takvim okolnostima, Morgan Stenley predviđa da će cijena početi rasti. Iznad 9.000 dolara u ovoj godini, potom iznad 10.000 dolara u 2026. i iznad 12.000 dolara u 2027. Procjene Goldman Sachsa za litijev karbonat iz Kine su i više.
Međutim, nitko zasad ne očekuje da će litij dostići rekordne iznose od prije par godina. U najboljem slučaju doći će do 50 posto tadašnje vrijednosti, procjenjuju analitičari.
Po pitanju oporavka cijene litijuma oni se pozivaju i na procjenu Europske unije da će potražnja za litijem nadmašiti ponudu već od 2029. godine. Potražnja će nastaviti rasti dok je pitanje koliko će ponuda to moći pratiti bez velikih investicija u nove rudnike i pogone za preradu. Ipak, i ovdje se vide promjene, Južna Amerika i Afrika kao jeftiniji proizvođači doprinose rastu ponude, ali i SAD.
Procjenjuje se i da će tržište litija biti nestabilno do 2028. godine i da će fokus biti na povećanom trošenju zaliha tako da tek od tada treba očekivati veće promjene.
Tehnologija baterija
Na cijenu litija utječe i napredak tehnologije izrade baterija. Zato analitičari daju i različite procjene za različite proizvode. Najveći rast se predviđa za litij hidroksid koji se koristi za proizvodnju baterija koje imaju veći udio nikla. Njegova cijena bi mogla da udvostručiti do 2028. godine. Litijev karbonat je pod većim pritiskom i zbog sve veće konkurencije drugih tehnologija (poput LFP baterija – litij-željezo-fosfat) dok se najmanji rast cijena predviđa za koncentrat dobiven iz minerala spodumena.
Nove tehnologije izrade baterija smanjuju potrebu za litijem. Postižu se bolji rezultati s manje tog materijala. Tu se posebno ističe primer natrij-ionske baterije koja smanjuje potrebne količine litija za 30 posto kod najpovoljnijih električnih vozila što može dodatno stvoriti pritisak na cijenu.
Tko će preživjeti
I na kraju, dosta toga zavisit će i u pogledu politika država prema subvencioniranju električnih vozila i baterija. Ako tržišta u razvoju značajnije podignu potražnju za električnim automobilima, i cijena litija bi mogla brže rasti. Međutim, ne treba zaboraviti da može doći i do promjene propisa odnosno njihove veće restriktivnosti prema vađenju litija što također može utjecati na cijenu.
Kompanije posljednjih godina pokušavaju naći spas u spajanjima i preuzimanjima, smanjenju troškova proizvodnje, a jedna od glavnih strategija preživljavanja je i diverzifikacija – oni koji kopaju i druge rude bolje podnose pad cijene litija. Također, bolje prolaze oni sa zaokruženijim procesom proizvodnje i integriranim lancem opskrbe, kao i oni koji imaju veće rezerve novca.
Kompanije kod kojih su troškovi proizvodnje premašili prodajnu cijenu pristupile su velikim rezovima. Oni koji uspiju spustiti troškove proizvodnje ispod 10.000 dolara po toni, kao i oni koji osiguraju dugoročne ugovore, imaju veće šanse zaraditi na litiju.
