Sve ono što su izgubili Brexitom, sada bi im se moglo vratiti jednim Trumpovim potezom
Britansko glasovanje za izlazak iz Europske unije 2016. potaknulo je mnoge komapnije da premjeste poslovanje na europski kontinent, zajedno s investicijama i zaposlenicima. Danas, devet godina kasnije, kada Donald Trump prijeti EU s 30-postotnim carinama, one bi se mogle vratiti.
“Ukoliko se američke carine prema EU ostvare, Ujedinjeno Kraljevstvo moglo bi biti veliki indirektni dobitnik“, smatra Alex Altmann, partner i voditelj njemačkog odjela u londonskoj računovodstvenoj i savjetodavnoj tvrtki Lubbock Fine.
“Ako konačna carinska stopa za EU doista bude blizu 30 posto, tada bi mnogo niže carine koje SAD ima prema Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) predstavljale značajan poticaj za europske tvrtke da premjeste dio proizvodnje u U.K. ili prošire postojeće pogone“, izjavio je Altmann, piše CNBC.
“Nakon Brexita UK raspolaže s puno neiskorištenih proizvodnih kapaciteta. Velika razlika između carina U.K. i EU predstavljala bi veliku priliku da UK povrati dio izgubljenog statusa ključnog europskog proizvodnog središta“, dodaje Altmann, koji je i potpredsjednik Britanske gospodarske komore u Njemačkoj.
Egzodus nakon Brexita
Trenutačno UK već ima sklopljen trgovinski sporazum s SAD-om koji smanjuje carine na automobile na 10 posto i osigurava najnižu carinu na uvoz čelika. London također ima “resetirani” sporazum s EU, nakon što je vlada laburista pod premijerom Keirom Starmerom, koji se protivio Brexitu, uspjela dogovoriti trgovinski aranžman nakon godina natezanja nakon referenduma.
Pozicija u kojoj se UK sada nalazi dolazi nakon višegodišnje nesigurnosti i frustracija za poduzeća, koja su pokušavala manevrirati u post-brexitovskom svijetu s više birokracije i prepreka za izvoz.
To je i dalje glavni problem izvoznika, s obzirom da je 27-člana EU ostala najveći britanski trgovinski partner i nakon što je Brexit formalno stupio na snagu 2020. Prema podacima Europske komisije, EU je 2024. činila više od 50 posto britanske vanjske trgovine robom. Mnoge velike tvrtke, posebno financijske institucije poput Goldman Sachsa i JPMorgana, odlučile su izbjeći transnacionalne regulatorne složenosti tako što su preselile operacije i imovinu u druge financijske centre u EU, poput Dublina, Pariza, Amsterdama i Frankfurta. Taj egzodus ipak nije bio toliko drastičan kao što se u početku predviđalo.
Pristalice i protivnici Brexita i dalje se spore oko njegovih prednosti i nedostataka, osobito zbog napuštanja jedinstvenog tržišta i carinske unije EU, kao i slobodnog kretanja ljudi i roba koje je članstvo u Uniji omogućavalo. No većina ekonomista slaže se da je Brexit negativno utjecao na britanski izvoz, zapošljavanje i gospodarski rast.
Izvoz pao 15 posto
Nezavisno britansko tijelo za gospodarska predviđanja, Ured za proračunsku odgovornost (OBR), procjenjuje da će dugoročno britanski izvoz i uvoz biti otprilike 15 posto niži nego što bi bili da je zemlja ostala članica EU.
Iako među ekonomistima postoje razlike u tumačenju šireg utjecaja na gospodarstvo, opći je konsenzus da je britanski BDP otprilike pet posto manji nego što bi bio da nije bilo Brexita.
I dok UK uživa u novoizgrađenom skladnom odnosu s američkim i europskim trgovinskim partnerima, još se ne zna hoće li uistinu profitirati ako EU doživi trgovinski udar od strane SAD-a.
Nije jasno hoće li Trumpova najavljena carina od 30 posto zaista stupiti na snagu 1. kolovoza. S obzirom na njegovu nepredvidivu prirodu, konačna bi carinska stopa mogla biti i viša – ranije je prijetio i s 50 posto ili pak niža, prema temeljnoj stopi od 10 posto za koju se zalaže EU.
Prednost u financijskim uslugama
Nisu svi uvjereni da bi UK mogla profitirati od trgovinskih teškoća EU, bez obzira na ishod posljednjih pregovora između Bruxellesa i Washingtona.
“Prije svega, carine od 30 posto za EU još nisu sigurne“, rekao je Carsten Nickel, direktor konzultantske tvrtke Teneo za CNBC prošli tjedan, naglasivši da bi eventualno preusmjeravanje poslovnih ulaganja iz Europe natrag u UK bilo dugotrajan proces. “Ako govorimo o premještanju proizvodnih pogona iz Europe u UK zbog trgovinskog sporazuma s SAD-om, vremenski horizont za to je više godina, možda i desetljeće“, rekao je.
Nickel je dodatno naglasio da prednost UK ipak leži u financijskim uslugama, a ne u proizvodnji, koja je snažnije zastupljena u izvoznim ekonomijama poput Njemačke i Italije.
“Stvarnost je takva da komparativna prednost UK nije u vrhunskoj proizvodnji… pa pomisao da će netko uzeti pogon koji danas ima, recimo, u Njemačkoj ili Švicarskoj i sutra ga preseliti u UK – to jednostavno nije odluka koju europski poslovni lider može donijeti preko noći”, zaključuje Nickel.
