Zimmer Frei se ismijava, a trebalo bi mu podići spomenik jer nas je prvi učio kapitalizmu
Fenomen Zimmer Frei ušao je i u popularnu kulturu. U svojoj pjesmi izrugivao mu se jedan naš poznati pjevač koji se danas, ironično, bavi upravo turističkim iznajmljavanjem.
Ne vjerujem da se danas na hrvatskoj obali može naći mnogo natpisa “Zimmer Frei”. Zamijenili su ih natpisi “Apartment” ili slični. Zimmer Frei neopravdano je prognan iz naše kulture kroz podsmijeh, pa je tako čak i opjevan u istoimenoj utopijskoj pjesmi Hladnog piva o društvu u kojem dominira turizam i u kojem je rad zabranjen: “sjedni pod palmu i uživaj”.
Nekad simbol improvizacije, danas je Zimmer Frei temelj prepoznatljive industrije koju stručno nazivamo kratkoročnim iznajmljivanjem. Bio je okosnica kućne ekonomije na tisućama jadranskih adresa. U lukama i na zavojima stajale su gospođe s natpisima Zimmer Frei kojima je to bio glavni izvor prihoda za školovanje djece, reinvestiranje u objekte ili jednostavno osiguranje mirovine. Živa su sjećanja na borbe za turiste u lukama, koje su često završavale živopisnim prepirkama, povlačenjem turista za rukav i sličnim metodama koje bi danas sigurno privukle pažnju gradskih redara.
Sustavno omalovažavan bez razumijevanja
Danas znamo da je Zimmer Frei bio tek prijelazna faza do modernog turizma, iako je više nalikovao sustavu preživljavanja. Nije bio samo važna točka razvoja turizma, nego je, na sreću, ostao ukorijenjen u našoj kulturi. Sustavno omalovažavan i bez razumijevanja prema modelu, možda je došlo vrijeme da mu se naklonimo. Posebno sada, kad se sve više govori o “prekomjernom turizmu”, “apartmanizaciji” i “gubitku urbanog identiteta”, važno je podsjetiti da je ovaj oblik domaćeg kapitalizma unatoč socijalizmu naučio našu obalu praksama tržišta, stvorio temelj za ozbiljnije bavljenje turizmom i učinio nas respektabilnom svjetskom destinacijom.
Od sobe do bazena: kratka povijest hrvatskog poduzetništva
Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća prvi su domaćini iznajmljivali sobe turistima koji su dolazili na obalu. S kartonom u ruci i skromnim znanjem njemačkog jezika čekali su na rivi nadajući se sezonskom prihodu koji bi pomogao pokrpati kućni budžet.
Sedamdesetih su se već gradile kuće s dodatnim apartmanima, a osamdesetih su mnogi dizali “kat više” prilagođavajući se gostima iz Beča, Praga ili Düsseldorfa. Od dvijetisućitih nadalje, privatni smještaj postaje prva obrana od inflacije ili prelaska na euro. Danas, uz platforme poput Bookinga i Airbnba, soba do WC-a postala je vila s bazenom, brzim Wi-Fi-jem (bez obzira koliko je objekt skriven od svijeta), QR kodom za check-in i LED rasvjetom u bazenu.
Kapitalizam u najčišćem obliku
Za razliku od hotelskog turizma koji se globalno temelji na investicijama korporacija, Zimmer Frei bio je kontra model u kojem se ulagalo lokalno, povrat investicije bio je brži i izravno je povećavao bogatstvo zajednice. U početku nije trebalo mnogo da postanete dio turističke ekonomije: jedna soba, ručnik viška, dobra volja, kontakt u turističkom birou, a kasnije oglas na internetu i prisutnost na društvenim mrežama.
Ne umanjujem tradiciju razvoja kratkoročnog najma u drugim zemljama, nego samo opisujem put koji je prošla i moja obitelj. Bio je to kapitalizam u najčišćem obliku, s mikroinvesticijom, obiteljskim radom i izravnim kontaktom s tržištem. Bake i djedovi hvatali su goste na brodu, djeca su ih zabavljala roštiljem i pjesmom, a dodatno se zarađivalo prodajom vina, maslinovog ulja i drugih mediteranskih delicija. Prihod se ulagao u školovanje, reinvestiranje i druge potrebe. Garderoba se obično financirala iz ljetnih poslova ukućana, a iznajmljivanje je bio dodatni izvor prihoda. Nije se radilo samo o smještaju nego i o učenju kapitalizma.
Pop-kulturni mitovi i realnost
Fenomen Zimmer Frei ušao je i u popularnu kulturu. Pjesma Hladnog piva iz 2003. koja dijeli naziv s ovim pojmom donosi satiričnu viziju hrvatskog turizma u kojoj svi žive od ljeta, a oni koji rade bivaju uhapšeni. Poruka je jasna, kritika društva koje vjeruje da će ga turisti spasiti bez truda i rada.
No istina je drukčija. Kratkoročni najam jest profitabilan, ali zahtijeva stalna ulaganja i praćenje svjetskih trendova. To nije ležanje pod palmom, nego posao od nula do dvadeset četiri, potpuno prilagođavanje gostima s različitim željama i prioritetima. Koliko sam shvatio, i sam autor pjesme postao je iznajmljivač.
Kritike, strahovi i realnost
Često čujemo kritike poput apartmanizacije, sezonske ovisnosti i nestanka gradskog duha. U Dubrovniku, primjerice, broj kreveta u privatnom smještaju premašio je hotelske. U Splitu i Zadru cijene stanova lete u nebo. Ima li razloga za zabrinutost? Naravno. No često se zaboravlja da lokalna ekonomija još uvijek drži smještaj pod kontrolom.
Za razliku od Grčke gdje su otoci rasprodani investitorima ili Španjolske gdje hoteli dominiraju, u Hrvatskoj više od 50 posto smještajnih kapaciteta čini obiteljski smještaj. To bi javnosti, koja često ima težnju prema napretku cijelog društva, trebalo biti posebno važno jer znači da novac ne odlazi isključivo međunarodnim hotelskim lancima nego značajan dio ostaje u mjestu. To je oblik ekonomske otpornosti vrijedan čuvanja.
Zimmer Frei kao digitalna pismenost
Važno mi je istaknuti, čemu sam i sam svjedočio, kako je turizam odnosno potreba za online prisutnošću informatizirao velik dio hrvatske obale. Mnogi informatički nepismeni ljudi naučili su upravljati Booking ili Airbnb računima, dopisivati se s gostima putem messengera, slati e-mailove i pratiti recenzije. Lokalni digitalni kapitalizam u praksi. Tko želi pratiti cijene, recenzije i trendove mora učiti. I mnogi jesu. I to puno prije nego što su stigle digitalne strategije, STEM kurikulumi i europski fondovi za digitalizaciju.
Vrijeme je za priznanje
Ako već nismo spremni podići spomenik Zimmer Frei kulturi, barem možemo priznati njegovu važnost. Predložiti simbolični Dan iznajmljivača ili osmisliti brendiranu kampanju koja osvještava ovaj važan ekonomski resurs, posebno za one koji ulažu u kvalitetu i održivost.
Umjesto da Zimmer Frei ostane sinonim za improvizaciju i propast urbaniteta, možemo ga redefinirati kao model lokalne otpornosti i ekonomske pameti. Možda je soba do WC-a postala vila s bazenom, a karton Zimmer Frei pametni oglas na društvenim mrežama. No suština je ista, domaćin zna kako ugostiti, zaraditi i ostati svoj.
Autor prof.dr.sc. Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti