Mogu li radnici u Hrvatskoj računati na kolege?
Istraživanje među gotovo 250 ispitanika otkriva koliko su hrvatske radne sredine doista kolegijalne.
Inbox se puni brže nego što ga stižemo prazniti, rokovi se opasno približavaju, telefon ne prestaje zvoniti, a popis zadataka djeluje kao da se sam od sebe produžuje. U trenucima kada posao “gori pod nogama”, najčešće ne tražimo čuda, nego ruku pomoći. Nekoga tko će uskočiti, preuzeti dio tereta ili barem pitati: “Trebaš li pomoć?”
No koliko često se to doista događa? Koliko se, kada zagusti, možemo osloniti na kolege s kojima dijelimo ured, tim ili virtualni radni prostor? Upravo je to pitanje bilo u fokusu ankete koju je provela Alma Career Croatia, a u kojoj je sudjelovalo gotovo 250 ljudi, prenosi MojPosao.
Rezultati ankete pokazuju da hrvatske radne sredine još uvijek traže ravnotežu između individualnih ciljeva i timske podrške. Iako se solidan dio zaposlenih može osloniti na kolege kada pritisak poraste, takva podrška je češće povremena nego sustavna.
Naime, tek 17% ispitanika navodi da u stresnim situacijama uvijek, bez iznimke može računati na pomoć kolega. Riječ je o radnim okruženjima u kojima se suradnja ne doživljava kao iznimka, već kao dio svakodnevice. Dodatnih 34% zaposlenih ističe da podršku dobiva u većini slučajeva, što upućuje na to da više od polovice ispitanika ima barem djelomičan osjećaj sigurnosti kada stvari krenu po zlu.
No druga strana medalje jednako je izražena. Trećina (32%) ispitanika navodi da se na kolege može osloniti rijetko i to uglavnom tek nakon što sami zatraže pomoć. Još je snažniji signal podatak da se 18% zaposlenih uopće ne osjeća podržano na radnom mjestu.
Ovi podaci sugeriraju da kolegijalnost u mnogim radnim sredinama postoji, ali nerijetko ovisi o osobnim odnosima, trenutnom opterećenju ili spremnosti pojedinca da pomoć zatraži. Sustavna, proaktivna podrška, i dalje je rjeđa nego što bi zaposlenici željeli.
