Kako je vozilo iz 1950-ih postalo važno oružje Ukrajine u ratu protiv Rusije
Unatoč starosti, M113 se pokazao prilagodljivim i pouzdanim u modernom ratovanju obilježenom dronovima i artiljerijom.
Unatoč tome što rusko Ministarstvo obrane ograničava korištenje Telegrama svojim vojnicima, njegov službeni kanal i dalje je aktivan te svakodnevno objavljuje popise ukrajinske opreme koju su uništile ruske snage. Među sustavima koji se redovito navode posebno se ističe oklopni transporter M113, osobito u posljednjim mjesecima.
Iako je ruske brojke teško provjeriti, platforma Oryxspioenkop, koja dokumentira vizualno potvrđene gubitke opreme na temelju javno dostupnih izvora, potvrdila je više od 650 uništenih ukrajinskih M113, uz sličan porast u posljednjih godinu dana. Zanimljivo je da se na bojištu, gdje se tehnologija dronova razvija tolikom brzinom da sustavi zastarijevaju u svega nekoliko tjedana, platforma dizajnirana još 1950-ih i dalje široko koristi. To pokazuje kako je M113 osmišljen s naglaskom na mobilnost, jednostavnost, prilagodljivost i mogućnost masovne proizvodnje – osobine koje odgovaraju zahtjevima današnjeg intenzivnog rata iscrpljivanja.
Oklopni transporter M113 razvila je krajem 1950-ih tvrtka FMC Corporation kako bi zadovoljila potrebe američke vojske za laganim, zračno transportabilnim gusjeničnim vozilom sposobnim za prijevoz pješačkog odreda na bojištu Hladnog rata. U službenu uporabu uveden je 1960. godine, a odlikuju ga aluminijski trup koji smanjuje težinu, zaštita od lakog naoružanja i gelera, posada od dva člana te prostor za 11 vojnika Vozilo je lagano naoružano, s glavnim oružjem u obliku mitraljeza kalibra .50 (12,7mm) postavljenog na krovu. M113 pokreće dizelski motor koji mu omogućuje brzinu do 64 km/h. Može se brzo prilagoditi i za amfibijske operacije, uz sposobnost prelaska mirnih vodenih površina. Platforma postoji u više varijanti, uključujući zapovjedno vozilo, nosač minobacača i vozilo hitne pomoći.
Isporučeno oko 1900 vozila
M113 se intenzivno koristio od Vijetnamskog rata, gdje je služio za prijevoz i za izravne borbene zadatke, a ostao je u uporabi tijekom cijelog Hladnog rata. Značajnu ulogu imao je i u operaciji Pustinjska oluja. Ipak, relativno tanak oklop i ranjivost na mine ograničili su mu otpornost na suvremene prijetnje. Od kasne faze Hladnog rata, a posebno nakon 2000., američka vojska postupno se preusmjerila na bolje zaštićene platforme poput borbenog vozila Bradley. Unatoč tome, mnogi M113 ostali su u uporabi i korišteni su tijekom globalnog rata protiv terorizma. Danas američka vojska postupno povlači ovaj sustav i zamjenjuje ga oklopnim višenamjenskim vozilom (AMPV). Iako izlazi iz prve linije američke vojske, M113 i dalje koriste brojne zemlje NATO-a i saveznici. Proizvedene su tisuće primjeraka, a mnoge države su ih modernizirale poboljšanim oklopom, pogonskim sustavima i elektronikom.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., SAD je u prve pakete vojne pomoći uključio i M113, u sklopu nastojanja da brzo opremi ukrajinske snage dostupnim i održivim sustavima. Prve isporuke započele su u travnju 2022., s oko 200 vozila iz američkih zaliha. M113 su uključivani i u kasnije pakete pomoći, pa je do 2024. više od 900 vozila bilo isporučeno ili obećano. To uključuje standardne transportere, ali i medicinske i zapovjedne varijante.
Saveznici iz NATO-a dodatno su pridonijeli isporukama iz vlastitih zaliha: Australija 42 vozila, Danska 54, Litva 70, Portugal 60, Španjolska 20 i Njemačka 11, uz dodatna obnovljena vozila kroz zajedničke europske inicijative. Nizozemska je također isporučila oko 350 vozila YPR-765, modernizirane verzije M113. Italija je 2025. najavila novi paket pomoći s još 400 vozila, čime je ukupno Ukrajini osigurano oko 1900 komada M113.
U današnjem okruženju prijetnji u Ukrajini M113 nudi ravnotežu između zaštite, mobilnosti i učinkovitosti. Glavne prijetnje dolaze od ruske artiljerije i FPV dronova, dok su klasični sustavi izravne paljbe, poput tenkova, manje učinkoviti. Kao i većina oklopnih vozila, M113 ne može izdržati izravan pogodak artiljerije ili drona s eksplozivnim punjenjem, ali njegov oklop pruža dovoljnu zaštitu od gelera, granata i manjih dronova.
Prilagodljiv i lako dostupan
Istodobno, zbog brzine i pokretljivosti predstavlja težak cilj. Gusjenični pogon omogućuje kretanje izvan cesta, izbjegavajući predvidive rute koje dronovi često nadziru. Iako je slabo naoružan mitraljezom kalibra 12,7mm, izravna paljba ima ograničenu ulogu na ukrajinskom bojištu. Umjesto toga, njegova “udarna snaga” dolazi iz sposobnosti da prevozi FPV i bombarderske dronove do prednjih linija, odakle se mogu lansirati.
Vozilo je i mehanički jednostavnije od modernijih sustava. Ukrajinski mehaničari ističu da koristi pogonske komponente slične onima u popularnim poljoprivrednim strojevima John Deere. Dugogodišnja proizvodnja i široka uporaba osigurali su i pouzdanu opskrbu rezervnim dijelovima, pa se oštećena vozila mogu relativno brzo popravljati i vraćati u uporabu.
Uz sve to, najveća prednost M113 je njegova dostupnost. Budući da je proizveden u velikim količinama tijekom Hladnog rata, mnoge zemlje ga danas zamjenjuju novijim sustavima i spremnije su ga ustupiti Ukrajini nego otpisati. Velik broj dostupnih vozila posebno je važan u ratu iscrpljivanja koji ulazi u četvrtu godinu. I Rusija i Ukrajina izgubile su velik broj oklopnih vozila zbog borbi, artiljerije, dronova, mina i tehničkih problema. Suočena s nedostatkom opreme i ranjivošću na dronove, Rusija sve češće koristi civilna vozila, dok se Ukrajina više oslanja na zalihe M113.
Kontinuirana uporaba M113 u Ukrajini odražava širi obrazac ovog rata. Kako sukob traje, obje strane pronalaze načine da stariju opremu prilagode suvremenim potrebama. U ovom slučaju, M113 nije idealan za moderno ratovanje zato što je najnapredniji, već zato što je od početka dizajniran za prilagodljivost, masovnu uporabu i dugotrajne sukobe.
Vikram Mittal, suradnik Forbesa (link na originalan članak)
