Zašto je rat u Iranu pogurao svijet prema energetskoj ovisnosti o Kini
Rast cijena nafte i plina tjera države na ubrzanu zelenu tranziciju, no takav zaokret istodobno dodatno jača kinesku dominaciju.
Od Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva do Južne Koreje i Filipina, vlade ubrzano traže izlaz iz udara izazvanog skokom cijena nafte i plina. Odgovor se sve češće svodi na isti zaključak: ubrzati elektrifikaciju i agresivnije ulagati u čistu energiju.
No strateški zaokret dolazi uz jasnu realnost brojki. Kina danas proizvodi gotovo 80 posto svjetskih solarnih panela. kao i većinu njihovih ključnih komponenti udio njihovih ključnih komponenti. Također dominira tržištem ključnih minerala, rafinirajući oko 90 posto rijetkih metala potrebnih za proizvodnju vjetroturbina i električnih vozila, kao i većinu litija i kobalta. Drugim riječima, svako ubrzanje zelene tranzicije automatski povećava ovisnost o Pekingu.
Balansiranje EU
Za vlade koje žele zaštititi gospodarstva od volatilnosti fosilnih tržišta, čista energija ostaje logičan dugoročni odgovor. No tranzicija tako poprima oblik strateškog kompromisa: smanjenje ovisnosti o nafti i plinu u zamjenu za dublje oslanjanje na kineske lance opskrbe.
U Bruxellesu su toga itekako svjesni. “Kako objasniti građanima da je dekarbonizacija prilika ako su naše baterije proizvedene u Kini?” upozorio je europski povjerenik za industriju Stéphane Séjourné, gurajući zakon koji predviđa veća ulaganja u domaću proizvodnju i ograničavanje utjecaja stranih industrijskih igrača, piše Politico.
Europski odgovor zasad ostaje dvostruk. S jedne strane, EU pokušava zaštititi vlastitu industriju instrumentima poput poreza na ugljik i ograničavanja ulaganja. S druge, ključne članice intenziviraju političke i poslovne veze s Kinom kako bi osigurale pristup tehnologiji i sirovinalternTIVama.
Ovisnost ili ranjivost
Berlin, Madrid i London posljednjih su mjeseci pojačali diplomatske i investicijske kontakte s Pekingom, dok se isti trend širi i izvan Zapada – od Indije do Ujedinjenih Arapskih Emirata. U praksi, energetska sigurnost sve se češće gradi kroz suradnju s istim akterom od kojeg se istodobno pokušava smanjiti ovisnost.
Takva dinamika dodatno je zaoštrena nakon što je Kina prošle godine ograničila izvoz pojedinih rijetkih metala kao odgovor na američke carine, jasno demonstrirajući svoju pregovaračku moć u globalnim opskrbnim lancima.
Unatoč tome, dio diplomacije i industrije zagovara pragmatičan pristup. “Ako vjerujemo u hitnost, moramo maksimalno koristiti obnovljive izvore, uzimajući u obzir tko ima tehnologiju, a paralelno razvijati alternative”, poručuje André Corrêa do Lago, jedan od ključnih glasova globalne klimatske politike.
U konačnici, zemlje se nalaze pred klasičnim izborom između brzine i autonomije. Brža tranzicija znači veću izloženost Kini. Sporija tranzicija smanjuje tu ovisnost, ali povećava ranjivost na energetske šokove.
