Hoće li pogon za preradu litija u Gospiću krenuti s radom? Ulagač Aleksandar Devčić: “Ovo je prilika za Hrvatsku”
Kompanija Jedro DS Innovation pred dovršetkom je gradnje pogona u industrijskoj zoni Smiljansko polje nedaleko od Gospića, gdje bi se litijev karbonat trebao prerađivati u litijev hidroksid monohidrat, važnu sirovinu u proizvodnom lancu baterija za električna vozila i ostale suvremene namjene.
Glavni cilj je, kako ističe većinski vlasnik kompanije Aleksandar Devčić, stvoriti industriju proizvodnje kritično važnih materijala unutar Europske unije te na taj način smanjiti ovisnost EU-a o vanjskim dobavljačima.
“Naša pogon je mali, ali važan dio tog lanca za Europsku uniju. Svojim će radom povećati udio recikliranog litijeva karbonata u proizvodnom lancu, čime se smanjuju emisije stakleničkih plinova. Litij je kritični materijal i trenutno postoji rastuća potražnja zbog industrije električnih vozila kao i svih drugih primjena u baterijama za elektroničke uređaje.
Zahvaljujući našem pogonu europski će proizvođači baterija lakše ispuniti zahtjeve Uredbe EU-a o baterijama i Akta o kritičnim sirovinama. U današnja vremena geopolitičkih previranja nije nebitna ni europska samodostatnost u domeni kritičnih sirovina.”
Ulaganje veće od 11 milijuna eura
“U ovom trenutku u Europi ne postoji ovakav pogon, a u svijetu ih ima tek pet-šest. Prerada koja će se raditi u našem pogonu nije nepoznata od ranije – litij se na takav način prerađuje već desetljećima za potrebe farmaceutske industrije i proizvodnje maziva za automobilsku industriju. Ono što je novost je veliki rast potražnje zbog energetske tranzicije. Sad je trenutak kad Hrvatska može izboriti svoju poziciju unutar europskog lanca dobave litija na kojem dobrim dijelom počiva zelena ekonomija.
Propustimo li ovaj trenutak, otvorit će se drugi pogoni i prilike za strateško pozicioniranje značajno će se smanjiti. Hrvatska je već energetsko čvorište ovog dijela Europe zahvaljujući LNG terminalu i Jadranskom naftovodu, tu je znala iskoristiti svoju dobru geografsku poziciju. Nadam se da ćemo iskoristiti i priliku koja se nudi oko ove industrije u kojoj imam stručno iskustvo.
Inače je ukupno ulaganje u poslovni pothvat do sada već premašilo 11 milijuna eura, čak i nešto više od toga jer određeni troškovi poput plaća zaposlenika dolaze na naplatu iz mjeseca u mjesec, a proizvodnja nije još počela.”
Zašto je došao u Gospić
Nuklearni fizičar i kemičar Aleksandar Devčič u litijskoj industriji radi od 1999., uključujući i suradnju s najvećim globalnim tvrtkama. Od 2014. ušao je u projekt pogona za konverziju litijeva karbonata u litijev hidroksid monohidrat u Rusiji kao suvlasnik i jedan od pokretača.
“Projektirao sam i rukovodio izgradnjom pogona u Tuli, gradu udaljenom 180 kilometara od Moskve. Radio je jako dobro, cjelokupnu proizvodnju kupovali su globalni partneri koji se bave proizvodnjom baterija. Taj pogon nakon izbijanja rata zatvorili smo 2022. godine.
Od tada sam na poticaj partnerskih kompanija iz Europske unije, na primjer velikog njemačkog holdinga HELM AG, a i drugih, tražio lokaciju za izgradnju pogona unutar EU-a. Smiljansko polje pokazalo se kao idealna lokacija.
Gospić je tu izvrsno pozicioniran jer je vrhunski prometno povezan s lukom Rijeka i unutrašnjošću Europske unije, a u poslovnoj zoni Smiljansko polje našli smo sve potrebne infrastrukturne uvjete za rad pogona. Također je važno istaknuti da se relativno nedaleko, u Drnišu, proizvodi jedna od za nas važnih sirovina – vapno. Njihov položaj iznimno je logičan i povoljan za našu proizvodnju. Zbog toga je Smiljansko polje gledano još i logistički za mene postalo najbolje mjesto u Hrvatskoj za izgradnju tvornice.
Postoje i osobni razlozi zašto baš Gospić – moji korijeni su lički. Nakon studiranja u Beču djed je otišao u Sankt-Peterburg, tadašnji Lenjingrad, zbog posla. Tamo je upoznao moju baku, Ruskinju, i zasnovao obitelj, ali su, kao i mnogi drugi u to vrijeme, poslani u progonstvo u Sibir zbog političkih razloga. U Hrvatsku dolazim 90-ih, ali sam cijelo djetinjstvo slušao o Lici. Krajem 2010-ih s cijelom sam se obitelji i preselio ovdje. Djedovu kuću koja se nalazi nedaleko od pogona renovirao sam i ona je sad svojevrstan spomenik našoj obitelji.”
Koliko je pogon siguran za okoliš?
Kako nam je rekao Devčić, u pogonu se neće reciklirati baterije niti obavljati druge ekološki osjetljive radnje, već će se isključivo prerađivati litijev karbonat koji će iz inozemstva dolaziti kao pripravljena sirovina.
“Europa u ovom trenutku na žalost još ne reciklira vlastite baterije pa će litijev karbonat dolaziti brodovima iz Južne Amerike i Južne Koreje. Projektirani proizvodni kapacitet pogona je do 10 tisuća tona litijeva hidroksida monohidrata, a za što će se koristiti oko 9 tisuća tona litijeva karbonata kao sirovine. Vapno ćemo dobavljati od hrvatskog proizvođača GIRK Kalun iz Drniša. Iskorišteni kalcijev karbonat koji nastaje kao nusproizvod vraća se u Drniš, gdje se ponovno prerađuje u vapno.”
Ipak, pogon je otvorio brojna pitanja o zakonitosti postupka. Aktivirale su se lokalne ekološke udruge, a država je prije tri mjeseca odlučila preispitati raniju odluku kojom je odobrena gradnja.
Problem je nastao jer je 2004. godine projekt okvalificiran kao postrojenje za taljenje i proizvodnju mineralnih tvari. No, tek se kasnije ispostavilo da je riječ o kemijsko-tehnološkom postrojenju.
U vrijeme donošenja prvotne odluke o obustavi postupka ocjene utjecaja na okoliš djelovalo je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a sada odlučuje Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. “U tijeku je postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš za pogon za preradu litijeve sode u Gospiću”, rekli su nam iz Ministarstva.
No Devčić poručuje kako posjeduju potrebne dokumente i da će uskoro zatražiti uporabnu dozvolu.
“Nažalost, u javnosti se svjesno stvara konfuzija i pogrešno interpretiraju mišljenja Ministarstva kako bi se diskreditirao projekt i sugerirale nepravilnosti koje u ovom slučaju ne postoje. Indikativno je da od procesa pokušava profitirati jedna politička struja. Očito je da oni traže svoje mjesto pod političkim suncem, što je legitimno, ali je žalosno da se sve to prelama preko projekta koji donosi dobro plaćena radna mjesta Ličanima i strateški značaj Republici Hrvatskoj u ekonomiji kritičnih materijala.
Pokušaji političkog osporavanja važećih i pravomoćnih dokumenata, na temelju kojih je realizirano višemilijunsko ulaganje, mogu narušiti povjerenje investitora u hrvatski pravni sustav i potaknuti pravnu nesigurnost.”
Hoće li potrošnja vode nadmašiti potrebe Gospića?
“Proizvodni proces zasnovan je na zatvorenom, kružnom vodenom toku, koji minimizira potrošnju vode i potpuno otklanja ispuštanje otpadnih voda u okoliš”, rekao je Devčić.
“Netko neodgovoran u javnost je plasirao laž o velikim količinama vode potrebnima za preradu litijeva karbonata. Svi podaci o projektu, pa i potrošnja vode, bili su navedeni u građevinskoj dozvoli. Za početno punjenje pogona trebat će nam 125 kubika vode, a vodni krug u pogonu je zatvoren te se procesna voda gotovo u cijelosti reciklira kroz sustav isparavanja i kondenzacije. Manji dio vode se gubi i nadoknađuje iz gradskog vodovoda – oko 1,5 – 2,5 kubika na sat. Dobronamjerna osoba mogla je to pročitati u dokumentima kojima raspolažu institucije, a ne izmišljati priče o milijardama kubika.”
Zapošljavanje stručnih mladih ljudi
“Već sada smo zaposlili 18 djelatnika, u svibnju ćemo zaposliti još 4 inženjera, a imamo i oko 40 ljudi na čekanju. Kad pogon počne s radom, broj zaposlenih bit će oko 70 do 80. Vjerujem da je važno za Liku i Hrvatsku što zapošljavamo vrlo stručne mlade ljude koji se zbog posla vraćaju u domovinu sa znanjima koja su stekli radeći u Belgiji, Austriji i drugim zapadnim zemljama. Ti ljudi su stvarno najbolje od najboljeg što Hrvatska ima, mladi i s vrhunskim kvalifikacijama, većina njih je i rodom iz ovog kraja te se vraćaju u zavičaj zbog našeg pogona.”
Kada je riječ o planovima za budućnost, Devčić dodaje da se za pet godina vidi upravo u Lici.
“Nadam se na čelu uspješne kompanije Jedro DS Innovation, koja je ključna karika u europskom dobavnom lancu litija i čimbenik samodostatnosti Europske unije u opskrbi litijem za sve suvremene primjene u tehnologiji. I, najvažnije od svega, kao jedan od gospodarskih stupova lokalne zajednice, kompanija u kojoj svoje karijere grade stručni mladi ljudi i koja daje svoj doprinos životu zajednice.”
