U kojim europskim zemljama radnici najviše strahuju za posao? Evo gdje je Hrvatska
Novo istraživanje pokazuje duboke razlike među europskim tržištima rada: Dok se dio radnika bori za stabilan posao, drugi sve češće dobrovoljno biraju kraće radno vrijeme.
Dok se fleksibilnost rada često predstavlja kao jedan od najvećih uspjeha modernog tržišta rada, za milijune Europljana ona nije stvar izbora nego nužde. Prema podacima Eurofounda, europske agencije za istraživanje životnih i radnih uvjeta, gotovo svaki jedanaesti radnik u Europskoj uniji nalazi se u kategoriji tzv. prisilnog nestandardnog zaposlenja (INE), što znači da radi na privremenim, honorarnim ili drugim nesigurnim oblicima ugovora jer ne može pronaći stabilan posao.
Iako je udio takvih radnika na razini Europske unije tijekom posljednjih dvadesetak godina blago pao, s 11 posto 2006. na oko devet posto u 2024. godini, iza prosjeka kriju se velike regionalne razlike koje otkrivaju duboke strukturne probleme pojedinih tržišta rada.
Mediteranske zemlje na vrhu
Najizraženiji problem bilježe zemlje južne Europe. Italija predvodi ljestvicu s gotovo petinom zaposlenih koji rade na privremenim ili skraćenim ugovorima protiv svoje volje. Istodobno je riječ o zemlji koja je od 2006. zabilježila najveći rast takvih oblika zaposlenja u Europskoj uniji. Odmah iza nje nalazi se Španjolska, gdje 17 posto zaposlenih radi u nestabilnim uvjetima, dok Cipar, Portugal i Grčka također bilježe dvoznamenkaste udjele.
Nasuprot tome, najniže stope nesigurnog zaposlenja zabilježene su u skupini srednjoeuropskih i istočnoeuropskih država koje su Europskoj uniji pristupile posljednjih desetljeća. Hrvatska, Austrija, Njemačka, Danska, Nizozemska i Irska nalaze se između ta dva ekstrema, s relativno stabilnim tržištima rada i udjelom od četiri do šest posto.
Profil radnika koji se nalazi u nesigurnom obliku zaposlenja također pokazuje jasne obrasce. Prema Eurofoundu, najčešće je riječ o fizičkim radnicima s nižom razinom obrazovanja, dok su žene znatno izloženije takvim oblicima rada od muškaraca. Najveće rodne razlike prisutne su u Francuskoj i Njemačkoj.
Istraživači upozoravaju da dio problema proizlazi iz diskriminacije na tržištu rada. Poslodavci ponekad koriste privremene ugovore kao način procjene radnika za koje smatraju da bi zbog obiteljskih obveza mogli biti manje dostupni ili predani poslu, piše Euronews.
Ipak, iskustva nekih zemalja pokazuju da se trend može preokrenuti. Poljska je u posljednja dva desetljeća ostvarila najveće smanjenje nesigurnog zaposlenja u Europskoj uniji. Udio radnika u toj kategoriji pao je s gotovo 22 posto na svega sedam posto nakon reformi tržišta rada koje su ograničile korištenje privremenih ugovora i povećale troškove njihova korištenja.
Svjestan izbor zaposlenika
Španjolska je krenula drugim putem. Uvela je poseban oblik stalnog ugovora za sezonske radnike poznat kao fijo discontinuo, kojim se zaposlenicima osigurava povratak na posao svake sezone bez potrebe za sklapanjem novog ugovora.
No nestandardni oblici rada nisu uvijek problem. U pojedinim državama oni predstavljaju svjestan izbor zaposlenika. Nizozemska je najpoznatiji primjer takvog modela. Gotovo polovica zaposlenih na nepuno radno vrijeme ondje je sama odabrala takav način rada umjesto klasičnog zaposlenja s punim radnim vremenom.
Sličan trend vidljiv je i u Belgiji, gdje je država kroz niz reformi omogućila veću fleksibilnost rada kako bi zaposlenici lakše uskladili profesionalni i obiteljski život. U Hrvatskoj tek 2,3 posto zaposlenih dobrovoljno bira rad na nepuno radno vrijeme, što je svrstava među zemlje u kojima su fleksibilni oblici rada najmanje privlačni.
Podaci tako pokazuju da europsko tržište rada sve više funkcionira po načelu dviju stvarnosti. U jednom dijelu Europe fleksibilnost predstavlja alat za bolju ravnotežu između posla i privatnog života. U drugom ona ostaje sinonim za nesigurnost, neizvjesne prihode i nemogućnost dugoročnog planiranja života. Upravo će sposobnost država da tu razliku smanje biti jedan od ključnih testova europskog tržišta rada u nadolazećem desetljeću.
