Bogati sve više na meti napada, otmica i ucjena, doznajemo koliko milijarderi plaćaju zaštitu
Kako raste nezadovoljstvo prema bogatima i moćnima, milijarderi i direktori koriste sve, od tajnih uređaja za praćenje do čitavih sigurnosnih timova, kako bi zaštitili sebe i svoje obitelji
Milijarderi su više no ikad zabrinuti za svoju sigurnost. Napetosti su eskalirale u prosincu nakon ubojstva izvršnog direktora UnitedHealthcarea Briana Thompsona. Potom je u siječnju otet David Balland, suosnivač kripto tvrtke Ledger, kojeg su napadači zatočili na dva dana i osakatili mu ruku. U travnju je pak podmetnut požar u domu milijardera Stevea Sarowitza. Osumnjičenik je, prema tvrdnjama tužitelja, prijetio otmicom i tražio otkupninu.
Ti napadi uslijedili su u kontekstu rastuće netrpeljivosti prema bogatima i moćnima, potaknute nejednakošću u bogatstvu, ratovima u inozemstvu i ekstremno polariziranom politikom. Primjerice, nedavna anketa Emersona pokazala je da 41 posto birača u dobi od 18 do 29 godina smatra da je navodno ubojstvo Thompsona koje je počinio Luigi Mangione “prihvatljivo”. (Mangione se izjasnio da nije kriv). Tvrtka za upravljanje rizicima Nisos otkrila je da su prijetnje izvršnim direktorima na internetu porasle za 41 posto u šest tjedana nakon pucnjave.
Zbog svega toga najbogatiji Amerikanci i kompanije koje ih zapošljavaju sve češće traže osobnu zaštitu, rekli su iz 13 sigurnosnih tvrtki za Forbes. U pet njih broj upita za usluge je među najvišima ikad, a u četiri je rekordan. Allied Universal, najveći svjetski pružatelj usluga privatnog osiguranja, tvrdi da prima 1500 posto više zahtjeva za procjenu prijetnji nego u isto vrijeme prošle godine.
“U puno kompanija se osjeća nervoza”, kaže James Hamilton, konzultant u Gavin de Beckeru i osnivač Hamilton Security Groupa. Tvrtke koje tek sada počinju ulagati u zaštitu rukovoditelja u nepovoljnom su položaju, objašnjava, jer nema dovoljno pouzdanih zaštitarskih firmi da pokriju sve potrebe, a mnoge su već dugoročno angažirane. “Ako mi kažete: ‘Hej, želimo angažirati nekoga na 90 dana dok se situacija ne smiri,’ kao vlasnik firme ću vam odmah odgovoriti da to neću raditi.”
Lažni tjelohranitelji
Nedostatak stručnjaka doveo je i do porasta broja osoba koje se lažno predstavljaju kao stručnjaci za sigurnost na internetu. Industrija je regulirana na razini saveznih država; neke imaju stroge zahtjeve za licenciranje, a druge ne. Zbog nepostojanja nacionalnih standarda, mnogi klijenti teško razlikuju prave stručnjake od prevaranata.
“Ustvari je vrlo lako glumiti osobu zaduženu za zaštitu rukovoditelja“, kaže Chris Falkenberg, osnivač Insite Risk Managementa. “Ulog je prilično nizak. Treba vam državna licenca, a to je tek nekoliko dana obuke. Dozvola za oružje? Također prilično lako. Onda kupite sunčane naočale za sve svrhe i izgledate kao netko iz zaštitarskog tima.”
Angažman donekle uglednog tjelohranitelja može koštati ‘samo’ 120.000 dolara godišnje. No stručnjaci rijetko preporučuju takav pristup kao ozbiljnu zaštitu. Ustvari, većina američkih milijardera nema stalnog tjelohranitelja. Najčešće se angažiraju timovi koji prate prijetnje i curenje osobnih podataka na internetu (tipični trošak u najelitnijim firmama je od 200.000 do 300.000 dolara godišnje); osobni vozači s obukom iz sigurnosti (250.000 do 500.000 dolara za dva vozača); zaštita doma uključujući kamere i naoružane čuvare (od 750.000 do preko milijun dolara); te zaštita tijekom putovanja (troškovi ovise o lokaciji). Potpuni tim za zaštitu direktora, koji obično uključuje sve navedeno, uz povremene tjelohranitelje s medicinskom obukom i stručnjake koji osiguravaju lokacije prije dolaska, košta najmanje dva milijuna dolara, a često i puno više.
Nisu samo poznati na meti
Članovi tima često zarađuju po 200.000 dolara godišnje, prema procjenama stručnjaka koje je anketirao Forbes. Te troškove ponekad pokrivaju kompanije kao dio kompenzacijskih paketa za rukovoditelje. Američki porezni zakon omogućuje zaposlenicima da tu beneficiju odbiju od poreza sve dok postoji dokazani razlog za zabrinutost oko sigurnosti. Prošle godine, Snap je platio 2,8 milijuna dolara za osobnu zaštitu izvršnog direktora i suosnivača Evana Spiegela. Alphabet je za izvršnog direktora Sundara Pichaija platio 8,3 milijuna dolara. Meta je za zaštitu Marka Zuckerberga i njegove obitelji izdvojila 24,4 milijuna dolara. Međutim, Zuckerberg vjerojatno još i iz svog džepa pokriva dodatne troškove sigurnosti. On ima jedan od najvećih timova za osobnu zaštitu među američkim milijarderima, vjerojatno oko 20 osoba s punim radnim vremenom, procjenjuju dva stručnjaka. “Nevjerojatno je pustolovan i upušta se u razne lude stvari jer to može”, kaže Michael Julian, izvršni direktor MPS Securityja. “Taj čovjek ima cijeli tim sa sobom gdje god ide, čak i kad ide trčati ili na brdski biciklizam. Ima i tim specijaliziran samo za vodene sportove, obučen u svim vještinama spašavanja.”
Iako se čini očitim da su poznate osobe podložnije većim rizicima, prijetnje su učestalije i onima koji rade u sektorima koji izazivaju gnjev i uzburkavaju javnost, kaže Michael Evanoff, bivši čelnik Ureda za diplomatsku sigurnost američke vlade i sadašnji direktor za strategiju tvrtke Verkada. “To su farmaceutski sektor, energetski sektor, zdravstvo i osiguranje.”
Prijetnje mogu biti nasilne, ali češći oblik kriminala s kojim se suočavaju milijarderi jest prijevara, koju često počine rodbina, sadašnji ili bivši zaposlenici ili na neki drugi način povezane osobe. Nezadovoljni zaposlenik, primjerice, mogao bi krivotvoriti troškovnik, a to je nešto čime se bavi forenzični računovođa, a ne tim za fizičku sigurnost.
Velik dio sigurnosnih briga ultrabogatih usmjeren je na njihovu djecu, koja mogu biti izložena riziku od otmice, zlostavljanja od strane skrbnika ili nesreća i drugih uobičajenih situacija koje mogu zadesiti bilo koje dijete. Najveće prijetnje postoje dok se djeca kreću, osobito ako to čine po rutinskom rasporedu, primjerice pri odlasku na izvannastavne aktivnosti.
Škole su obično sigurnije, ali i dalje nose određene rizike. Amanda Uhry, osnivačica Manhattan Private School Advisorsa, napominje kako čak ni elitne privatne škole ne provjeravaju uvijek temeljito zaposlenike niti imaju osnovne sigurnosne mjere poput zaključavanja ulaza i provjere osobnih iskaznica. Roditelji sve češće biraju škole prema razini sigurnosti, kaže Uhry, osobito kad je riječ o predškolskoj djeci.
Posebno su ugrožena djeca
“Razina straha među višim slojevima društva u New Yorku i njihovom djecom dosegnula je povijesni vrhunac. I to nije iznimka. U Los Angelesu ljudi govore isto”, kaže, dodajući da roditelji navode i predrasude vezane uz ratove u Ukrajini i Gazi kao dodatni izvor tjeskobe.
Unatoč rastućoj zabrinutosti, rijetko se događa da dijete milijardera ima tjelohranitelja uz sebe, bilo u školi ili izvan nje. Djeci je to često neugodno ili ne žele imati osjećaj da im je kretanje strogo ograničeno. Uhry kaže da češće vidi imućne roditelje milijunaše koji svojoj djeci osiguravaju strogu i vidljivu zaštitu, dok milijarderi ili slavne osobe to izbjegavaju jer su više zabrinuti da njihova djeca neće imati dojam normalnog života. “Ti su ljudi pametni i znaju što će se dogoditi njihovom djetetu ako ima milijarde dolara, a nije sposobno funkcionirati samostalno i biti neovisno.”
Jedno rješenje? Zaštititi djecu a da ona to nikad ne saznaju. Dan Linskey, direktor u konzultantskoj tvrtki za upravljanje rizicima Kroll, kaže da je jednom poslao tim u civilu na sveučilište kćeri svog klijenta dok je on primao prijetnje. “Naravno da nismo htjeli uznemiriti njihovu rutinu,” kaže. “Vjerujem da ni danas nije svjesna da je bila pod zaštitom i da su je ljudi nadzirali.” Drugu klijentovu kćer locirali su potajno usred noći nakon što je njezin mobitel nestao s lokacije dok je bila na putovanju (uređaju je ponestalo baterije).
Roditelji ponekad skrivaju uređaje za praćenje u stvarima koje njihova djeca nose, često bez njihova znanja. Sigurnosno osoblje se ponekad zapošljava kao naizgled obični članovi osoblja u školi. Neka djeca pohađaju školu pod lažnim imenom, osobito prezimenom; to je češće kod mlađe djece, koja možda još nisu ni svjesna svog punog imena.
S obzirom na to da su bogati i moćni trenutačno izrazito usredotočeni na zaštitu sebe i svojih obitelji, sektor osobne sigurnosti se širi, no taj rast vjerojatno neće dugo trajati. “Sada su svi jako fokusirani na to, a pretpostavljam da će za 12 mjeseci biti puno manje. Suđenje Luigiju Mangioneu uskoro počinje, to će pojačati zabrinutost, a onda će se opet stišati”, zaključuje Linksey.
Monica Hunter-Hart, novinarka Forbesa
