Jedna stvar jako muči eko poljoprivrednike, a većina je zbog nje ušla u zelenu proizvodnju
Prije samo deset godina ekološka poljoprivreda u EU činila je tek mali udio u ukupnoj proizvodnji hrane. U Hrvatskoj još manji. Danas, unatoč ambicioznom cilju da četvrtina poljoprivrednih površina do 2030. bude “eko”, sektor se suočava s neočekivanim preprekama. Što je pošlo po zlu?
Ekološka poljoprivreda je sustav proizvodnje hrane koji se temelji na načelima očuvanja okoliša, održivog upravljanja prirodnim resursima i dobrobiti životinja, uz isključivanje upotrebe sintetskih pesticida, herbicida, mineralnih gnojiva topivih u vodi, genetski modificiranih organizama (GMO) i preventivne uporabe antibiotika.
Raste, ali presporo
Kako su klimatske promjene sve izraženije, proizvodnja hrane postajala je sve zahtjevnija. Potrošači također imaju pozitivan stav o organski uzgojenim proizvodima i vjeruju da su to proizvodi visoke kvalitete koji se proizvode u skladu sa zaštitom okoliša. Sve to doprinosi da ekološka proizvodnja godinama bilježi rast na nivou EU tako i u Hrvatskoj. Sukladno Zelenom planu EU i Strategiji od polja do stola EU je utvrdila cilj da 25 posto svih poljoprivrednih površina do 2030. treba biti pod ekološkom proizvodnjom. Hrvatska slijedi EU ciljeve, ali je ipak realno procijenila da bi do 2030. mogla dostići cilj od 14 posto poljoprivrednih površina pod ekološkim uzgojem. Uz to, od 2014. u prethodnom programskom razdoblju primjene Zajedničke poljoprivredne politike, počela su se značajna sredstava iz europskih fondova za poljoprivredu usmjeravati za agro okolišne mjera koje provode poljoprivrednici na farmama. U razdoblju od 2014. do 2022., u kojem je iz Fonda za ruralni razvoj alocirano 3,2 milijarde eura, od tog iznosa je najmanje 30 posto isplaćeno za IAKS mjere koje su usmjerene na klimatsko okolišne svrhe. U novom programskom razdoblju ZPP-a 2023 – 2027 se gotovo 40 posto sredstava alocira prama mjerama koje su korisne za klimu i okoliš.
Najzastupljeniji travnjaci
Tako velika izdvajanja iz poljoprivrednih fondova su utjecala na značajno povećanje svih ekoloških indikatora. U posljednjem desetljeću EU je bilježio snažan porast ekoloških površina, udio je porastao s oko šest na 10,9 posto u 2023. (17,7 milijuna hektara), što znači povećanje od gotovo 80 posto površina pod ekološkom proizvodnjom. Istovremeno raste i broj proizvođača.
U Hrvatskoj je taj rast bio još impresivniji te smo od skromnih 40 660 hektara u 2013. do 2022. narasli na gotovo 130 000 hektara. Što znači tri puta više. No, 2023. je površina ekološkog korištenoga poljoprivrednog zemljišta pala ispod 120 000 hektara te je sada 8,1 posto ukupno obrađenog poljoprivrednog zemljišta pod ekološkom proizvodnjom. To je manje nego je obrađivano 2021. godine. Prema kategorijama zemljišta u ekološkoj biljnoj proizvodnji najzastupljeniji su trajni travnjaci (52,7% ukupnih površina pod ekološkom proizvodnjom), slijede oranice i vrtovi (34%) te trajni nasadi (13,3%).
Ekološka proizvodnja na oranicama i vrtovima usmjerena je na proizvodnju zelene krme (40,3% ukupnih površina oraničnih usjeva pod ekološkom proizvodnjom), meke pšenice i pira (17,4%) te aromatskog, ljekovitog i začinskog bilja (11,3%). Za proizvodnju ekološki uzgojenog povrća koristi se svega 0,5 posto ukupnih površina oraničnih usjeva pod ekološkom proizvodnjom.
Problem voća i povrća
Ono što posebno zabrinjava je vrlo mala proizvodnja svih kategorija ekoloških proizvoda, a i ona ima trend značajnog pada. U padu je ekološka proizvodnja gotovo svih oraničnih usjeva, pada i proizvodnja povrća, a kod ekološke proizvodnje voća pad se bilježi već godinama. Za ekološku proizvodnju povrća koristilo se svega 290 hektara poljoprivrednog zemljišta (3% ukupnih površina pod povrćem) i proizvedeno je samo 806 tona ekološki uzgojenog povrća. Za ekološku proizvodnju voća koristilo se 12.259 hektara poljoprivrednog zemljišta (32,3% ukupnih površina voćnjaka) i proizvedeno je 9509 tona, dok je proizvodnja u staklenicima zanemariva i odvijala se na 34 hektara poljoprivrednog zemljišta. Teško je shvatiti da je na 32,3 posto površina zasađenih ekološkim voćnjacima uzgojeno samo sedam posto od svog proizvodnog voća u Hrvatskoj.
Proizvodnja mesa iz ekološkog uzgoja, ali i stoke, je izuzetno mala, manje od jedan posto svinja i peradi je u organskom uzgoju. Proizvodnja ekoloških jaja je zabilježila vrlo veliki rast od 12 000 komada (2013.) do gotovo 2.5 milijuna (2022.) da bi i ta proizvodnja pala ispod 2 milijuna komada u 2023. No unatoč tako velikom rastu i ekološka proizvodnja jaja čini manje od jedan posto ukupne proizvodnje jaja u Hrvatskoj.
Kada spromatramo podatak koji se prati kao najznačajniji indikator ekološke poljoprivrede, poljoprivredne površine pod ekološkim udjelom uz povećanje broja proizvođača, ukazuje na snažan razvoj sektora. No podaci o samoj proizvodnji teško da mogu potvrditi takvu tvrdnju. Istina je da su površine rasle 12 posto prosječno godišnje, dok je prosječna godišnja stopa rasta bila pet posto.
Visoki ciljevi EU
Posljednje dvije godine ekološka poljoprivrede stagnira, a klimatski udari i tržišni pritisci počinju zadirati i u količinu te prinose. Taj trend je prisutan i u nekim drugim europskim zemljama. Mnogo je razloga za takav pad: klimatski stresovi (suše, toplinski valovi) utjecali su na pad prinosa (npr. organska pšenica −7%; masline −16%), ekonomski pritisci od cijene inače skupljih inputa, veći troškovi certifikacije. Tržišna potražnja i potrošačka percepcija pokazuje da potrošači i u tom segmentu sve više kupuju diskontne brandove “bio” uz pritisak na otkupne cijene.
Dosta su bitne prepreke i administrativne i regulatorne barijere. Kasnile su isplate potpora pri prijelazu na novi ZPP. Unatoč isticanju EU i domaće administracije o pojednostavljenju pravila u primjene ZPP-a, korisnici odnosno proizvođači smatraju da sustav postaje sve kompliciraniji. Mi smo u Strateškom planu ZPP-a programirali jako puno agro okolišnih intervencija. Neke od njih su toliko komplicirane da ih gotovo nitko ne može koristiti. Često inovativne i za bioraznolikost važne proizvodnje se ne prepoznaju na način da mogu ostvariti potpore i ekološki proizvođači često odustaju od proizvodnje ili više uopće ne podnose zahtjeve za potpore te odustaju od njih jer ih ne mogu dobiti. Možemo primijetiti da je za većinu proizvođača koji su ekološki proizvođači, isključivi razlog ulaska u ekološku proizvodnju bila potpora po hektaru površine. Vrlo je malo onih kojima je to način njihovog poslovanja. Sada bilježimo slučaj da se potpore smanjuju jer su ukupna sredstava za poljoprivredu ipak manja nego u prethodnom programskom razdoblju. Proizvođači ističu puno administrativnih zahtijeva, bespotrebnih kontrola, po tri kontrole oko iste mjere , puno je kazni i umanjenja potpora.
Smanjivanje administracije i edukacija proizvođača
Kod agro okolišnih mjera je prisutna snažna kompliciranost u smislu obveza ne samo za poljoprivrednike nego i sa strane administracije pa i odobrenja potpora traje duže nego kod drugih potpora Znači zahtjevnost u pravilima, uvjetima, kriterijima i obvezama koje korisnici moraju ispuniti da bi ostvarili plaćanja za te intervencije. Kod nekih novo uvedenih mjera u ovom programskom razdoblju cijeli sustav administriranja je toliko kompliciran da su neki rekli da moraju napraviti doktorsku disertaciju da bi ostvarili pravo na potporu. Kada se i primijeti da je propisan neprovedivi okvir za neke potpore koje bi bila jako korisne, prođe jako puno vremena za promjenu. Administracija jako slabo slijedi potrebe sektora.
Kako bi nastavili sa razvoj ekološke poljoprivrede bitno je hitno stabilizirati ekonomske poticaje za prijelaz i održavanje ekoloških površina, ali i proizvodnji. Ubrzati digitalizaciju i smanjenje administrativnog tereta. Nužna je i edukacija potrošača i promocija kroz zelenu javnu nabavu, naročito kratke lance dobave. Podržati istraživanje prinosa i otpornosti (nove sorte, agroekologija).
Hrvatska je dobro startala nakon pristupanja EU, no mora preokrenuti pad 2023. i osigurati stabilan rast. Uspjeh ovisi o kombinaciji administrativnih opterećenja, politika, inovacija i tržišne potpore.
Autorica Zvjezdana Blažić je konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju
