Stečajni upravitelj Varteksa reagirao na zahtjev za smjenom. Tvrdi da Čajić ne zna postupak i manipulira
Stečajni upravitelj Varteksa reagirao je na zahtjev za sazivanje skupštine u sljedeći petak radi njegove smjene. Poslao je očitovanje Trgovačkom sudu i reagirao na tvrdnje vodećeg dioničara Stjepana Čajića za kojeg kaže da manipulira i dezinformira.
Stečajni upravitelj Varteksa Tomislav Đuričin uputio je Trgovačkom sudu u Varaždinu očitovanje povodom poziva na njegovu smjenu. Kao što je Forbes Hrvatska izvještavao, zahtjev za smjenom podnio je najveći dioničar Stjepan Čajić uz podršku 267 radnika – vjerovnika.
O smjeni bi se trebalo raspravljati na skupštini vjerovnika koja će se održati 11. lipnja 2025. godine.
Đuričin: Fiktivno potraživanje prihvaćeno prije mog dolaska
Tražeći Đuričinovu smjenu, Čajić je naveo nekoliko argumenata. Đuričina je optužio da je jednu veliku tražbinu stavio u viši isplatni red, a istaknuo je i neke, po njemu nepotrebne, smjene zaposlenika u računovodstvu i pravnoj službi Varteksa. Dodao je i dosadašnje odugovlačenje stečajnog postupka, a njegovo ranije vođenja stečaja Industogradnje naveo je kao negativan primjer.
U svom očitovanju, Đuričin Čajićeve podatke o broju radnika – vjerovnika koji su uz njega naziva manipulativnima i netočnima. Kaže kako Čajić nije pojasnio kojih je to 267 imena uz njega i navodi da se iz sudu dostavljene ankete vidi tek njih 125.
Ključni argument Čajićeve optužba za Đuričinovo loše vođenje Industrogradnje je njegovo prihvaćanje jednog velikog fiktivnog potraživanja prema toj tvrtki. Međutim, Đuričin u očitovanju upozorava na kronologiju tvrdeći da je tužbeni zahtjev je za veći dio nekretnina priznat i prije nego li sam postao stečajni upravitelj Industrogradnje.
Čajićev pristup smatra neozbiljnim
Osporava i kako je bio pod utjecajem Industrogradnje i nizozemskog TAB-a koji su podržali njegovo imenovanje i kao argument navodi činjenicu da je protiv njih pokrenuo i dobio parnice.
Ne slažu se ni u percepciji zbivanja u Varteksu. Đuričin je odbio Čajićevu pomoć oko organizacije poslovanja jer nije smatrao kako mu može pomoći netko tko je tek odnedavno u Varteksu, s obzirom da je imao na raspolaganju i kadrove koji su radili u proizvodnji tvrtke dugi niz godina.
Iskazao je i sumnju u Čajićevu ponudu za ustupanje informatičke infrastrukture. No, kad je ipak odlučio prihvatiti njegovu ponudu tvrdi da Čajić nikad nije napravio prijedlog ugovora o davanju servera na korištenje.
Otkaze koje je dao u računovodstvu opravdao je manjim troškom vanjskog računovodstva i problemom needuciranosti dijela kadrova koji su došli iz drugih odjela.
Na primjedbe o nedostatku poslovnog plana Đuričin tvrdi kako je pokretanje proizvodnje bilo promišljeno te je omogućilo prihode i ispunjavanje ranije potpisanih ugovora. Kaže kako je odluku o prestanku proizvodnje donijela skupština vjerovnika, te je Čajić ranije sam podržao prekid.
Na kritike o kašnjenju stečajnog plana odgovara kako je Čajićev pristup bio neozbiljan, jer nije osigurao ni osnovne materijale potrebne za nastavak proizvodnje.
Reagiranje Stjepan Čajić:
“Upravo je sud u Varaždinu demantirao Đuričina – jer da nije predan točan popis radnika, ne bi ni bila sazvana skupština. Đuričin navodi rezultate neformalne ankete u WhatsApp grupi radnika, vjerojatno namjerno kako bi prikazao stvari drugačijim od realnosti, a u članku se navodi da sam ja navodno te ankete dostavio sudu, što je također netočno.
Pri tome Đuričin prešućuje da je 126 radnika sudjelovalo u toj neformalnoj anketi prije nego što je inicijativa započela, te da se 125 izjasnilo za smjenu, a samo 1 protiv.
Đuričin mene proziva za manipulaciju, dok upravo on manipulira brojevima radnika na način da iznosi brojeve iz ankete. Da njegova manipulacija brojevima bude još nevjerojatnija, on te rezultate ne prikazuje u postotnom iznosu kako bi se inače rezultati ankete trebali prezentirati, nego ih prezentira na način da je “samo 125” radnika za smjenu.
Kao netko koga Đuričin proziva da ne poznaje postupak i manipulira brojevima, ovom prilikom želim upoznati ozbiljnog visokokvalificiranog stečajnog upravitelja, sa činjenicom da broj sudionika neformalne ankete nema nikakvog pravnog značaja za sudski postupak, a također kao i da se ankete trebaju prezentirati postotno, u gornjem primjeru 99,3% za, i 0,7% protiv smjene.
Kako bi zaključili dezinformacije oko broja radnika – za smjenu Đuričina glasao je grad Varaždin, ja osobno i čak 445 radnika Varteksa, što je do sad najbrojnija inicijativa radnika u povijesti stečajeva RH. Gospodin Đuričin nije smijenjen jer ga je podržala Zagrebačka Banka koja čvrsto podržava Đuričinov angažman, a koja ima toliku tražbinu da je na skupštini vjerovnika predstavljala 40% glasova, te skoro pa sama bila u poziciji krojiti sudbinu svih radnika i vjerovnika.
Nisam tvrdio da je Đuričin priznao fiktivnu tražbinu niti to koristim kao ključni argument kako se u članku navodi.
Istina je još i gora – Đuričin je u ISTO d.d. doveden i imenovan umjesto tadašnjeg stečajnog upravitelja, za što je glasao TAB B.V. Nizozemska, a koja tražbina je također osporena.
Đuričin navodi da je on pokrenuo tu parnicu i uspio, ali prešućuje da tražbinu TAB B.V. nije osporio on, nego prethodni stečajni upravitelj Makar, a da je tada g. Đuričin po uputi suda bio upućen pokrenuti tu parnicu radi osporavanja tražbine. Dakle, zasluge za to da su tražbine osporene ne pripadaju Đuričinu kako je to želio prikazati u pokušaju da se distancira od tih vjerovnika, nego prethodnom stečajnom upravitelju Makaru, kojeg su ti vjerovnici smjenili.
U inicijalnom prijedlogu jedino što sam netočno naveo, a u čemu me Đuričin ispravno ispravio, je da je za njegovo imenovanje nije glasao Mostborn limited, nego drugi vlasnik fiktivne tražbine TAB B.V. Nizozemska, no to za mene ne mijenja suštinu stvari – da je Đuričin imenovan na prijedlog i temeljem fiktivnih tražbina.
Nakon što je imenovan, su uslijedili višegodišnji napori ostalih vjerovnika za njegovom smjenom, slično kao u Varteksu, a u čemu su uspjeli tek nakon što je za fiktivne tražbine utvrđena osnovanost osporavanja.
U skladu s tim, povlači se paralela između njegovog imenovanja u ISTO d.d. (na temelju fiktivnih tražbina) te imenovanja u Varteks za koje radnici i ja smatramo da je bilo pod pritiskom sidnikata, što je kasnije sud obrazložio argumenatima koji su se dobrim dijelom pokazali obmanjujućima, te također uzrokovali negodovanje velike većine vjerovnika s manjim tražbinama. Samo za primjer, na zadnjoj Varteksovoj skupštini 449 vjerovnika glasalo je za smjenu, a 103 su bili protiv – no među ovih 103 je sindikat i Zagrebačka banka.
Primjerice, Rajković se na skupštini imao potrebu verbalno sukobljavati s bivšim radnicama Varteksa, dajući potporu Đuričinu.
Đuričin izražava sumnju u moju ponudu za ustupanje servera, navodeći da nikad nisam dostavio prijedlog ugovora. Međutim, dogovor je bio da tadašnji pružatelj usluge pošalje e-mail u kojem bi sumirao koji točno servisi se prebacuju na infrastrukturu koja bi trebala biti ustupljena, i tek nakon što g. Đuričin to odobri bi se moglo se krenuti u daljnju realizaciju i izradu ugovora. Niti sam dobio e-mail, niti potvrdu g. Đuričina, iako sam pružatelju usluge poslao podsjetnik. Svi relevantni dokumenti, uključujući pisanu komunikaciju i screenshote, predani su u podnesku 10.6.2025.
Napominjem da se u ovom slučaju vjerojatno radilo o nesporazumu, što je moguće kada su uključene tri strane, ali to nije spriječilo g. Đuričina da iskoristi tu situaciju da me pokuša diskreditirati zbog zastoja od desetak dana u jeku priprema za skupštinu. Tražene informacije dostavljene su mi tek dan nakon skupštine, te smo nastavili u smjeru realizacije ustupanja infrastrukture koju dajem bez naknade, a što sam nudio već od otvaranja stečajnog postupka, dakle od prije 11 mjeseci, koja bi, da je tada prihvaćena, do sada ostvarila vjerovnicima kumulativne uštede od cca 55 tisuća eura.
Prije ponovnog pokretanja proizvodnje više sam puta naglasio kako je potreban sveobuhvatan plan modernizacije i održivosti. Pokretanje proizvodnje koje je proveo g. Đuričin bilo je stihijsko i neodrživo – smatrao sam već i tada da je to bio više marketinški potez da se pokaže da se nešto pokušava nego iole promišljena poslovna odluka, na što sam upozoravao vjerovnike, no bezuspješno Đuričin ističe ostvarene prihode, a prešućuje da je ostvaren gubitak, tj da su troškovi bili veći od prihoda.
Nakon nekoliko mjeseci je i sam Đuričin pred vjerovnicima prezentirao da proizvodnja nije održiva i da u doglednoj budućnosti neće biti sredstava za plaće ako se nastavi, te tako prebacio odgovornost za njezin prekid na njih, te su se mediji raspisali kako su vjerovnici protiv proizvodnje. Ja sam tada, sukladno realnoj situaciji, bio za prekid, kao što sam bio i protiv pokretanja bez zdrave pripreme i reorganizacije – jer takva proizvodnja i takav pristup prethodnih uprava je tvrtku i odvela u stečaj, a stečaj je bio odlična prilika za nužne promjene, koje Đuričin nije napravio. No, to nije u kontradikciji s činjenicom da želim pokrenuti proizvodnju temeljenu na zdravom razumu.
Na kritike o kašnjenju stečajnog plana odgovara kako je Čajićev pristup bio neozbiljan, jer nije osigurao ni osnovne materijale potrebne za nastavak proizvodnje. Na tvrdnje da nisam osigurao osnovne preduvjete za nastavak proizvodnje – odgovaram: prvi i nužni korak u pripremi stečajnog plana je prodaja imovine nepotrebne za proizvodnju koja je uteg za stečajni plan, jer ako se ne proda, strateški partner de fakto mora kupiti sve to što mu ne treba. Prodaja te imovine dužnost je stečajnog upravitelja. Kašnjenja u tom procesu isključiva su odgovornost Đuričina.
Nadalje, žalosti da stečajni upravitelj javno proziva jednog od vjerovnika da nije nabavio osnovne materijale za nastavak proizvodnje.
Naime, nabava osnovnih materijala, kao i upravljanje društvom u stečaju je zadaća stečajnog upravitelja, a ne vjerovnika, i da ne bude zabune, Varteks ima i novac na računu za te materijale i odobrenje skupštine da ih nabavi.
Kao netko za koga Đuričin tvrdi da ne poznajem postupak i da sam neozbiljan te da manipuliram činjenicama, podsjećam visokokvalificiranog i ozbiljnog stečajnog upravitelja koji ne manipulira činjenicama, da ja nisam stečajni upravitelj i nemam ovlasti za takve nabave, nego je to on.
Nejasno je na koji način bi ja kao vjerovnik, mogao sudjelovati u nabavci osnovnih materijala za proizvodnju društva u stečaju?
Ja niti imam uvid što bi trebalo nabaviti, niti mi je isto prezentirano – ovo je samo pokušaj diskreditacije trenutno jedinog strateškog partnera koji ima želju spriječiti likvidaciju, što je neobično budući da g. Đuričin tvrdi kako se “trudi pronaći strateškog partnera”.
Smatram dakle da se radilo o čistoj populističkoj izjavi za neupućene koja je odaslana 2 dana prije skupštine, u svrhu diskreditacije integriteta predlagatelja.”
