Istraživanje: Svaka treća tvrtka u vlasništvu lokalnih jedinica ima tek minimum upravljačke odgovornosti
Tvrtke u vlasništvu jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj prilično su loše kad je u pitanju upravljačka odgovornost. Kao najveći nedostaci ističu se pasivna uloga vlasnika, izostanak integrirane vlasničke politike te nedovoljna transparentnost i profesionalizacija upravljanja.
Istraživanje provedeno na uzorku od 33 trgovačka društva u vlasništvu 16 gradova i općina iz 13 županija pokazalo je da 30,30 posto promatranog uzorka ne doseže prag minimalne upravljačke odgovornosti. Autor istraživanja provedenog u sklopu njegovog završnog rada na MBA studiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu je Marko Mikšić.
Upravljačka odgovornost znači da oni koji upravljaju poduzećem moraju jasno pokazati što su napravili, objasniti svoje odluke i rezultate te snositi posljedice za uspjeh ili neuspjeh. Obuhvaća i odgovorno, profesionalno postupanje utemeljeno na osobnom integritetu pojedinca i obvezu polaganja računa vlasniku, nadzornom odboru i, kod javnih poduzeća, građanima.
Poduzeća bolja od jedinica lokalne samouprave
Istraživanje je provedeno primjenom prilagođenog RELOF indeksa, izvorno razvijenog u okviru projekta RELOF3, koji je za usklađen s predmetom istraživanja i hrvatskim institucionalnim okvirom. Prosječni indeks iznosi 45,80 posto, što prema primijenjenoj metodologiji odgovara minimalnoj razini kvalitete upravljačke odgovornosti. Nijedno društvo obuhvaćeno istraživanjem nije ostvarilo najvišu, izuzetnu razinu upravljačke odgovornosti.
Posebno je izražen jaz između poduzeća i njihovih vlasnika. Ispitana društva ostvarila su prosječni indeks od 52,48 posto, dok su gradovi i općine kao vlasnici ostvarili samo 28,90 posto. Drugim riječima, među društvima obuhvaćenima istraživanjem poduzeća su u prosjeku pokazala razvijenije prakse upravljačke odgovornosti od jedinica lokalne samouprave koje bi trebale postavljati ciljeve, pratiti rezultate i usmjeravati njihov razvoj.
Rezultati ne govore o svim javnim poduzećima u Hrvatskoj. Uzorak je malen, sudjelovanje je bilo dobrovoljno, a odgovori su prikupljeni metodom samoprocjene. Ipak, dobiveni nalazi nude zanimljiv pogled iza kulisa upravljanja lokalnim poduzećima.
Vlasnik nema cjelovitu sliku
Rezultati istraživanja ne znače nužno da gradovi i općine ne obavljaju svoj posao niti da poduzeća nužno posluju loše. Nalazi prije upućuju na sustav u kojem vlasnička uloga često nije dovoljno jasno organizirana. Nijedna od 16 ispitanih lokalnih jedinica ne izrađuje objedinjeno izvješće o svim društvima u svojem vlasništvu, a većina ne provodi integriranu godišnju analizu njihova poslovanja.
Pojedinačna poduzeća mogu uredno objavljivati izvještaje, imati pravilnike i održavati sjednice, a da vlasnik pritom nema cjelovitu sliku o tome što sva njegova društva zajedno rade, koliko su uspješna i kakve rizike predstavljaju za lokalni proračun.
Zakonski minimum važan je temelj, no ne pokazuje postavlja li vlasnik mjerljive ciljeve, propituje li nadzorni odbor odluke uprave i povezuju li se ostvareni rezultati s nagradama ili posljedicama. Poseban prostor za napredak postoji upravo u radu nadzornih odbora, čijim se članovima među ispitanim društvima gotovo nigdje ne osigurava kontinuirana edukacija.
Najvažniji rezultat istraživanja zato možda nije pojedinačni postotak, nego alat kojim su ti postotci dobiveni. Za potrebe istraživanja prilagođen je indeks upravljačke odgovornosti koji kroz 55 indikatora analizira ulogu vlasnika, odnos poduzeća i lokalne vlasti, rad uprave i nadzornog odbora, interne kontrole, transparentnost i kulturu odgovornosti.
Njegova svrha nije izrada liste “najboljih” i “najgorih”. Indeks je zamišljen kao svojevrstan sistematski pregled upravljanja: pokazuje što dobro funkcionira, gdje postoje slabosti i što bi trebalo mijenjati. Gradovima, općinama, upravama i nadzornim odborima omogućuje da objektivnije procijene trenutačno stanje i prate napredak iz godine u godinu.
