Lideri koji oblikuju budućnost regije: “Kad nitko ne zna kamo idemo, važni su oni koji znaju voditi”

Na konferenciji Lead to the Top 2025 koju je otvorila predsjednica Udruge Lead.You Jasminka Horvat Martinović, Mislav Galler, član Uprave Telemacha Hrvatska, razgovarao je s predsjednicom Uprave Podravke Martinom Dalić

“Ušli smo u eru u kojoj promjene više ne dolaze u valovima, već kao niz paralelnih udara – brže nego što ih strategije mogu predvidjeti, a često i ljudski kapaciteti emocionalno pratiti”, kazala je Horvat Martinović te najavila program mentoriranja uz poruku da je takvo iskustvo nešto što se se ne može googlati.

Mislav Galler, član Uprave Telemacha Hrvatska, razgovarao je s predsjednicom Uprave Podravke Martinom Dalić o izazovima koje su odredile njezin put liderstva i kakva je perspektiva budućeg vođenja “Tehnologija i ljudi dvije su neizostavne komponente liderstva budućnosti”, istaknula je Dalić.

Uz hrvatske lidere Lead.You je na panelu Kako lideri oblikuju budućnost regije okupio i iznimne pojedince iz susjednih zemalja. 

Konkurencija kao poticaj, ne prijetnja

S makedonskog tržišta dolazi iskustvo Gorana Antevskog, generalnog direktora tvrtke Rade Končar TEP, jednog od najuspješnijih tamošnjih menadžera, koji je istaknuo važnost konkurencije kao katalizatora rasta – i k liderstva  i poslovanja: “Pobornik sam konkurencije. Na našim prostorima ona se često doživljava kao neprijatelj, a zapravo je temelj napretka. Naša najveća konkurentska tvrtka bila je Ohrid, u to vrijeme najmanje 10 puta veća od nas. No, razumijevanjem tržišta i zdravim natjecanjem, uspjeli smo preokrenuti situaciju i preuzeti tržište. Kako je konkurent u međuvremenu bankrotirao, stvorila se rupa na tržištu. Što sam odlučio? Da sam sebi napravim konkurenciju!. Podijelili smo tim na dvije tvrtke Na poslovanje gledam kao igru šaha, drukčije je kad igraš protiv nekoga, fokusiraniji si.”

Antevski je naglasio da najčešće kupuju tvrtke koje su propale pa ih diže. “Ja sam onaj koji ih podiže. Ponekad uspije, ponekad ne, ali meni je to motivacija za rad, uvijek krenuti iznova“.

Komunikacija kao energija i osobni razvoj 

Ivana Galić Baksa otvorila je temu komunikacije kao temelja modernog liderstva, izazovnom riječju –  ego. “U medijskoj industriji ima puno ega, 50 posto zaposlenih htjelo bi zapravo ispred kamere. Kada to uzmete  u obzir, naravno da je ego uvijek veliki problem liderstva“, rekla je i dodala da je osvještavanje principa djelovanja ključno. Kada je liderstvo u pitanju, a posebice odnos prema ljudima i zaposlenicima, istaknula je važnost emocionalne dimenzije:

“Komunikacija je uvijek energetska razmjena, razmjena emocije. Ako se ja osjećam loše, osjećat ćete se i vi u našem razgovoru. Smatram da sam počela napredovati kada sam prestala govoriti sve što mislim. Bilo mi je lakše razviti empatični pristup ljudima i voditi ih kada sam prepoznala činjenicu da nisu svi kao ja, da ih ne motiviraju iste stvari“.

U vremenu u kojem se lideri sve više odmiču od rigidnih modela vođenja, ovakav pristup pokazuje koliko su tzv. “soft skills” ključni za dugoročno povjerenje i uspjeh u vođenju timova. Osim Hrvatske Galić Baksa djeluje i u regiji – Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji , Crnoj Gori, Grčkoj, Bugarskoj i Makedoniji. 

Spark liderstva: zajedništvo, znanje i svrha 

Žaklina Teofilović, HR direktorica i osnivačica SPARK Huba u Srbiji, istaknula je važnost povezivanja lidera koji se osjećaju samotno u svojim ulogama. SPARK je nastao kao prostor za razmjenu različitih perspektiva liderstva, a uključuje poslovnu, akademsku, sportsku, kulturnu zajednicu koja promišlja iz šire perspektive – svjesni kako lideri imaju veliku moć da oblikuju svoje organizacije, pojedince u njima, ali I društvo u cjelini.

“Lideri imaju moć oblikovati organizacije, pojedince, ali i društvo. Spark je odgovor na potrebu da se susretnemo, razmijenimo ideje i zajedno odgovorimo na kompleksne izazove”, objasnila je Teofilović.

Kultura kompanija pri tome je ključna podloga za razvoj talenata i poslovanja. “Uvijek kada o tome govorim, sjetim se predivnog videa The Smell of the Place profesora Sumantre Ghoshala i njegove metafore mjesta u kojem radi – Fontainbleua u proljeće i Kolkate u ljeto“, opisala je Teofilović.

Prvo naziva mjesta koji vas poziva da trčite, skačete. Nešto u zraku nudi predivnu energiju, mirise, osjećate se poletno. S druge strane, svoju rodnu Kolkatu, koju posjećuje u srpnju opisuje kao mjesto u kojem je tada zrak težak, zagušljiv, temperature su jako visoke,  velika je vlaga i on čitavo vrijeme leži, odmara, ne može se pokrenuti.

“To su te dvije različite kulture koju mi lideri stvaramo“, ispričala je Teofilović i zaključila: “Kultura u kojoj je stalno ‘vlažno’, u kojoj su ljudi bez energije, to je kultura kontrole, instrukcija, naredbi, straha od greške. Iako često pričamo romansirane priče, svi dobro znamo da još uvijek postoje takve tvrtke. A svi želimo disati, osjećati se energizirano, osjećati da imamo slobodnu, povjerenje i autonomiju. Lideri stvaraju okruženje, oblikuju ga. Moramo biti svjesni da je naša obveza stvoriti kulturu u kojoj su ljudi poletni, slobodni da pogriješe, da imaju autonomiju“.

Na kraju je Teofilović podsjetila da rad nije samo ekonomska kategorija jer ljudi na kraju dana žele raditi smislene poslove.

Osobna priča o prepoznavanju trenutka za promjenu 

Irena Miličević Vukoja, koja je nakon gotovo dva desetljeća napustila korporativni svijet i osnovala Woman.Comm – klub koji povezuje žene regije iz područja komunikacija, iznijela je osobno i snažno svjedočanstvo o suočavanju s vlastitim prioritetima dok je obnašala funkciju članice uprave Konzuma za marketing u Bosni i Hercegovini:

“Ponekad se treba dogoditi nešto strašno da shvatimo da život ponekad prolazi pored nas, a mene je promijenila životna tragedija koja mi se dogodila. Ja sam bila dijete jednog poslovnog sustava, 18 godina sam provela u Agrokor koncernu. Cijelo to vrijeme živjela sam s kriznim situacijama,  prilagođavala se i nisam znala za drugačiji život. Onda sam s 35. odlučila udati se, roditi dijete. Nakon korone i porodiljnog vraćam se na posao i osjećam da život teče pored mene. Da spašavam nešto što nema potrebe, da sam se sve te godine identificirala s brendom, a da svoju osobnu priču, Irenu Vukoja Miličević, nisam gradila“.

Prijelomnica za odluku o odlasku s lukrativne liderske pozicije bio je njezin sin koju joj je jednu večer rekao: “Mama, ne želim da me uspavljuješ jer si tužna i ljuta. I shvatim da moram donijeti odluku i otići. Tada, s pozicije člana Uprave u Konzumu za marketing i komunikaciju. Te večeri, jedva sam čekala jutro da kažem: Ja želim ići. I napravila sam to. Kažu da luda i inteligentna odluka uvijek graniče jedna s drugom“.

Je li ovo još uvijek muški poslovni svijet, pogotovo u regiji? 

Tema rodne ravnopravnosti nije zaobišla panel. Žaklina Teofilović naglasila je važnost kvota, ali i potrebe da se liderice istinski vide, da se za njih čuje i da im se pruži mjesto gdje se njihov glas podjednako čuje. S njom se složila i Ivana Galić Baksa i naglasila da je u poslovnom smislu, ženama u regiji teže nego ženama u Hrvatskoj, ali dodaje: “Ja sam za kvotu uvijek. Ne znam što nam može oduzeti, može nam samo dodati“.

Važnost ravnoteže muško-ženskog menadžmenta Goran Antevski dao je uz konkretan primjer iz vlastite tvrtke: “Najveći sam dioničar tvrtke, a vodstvo sam prepustio svojoj sestri. Kod nas su u Upravi dvije direktorice i dva direktora. Za mene, žene su intuitivniji lideri”

Ivana Galić Baksa istaknula je razliku u percepciji pogrešaka: “Žene svoje pogreške puno ozbiljnije plaćaju nego muškarci i zato duže promišljaju o svojim potezima I odlukama.”

Zaključno, svi su se složili da promjene dolaze, ali zahtijevaju svjesno vodstvo, jasnoću vrijednosti i podršku.

Tko je lider budućnosti?

“Dobar lider zna uspostaviti ravnotežu između poslovnih rezultata i brige za ljude. Ne stavlja rezultat ispred ljudi, ali je svjestan da se upravo kroz ljude dolazi do najboljih rezultata. Pravednost i etika ključni su elementi svakog liderskog djelovanja. Vjerujem i da filozofija mora imati mjesto u liderstvu, jer samo tako možemo doprinositi razvoju društva i ostaviti svijet boljim nego što smo ga zatekli. To je, za mene, održivi lider budućnosti”, opisala ga je Žaklina Teofilović.

Irena Miličević Vukoja naglasila je: “Lider bez sljedbenika  nije lider. Pravi lider podržava promjene, ne opire im se, već ih prihvaća i usmjerava. Onaj je koji pruža ruku onima koji dolaze iza njega, mentorira ih i prati na putu njihovog razvoja.“

Odgovor Ivane Galić Baksa temeljio se na temi povjerenja: “Ono što danas nedostaje svijetu jest povjerenje – u sebe, u kolege, u društvo u kojem živimo. Povjerenje da svijet može biti bolji i da u njemu možemo uspješnije djelovati. Lideri, i oni koji to žele postati, moraju biti svjesni da je u današnjem vremenu – vremenu tehnoloških revolucija i političkih nestabilnosti – ključno stalno učiti. Ne možemo znati sve, ali možemo graditi okruženja u kojima suradnja nadjačava kontrolu. Upravo u toj otvorenosti i učenju nastaje prostor za istinske rezultate – ne samo poslovne, već i one koji doprinose društvu i vrijednostima koje želimo živjeti.”

Goran Antevski odgovorio je: “Lider prije svega mora biti motivator – netko tko zna kako govoriti s ljudima, ali i tko pritom govori srcem. Onaj koji daje srce drugima i posebno inspirira mlade da svoju pozitivnu energiju prenesu dalje. Kad mladi dođu u kompaniju, često ih prati strah – od pogrešaka, od nepoznatog. Uloga lidera je prepoznati taj strah, pomoći im da ga prevladaju i ohrabriti ih da svoju energiju ulože u zajednički uspjeh.“

Panel Kako lideri oblikuju budućnost regije pokazao je da regija nije samo geografski kontekst već zajednički prostor za dijalog, razvoj i odgovorno liderstvo. A to je upravo ono što udruga Lead.You nastavlja poticati – povezivanjem, osnaživanjem i otvaranjem prostora za lidere koji oblikuju promjene.