Lika i Gorski kotar bit će nova Dalmacija i Istra, a Žnjan je primjer loše prilagodbe na klimatske promjene
Mediteran je klimatski hotspot, što znači da temperature u prosjeku rastu i do 50 posto brže nego globalno. Stoga je za očekivati da će se mediteranske destinacije suočiti s vrućinama koje otežavaju ljetne odmore, dok bi sjevernije ili planinske regije mogle postati atraktivnije, smatra Izidora Marković Vukadin, znanstvenica s Instituta za turizam.
Požari, superćelijske oluje, tuče, ekstremne temperature… sve su to pojave koje su postale uobičajene u Hrvatskoj. Klimatske promjene čije posljedice već snažno osjećamo, a koje će se prema procjenama u godinama koje dolaze dodatno intenzivirati, sve će dublje zahvaćati sve aspekte ljudskog života. Posebno su ranjivi sektori poput poljoprivrede i turizma, koji su izravno ovisni o klimatskim i okolišnim uvjetima. Svjesni ozbiljnosti situacije, znanstvenici diljem Europe već su pokrenuli brojne inicijative i projekte s ciljem identificiranja nadolazećih izazova i iznalaženja konkretnih rješenja. Među njima su i tri projekta – Commitment, NaTour4CChange i Pact-Vira – koji istražuju utjecaj klimatskih promjena na turizam, a vodi ih Izidora Marković Vukadin, znanstvenica s Instituta za turizam. Tim povodom razgovarali smo s njom o tome što klimatske promjene znače za budućnost hrvatskog turizma i kako se na njih možemo pravodobno i učinkovito pripremiti.
Europa je najposjećeniji kontinent na svijetu – više od polovice svih međunarodnih dolazaka otpada upravo na nju. Ta činjenica dovoljno govori o važnosti turizma za gospodarstvo europskih država. Kako će klimatske promjene utjecati na europski turizam – očekuje li se smanjenje ukupnog broja dolazaka ili će doći do njihove preraspodjele prema drugim regijama unutar Europe? Tko bi u tom procesu mogao biti najveći gubitnik, a tko potencijalni dobitnik?
Klimatske promjene neće nužno značiti pad ukupnog broja putovanja u Europi, nego prije svega promjenu obrazaca kretanja turista. Očekuje se preraspodjela, Mediteran je nažalost klimatski hotspot, što znači da temperature u prosjeku rastu i do 50 posto brže nego globalno. Stoga je za očekivati, da će mediteranske destinacije suočit će se s vrućinama koje otežavaju ljetne odmore, dok bi sjevernije ili planinske regije mogle postati atraktivnije. Međutim, važno je naglasiti da će ljetna sezona i dalje ostati glavna, posebno u Hrvatskoj, jer je vezana uz školske praznike, a većinu naših gostiju čine obitelji s djecom. Najveći gubitnici bit će oni koji se isključivo oslanjaju na masovni ljetni turizam bez prilagodbe, dok će potencijalni dobitnici biti destinacije koje razviju sadržaje i infrastrukturu prilagođene novim klimatskim uvjetima i produljenju sezone. Izvrstan je primjer Austrija koja se prilagodila ponudom smanjenim količinama snježnih oborina i okrenula u sve većoj mjeri ljetnom turizmu.
Kakva je u europskom kontekstu pozicija Hrvatske – nalazimo li se među onima koji će profitirati ili onima koji bi mogli pretrpjeti gubitke?
Hrvatska je u osjetljivoj poziciji jer je izrazito ovisna o ljetnom turizmu koji donosi i najveće prihode, gotovo 80 posto svih dolazaka je u srpnju i kolovozu. Klimatske promjene, poput ekstremnih vrućina, požara, suša ili oluja, mogu smanjiti atraktivnost tijekom najtoplijih mjeseci. Ipak, naša raznolika geografija, obala, otoci, planinska i kontinentalna područja, pruža veliku priliku za prilagodbu i razvoj cjelogodišnje ponude. Također, s obzirom na to da turizam čini oko 13 posto ukupnih emisija u Hrvatskoj (prema TSSA Hrvatska 2022), važno je da sektor bude dio rješenja, ulaže u održivost i dekarbonizaciju kako bi dugoročno ostao konkurentan i privlačan. Tu su i značajne prilike za Gorski Kotar i Liku koji imaju stalan rast potražnje, koja je dijelom inducirana željom za odmorom u zelenilu i ugodnim meteorološkim uvjetima.
Znači li to da će neke hrvatske regije postati manje atraktivne za turizam, a druge značajno dobiti na važnosti? Hoće li se neke destinacije morati preusmjeriti prema drugim gospodarskim granama ili će se moći prilagoditi?
Neke regije, osobito obala tijekom vršnih ljetnih mjeseci, suočit će se s izazovima zbog ekstremnih temperatura i rizika od požara. Istodobno bi kontinent, planinska područja i vansezonsko razdoblje mogli postati privlačniji. Prilagodba je ključ, potrebno je implementirati rješenja utemeljena na prirodi, poput urbanih zahvata koji uključuju što više vodopropusnih površina za smanjenje rizika od bujičnih poplava, odabira zelenila i drveća koje pruža hlad, ali je otporno na olujne vjetrove, zasjenjivanje gdje je to moguće te sustava usmjerenih na redukciju potrošnje vode i recikliranje vode za navodnjavanje. Žnjan, koji je upravo prošao sveobuhvatnu rekonstrukciju po mom mišljenju nije u dovoljnoj mjeri prilagođen budućim klimatskim projekcijama, nedovoljno je zelenila (barem u sadašnjoj fazi obnove), zasjenjivanje plažnog prostora sa solarnim panelima je zanimljiva i energetski učinkovita ideja, no nužno je i prirodno zasjenjivanje. Prirodno zasjenjivanje ima višestruke prednosti, upija CO₂, filtrira zrak, smanjuje buku, potiče biološku raznolikost i povećava estetsku vrijednost prostora, dodatno hladi zrak putem evapotranspiracije, što može sniziti temperaturu zraka u okolini za 2–8 °C, efekt koji umjetne strukture nemaju. Dodatno velike betonske površine na plaži pojačavaju osjet vrućine, tako da se nadam da će daljnim radovima još dodatno poraditi na ozelenjivanju. Dakle, umjesto odustajanja, destinacije bi trebale transformirati svoje gospodarstvo i turizam kako bi bio otporniji i održiviji.
Tko bi trebao nositi glavnu odgovornost za pokretanje promjena koje će ublažiti negativne učinke klimatskih promjena na turizam – turistički sektor, znanstvena zajednica, država ili svi zajedno?
Odgovornost je zajednička. Država mora postaviti jasan strateški okvir i poticaje, što i čini kroz Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama, znanstvena zajednica osigurati podatke i stručne smjernice. Tu prije svih iznimno važnu ulogu ima DHMZ, a u posljednje vrijeme se uključuju i Sveučilišta i Instituti. Problem je što znanstvena istraživanju traju, a rješenja su potrebne odmah. Istovremeno, privatni sektor treba konkretno provoditi mjere u praksi i naravno pratiti njihovu učinkovitost, te prilagođavati se ovisno o rizicima i kapacitetima prilagodbe. To se posebno odnosi na turizam, koji generira oko 13 posto ukupnih emisija u zemlji, posebno u transportu putnika, gdje je nužno promisliti o što efikasnijem javnom prijevozu za turiste, ali i lokalnu zajednicu. Jasno je da bez suradnje svih aktera ne možemo govoriti o smanjenju klimatskog otiska ili otpornosti sektora, samo bojim se da je taj problem djelovanja učestalo van fokusa. Drugi izazovi od niske popunjenosti, tržišta u recesiji, neadekvatne infrastrukture i slično uvijek imaju prioritet, a klimatske akcije su dugoročne, učestalo skupe i jednostavno se ne smatraju prioritetom. Zapravo jedinom možemo očekivati neko sustavno djelovanje što više bude ekstremnih vremenskih događaja, požara i toplinskih valova jer imamo sklonost djelovati tek kad se “opečemo”.
Postoje li već konkretni planovi, strategije ili projekti koji se bave ovim izazovima? Koliko je hrvatski turistički sektor spreman na nadolazeće promjene i postoji li svijest o njihovoj važnosti?
Postoje nacionalne strategije koje prepoznaju važnost održivosti i prilagodbe klimatskim promjenama, sektorske studije su značajno rjeđe, u turizmu izostaju, ali još i alarmantnije u poljoprivredi koja je na izloženija utjecajima. Dodatno i provedba na terenu često zaostaje. Razina svijesti raste, no još uvijek ima puno prostora za napredak. Implementacija konkretnih mjera poput rješenja utemeljenih na prirodi, energetske učinkovitosti, pametnih prometnih rješenja, ali i otpornijih turističkih proizvoda poput kulturnog turizma, eko-agro turizma, kreativnog i drugih, mora postati standard, a ne iznimka. To je pitanje dugoročne održivosti i gospodarske otpornosti, jer najveći je trošak nedjelovanja.
Jesu li vaši projekti već doveli do određenih zaključaka, preporuka ili konkretnih prijedloga mjera koje bi turistički sektor i ostali relevantni akteri trebali implementirati?
Projekti su u provedbi, tako da imamo već neka rješenja, te se nadamo pozitivnim pomacima. U sklopu Interreg MED projekta NaTour4CChange, u suradnji s JU Natura Jadera, razvili smo Klimatsku strategiju za turizam Zadarske županije i akcijski plan za Dugi otok, gdje će se jedno od rješenja utemeljenih na prirodi konkretno primijeniti na plaži Sakarun. Također, kroz HRZZ znanstveni projekt PACT-VIRA provodimo sveobuhvatna klimatološka, hidrološka, stanišna i turistička istraživanja kako bismo definirali pokazatelje izloženosti turizma klimatskim rizicima i identificirali načine za njihovo prevladavanje. Cilj nam je ponuditi konkretne alate i smjernice lokalnim zajednicama i turističkom sektoru kako bi se mogli pripremiti i prilagoditi novim klimatskim uvjetima, koji su zapravo već stigli.
