Mogu li cijene nafte doista dosegnuti 200 dolara po barelu, kako tvrdi Iran?
Energetska tržišta pripremaju se za potencijalni “superšok”. IRGC više je puta prijetio da će cijene nafte podići na 200 dolara po barelu, iskorištavajući svoju kontrolu nad Hormuškim tjesnacem, ali koliko je realan ovaj scenarij?
Energetska tržišta suočavaju se s najnestabilnijim razdobljem u zadnjih nekoliko desetljeća nakon američko-izraelskih napada na Iran 28. veljače koji su izazvali širi i potencijalno dugotrajniji sukob na Bliskom istoku.
Na temelju tvrdnji iranskih državnih medija i regionalnih izvješća, Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) navodno je usvojio strategiju “energetske ucjene” kako bi iskoristio međunarodnu zajednicu da izvrši pritisak na SAD i Izrael da prekinu napade.
Nedavno je glasnogovornik IRGC-a Ebrahim Zolfaqari upozorio da bi se svijet trebao pripremiti za ogroman porast cijena nafte, ako se nastave “kukavičke antihumane akcije”.
“Pripremite se da će barel nafte biti 200 dolara, jer cijena nafte ovisi o regionalnoj sigurnosti koju ste destabilizirali.”
Prekidanjem protoka gotovo 20% svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG) kroz Hormuški tjesnac, Iran želi uvući globalno gospodarstvo u sukob.
Zbog toga je IRGC ciljao na brodove neutralnih zemalja, uključujući brodove koji plove pod tajlandskom, japanskom i zastavom Maršalovih Otoka, između ostalih.
Prema analitičarima, ovakav potez je osmišljen kako bi se stvorio politički pritisak unutar zapadnih zemalja, kako bi se zauzvrat prisilili SAD i Izrael da odustanu od vojnih akcija u zamjenu za energetsku stabilnost, prenosi Euronews.
Napadima na zemlje koje ih nisu izravno napale, Teheran signalizira da nijedna pomorska trgovina nije sigurna sve dok se napadi na njegovom tlu nastavljaju.
Glavni cilj ove strategije je upravo poremećaj energetskih tržišta, element na koji Iran može izravno utjecati putem svoje geografske prednosti.
Povijest šokova cijena nafte
Iako 200 dolara po barelu zvuči mnogo, nafta se u prošlosti približavala sličnim razinama.
Najviša ikad zabilježena nominalna cijena bila je oko 147 dolara 2008. godine. Kada se prilagodi inflaciji iz 2026. godine, taj vrhunac iz 2008. godine predstavlja otprilike 211 dolara po barelu.
Prethodni veliki šokovi, poput arapskog naftnog embarga 1973.-74. i iranske revolucije 1979., doveli su do učetverostručenja, odnosno udvostručenja cijena u odnosu na razine prije krize.
Cijene su dosegle nominalni vrhunac od oko 39,50 dolara 1980. godine, što bi u današnjim uvjetima bilo otprilike 160 dolara.
Međutim, trenutna kriza uključuje potpunu fizičku blokadu jedne od najvažnijih pomorskih prometnih točaka na svijetu, što povećava rizik od naglog porasta cijena.
Reakcija tržišta i rezerve
Međunarodna agencija za energiju pokušala je stabilizirati tržište organiziranjem najvećeg ikad koordiniranog oslobađanja strateških rezervi, ali nastavak iranskih napada na naftnu infrastrukturu i tankere uglavnom je neutralizirao te napore.
S obzirom na to da osiguravatelji otkazuju pokriće ratnih rizika i da brodarske tvrtke preusmjeravaju flote, tržište je i dalje u stanju velike neizvjesnosti.
Ako blokada Hormuškog tjesnaca potraje, kroz koji obično prolazi oko petine globalne nafte i ukapljenog prirodnog plina, cijena od 200 dolara mogla bi se promijeniti iz političke prijetnje u sve vjerojatniji scenarij.
U nedavnom izvješću, Oxford Economics identificirao je 140 dolara po barelu kao prag na kojem globalno gospodarstvo ulazi u blagu recesiju, smanjujući svjetski BDP za 0,7% do kraja godine, a rezultati su bili blagi pad gospodarstva u eurozoni, Velikoj Britaniji i Japanu.
SAD namjerava od idućeg tjedna otpustiti 172 milijuna barela iz rezervi kroz razdoblje od četiri mjeseca, što znači da će otpuštati oko 1,4 milijun barela dnevno.
Budu li i druge članice IEA-e usvojile isti vremenski okvir, to će značiti dodatnih samo 3,3 milijuna barela dnevno.
Bareli iz rezervi mogu vladama tek osigurati predah za hvatanje u koštac s inflacijom i posustalim gospodarskim rastom, do normalizacije isporuka s Bliskog istoka, smatra kolumnist Reutersa Ron Bousso.
Stišavanje sukoba u Perzijskom zaljevu zasada se ne nazire, što znači da će isporuke iz Perzijskog zaljeva i dalje biti blokirane, napominju analitičari ING-a, a silazni trend cijena može osigurati tek normalizacija tranzita kroz Hormuški tjesnac.
