Predsjednik udruge Hrvatski izvoznici Davor Baković: “EU ima političku potrebu uzvratiti Trumpu i time će neminovno eskalirati trgovinski rat”
Davor Baković predsjednik je tvrtke Končar – Mjerni transformatori i udruge Hrvatski izvoznici. Odrastao je u Kini, a 2002. godine dolazi u Hrvatsku u kojoj završava FER. Karijeru je započeo u Končaru koji mu je kao studentu dao stipendiju. Od 2008. godine je u Končar – Mjernim transformatorima u kojima 10 godina kasnije postaje predsjednik Uprave. Kao Končarov kandidat, četiri godine kasnije postaje i predsjednik udruge Hrvatski izvoznici i nasljeđuje Darinka Bagu. Za Forbes Hrvatska govori o utjecaju američkih carina, hrvatskom izvozu, Kini, demografiji i drugim temama.
Američki predsjednik Trump svako malo uvodi i najavljuje nove carine. Nedavno je čak najavio i 200 posto na vina, šampanjac i alkoholna pića. Kako će se sve te carine odraziti na hrvatski izvoz?
Hrvatski robni izvoz u SAD je mali – iznosi do pet posto ukupnog izvoza. Izvozimo dominantno u Europsku uniju, Njemačku, Italiju, Mađarsku, Austriju i Sloveniju, te značajno u Bosnu i Hercegovinu i druge članice CEFTA-a. Tako da će efekti, što se tiče američkih carina, uglavnom biti indirektni. Ima izuzetaka, uključujući donekle i moje društvo, gdje je udio ukupnog izvoza direktno u SAD značajan.
Ali čak i ovdje, bitno je naglasiti konkurentnost našeg izvoza u usporedbi s onim koji posjeduju proizvođači u SAD-u. U mnogim slučajevima naša američka konkurencija nije uopće u stanju ponuditi alternativu. Dobro pozicionirani proizvođači u ta dva slučaja će bolje proći.
U kojim slučajevima Amerikanci ne mogu ponuditi alternativu?
Evo za primjer, moje društvo proizvodi transformatore od 40-ih, i kroz desetljeća smo se usavršavali i pozicionirali na raznim tržištima – regija, EU, Rusija, Kina, Australija, i od nedavno i u Sjevernoj Americi.
Želim reći jest da je taj proces ulaganja u razvoj i tehnologiju s jedne strane, te ulaganja u poslovanje i tržišta s druge strane, u našem slučaju bio dugotrajan i ustrajan.
Iz niza složenih razloga se taj proces kod naših konkurenata u SAD-u odvijao manje kvalitetno, ili je čak i prekinut u nekim ekstremnim slučajevima, te je danas povratak određenih specifičnih znanja, što se proizvodnje tiče, u SAD upitan i svakako nije ostvariv u kratkom vremenskom roku.
Može li se Europa zbog carina vratiti ruskom plinu?
Vratimo se na carine. Koga će one pogoditi?
Kao što sam ranije rekao, carinama će biti najviše pogođeni sektori i proizvođači koji imaju konkurenciju na američkom tlu i nisu dovoljno konkurentni da absorbiraju bar dio carina.
Utjecaj na autoindustriju će biti značajan, i utjecat će i na nas preko dobavnih ili vrijednosnih lanaca koji dosežu i do Hrvatske. Ali trenutno nemamo procjenu koliki će to udarac biti.
Pitanje carina je višestrano. EU ima ‘političku’ potrebu uzvratiti i time će neminovno eskalirati trgovinski rat. Vjerojatno je motiv to da i da druga strana shvati kako i ona može izgubiti nešto u ovom ‘ratu’. To vidim kao glavni razlog za uvođenje kontra-carina, a EU ima puno područja u kojima može uzvratiti – LNG koji se uvozi iz SAD-a, digitalne usluge, specijalna oprema, i druga.
S obzirom na neočekivane trendove udaljavanja od Amerike i teoretsku mogućnost ublažavanja sankcija Rusiji ako rat završi, postoji li ikakva šansa da se Europa jednog dana vrati na ruski plin?
Mislim da to nije realno. Mislim da je Europa konačno naučila lekciju što se tiče energetske neovisnosti.
Mislim da će efekti carina, dugoročno gledano, biti pozitivni jer će se Europa trgnuti u jako puno socioekonomskih područja. Pokušat će pronaći rješenje za energetsku neovisnost kontinenta kako ne bi ovisila o Rusiji, ali ni o Americi. Možda će Azija imati važniju ulogu, ali nastojat će se disperzirati rizik. Nije vjerojatno da opet postanemo ovisno o Rusiji.
Kad je u pitanju obrana, trenutno smo ovisni o SAD-u. To je po meni jedino pitanje za koji Europa tek mora naći odgovor. No uzmite u obzir da se razgovara o 800 milijardi europskog budžeta za obranu, tako da vjerujem da će se kroz neko vrijeme i tu Europa trgnuti.
Samo bih dodao da ovo udaljavanje Amerike od Europe nije neočekivano. Trendovi su na to ukazivali i mi smo tu izvjesnu politiku SAD-a najavili na našoj konvenciji prošle godine u Srpnju.
Da bi razumio svijet, moraš razumjeti Kinu
Što je s Kinom?
Ja bih rekao da su odnosi dobri, odnosno da Hrvatska i Kina imaju kvalitetan dijalog .
Naravno, uvoz iz Kine je dominantan u odnosu na naš izvoz tamo. Inače je teško poslovati i ostvariti kvalitetni robni izvoz u Kinu. On iziskuje kineskog partnera i određeni rizik gubitka intelektualnog vlasništva. Osobno često spominjem Kinu jer mislim da je već neko vrijeme ključni geopolitički i makroekonomski faktor. Njen će utjecaj biti još i veći u budućnosti.
Mi izvoznici držimo do toga da je bitno ‘razumjeti’ svijet, i mislim da je to danas nemoguće bez da razumijete Kinu. Mi smo se u udruzi dogovorili da ćemo djelovati kao think-tank. Priroda stvari jest da će vas (tvrtke, op. FH.) poslovanje kad-tad natjerati na izvoz. Hrvatsko tržište ima manje od četiri milijuna ljudi, ali smo s druge strane potpuno integrirani u EU.
Ne mogu zamisliti kvalitetne hrvatske firme, to jest one koje su dostigli neku razinu izvrsnosti, kako djeluju isključivo na hrvatskom tržištu.
Udruga će se u ovom mandatu baviti i razgovarati o četiri mega trenda koji utječu na svijet i društvo. To su klimatske, demografske i tehnološke promjene te geopolitika. Geopolitikom smo se bavili prošle godine, i naglašavali smo da je dobra godina za otvoriti mnoge teme jer se nikad nije više ljudi spremalo izaći na izbore. Prognozirali smo da će ključni demokratski i geopolitički događaj godine biti izbori u Americi.
Fokus ćemo ove godine prebaciti na tehnološke trendove, a mislim da ćemo demografiju ostaviti za kraj. Mislim da je ta tema i najteža.
S jedne strane kineski AI i roboti, s druge afrička omladina
Kina je relevantni faktor u svim tim temama. No u slučaju demografije oni također imaju velikih problema s padom nataliteta, i efektom toga na cijelo gospodarstvo i društvo.
Kinezi intenzivno uvode automatizaciju i digitalizaciju, i dižu produktivnost. A demografski trendovi su takvi da primjerice mi u našoj kineskoj tvornici ne možemo naći dovoljno radnika za drugu smjenu. Imamo planove automatizirati i robotizirati, što samo po sebi otvara temu trendova novih tehnologija. Uz pad stanovništa nije slučajno da su u Kini glavne teme robotika i umjetna inteligencija.
Demografija je svakako teška tema jer je izazovno suvislo predložiti rješenje. Što su države i društva bogatija ona imaju manje natalitet, to je generalna zakonitost u cijelom svijetu, ne ulazeći u kulturološke i geografske pojedinosti.
Hrvatska tu i ne stoji loše. Da se razumijemo, svi u Europskoj Uniji stoje loše, pa tako i mi. Ok smo samo usporedno gledajući.
U Francuskoj je najveća stopa nataliteta u EU od cca 1,79, dok je u Hrvatskoj 1,53, a sve ispod 2,1 se smatra loše.
Sljedeće godine ćemo vjerojatno pričati o demografiji, i teško je prognozirati i identificirati moguća rješenja. Možda će konačno Afrika postati kontinent prosperiteta. Ako se ne uruši u rat i kaos, mogla bi postati rješenje demografskog kolapsa zapada i dalekog istoka. To nije naš službeni stav, jer o tome tek trebamo razgovarati.
Ali je svakako interesantno kada pogledate da s jedne strane imamo kineske AI i robote, a s druge afričku omladinu.
Hrvatska država shvaća važnost izvoza
Kako se hrvatska država postavlja prema izvozu? Koliko pomaže ili odmaže?
Svaka pomoć je dobrodošla i mislim da država shvaća bitnost izvoza, i kao udruga svakako imamo potporu.
Što se rasterećenja rada i poticanja konkurentnosti na taj način smo u sinergiji s HUP-om. Oni mogu i uspjevaju puno napraviti, pa se mi ne ponavljamo gdje nema potrebe.
Hrvatski izvoznici bili su kritični prema svim odlukama Vlade za koje smo ocijenili da nisu išli u korist izvoza. Kad je primjerice 2022. godine donesena odluka o oporezivanju ‘ekstra’ profita, tvrdili smo da će to umanjiti investicijski potencijal ključnih izvoznih tvrtki. Tj. da je smislenije dozvoliti i potaknuti da se ta dobit reinvestira i stvori još više dodane vrijednosti, što bi izvoznici i napravili.
S druge strane uvijek priznajemo i mjere koje su nam potakla konkurentnost. Integrirani smo u EU, NATO, Schengen, Eurozonu, i nadamo se u budućnosti da ćemo biti i član OECD-a. Tako da nije sve u smanjivanju troškova, poreza i nameta, tu je i drugu strana medalje: kako napraviti što primamljivije uvjete za poslovanje u Hrvatskoj.
Ostvarenje dobrog kreditnog ratinga je svakako nešto što treba pohvaliti.
Što se samog posla tiče, nama je teško pomoći, moramo se probiti u svijetu i često to radimo sami. Uspjeh ovisi o puno faktora. Tko nije konkurentan, zašto bi ikome bio interesantan?
Malo banaliziram naravno, ali mislim da Vam je jasno.
I nije realno očekivati državnu potporu u geopolitičkom smislu kakvu imaju tvrtke u SADu ili u Njemačkoj. Takva nerealna očekivanja ne komuniciramo.
Neki izvoznici značajan postotak prihoda ostvaruju u SAD-u
Koliko izvoznika okupljaju Hrvatski izvoznici?
U pravilu ne govorimo o broju članova, jer nam suštinski to nije bitno. Svi veći i relevantni izvoznici u Hrvatskoj su naši članovi što možete zaključiti po aktivnostima raznih naših tijela.
Što je bitnije, ima veliki broj manjih izvoznika čije interese zastupamo neovisno o članstvu. Još otkad je udruga osnovana 2004. godine, koncipirana je na način da veliki pomažu manjima.
Koliki je trenutačno hrvatski izvoz?
Hrvatski izvoz iznosi oko 25 milijardi eura, no i dalje je manji od uvoza. Tako da se mora napraviti još puno kako bi naše gospodarstvo postalo konkurentnije.
Koje grane izvoza biste istaknuli kao uspješne? U kojim sektorima postoji velika potražnja?
Trenutno je naš obrambeni sektor popularan, i tu imamo svijetski priznatih firmi kao što su HS Produkt, DOK-ING i Šestan Busch. Oni imaju izuzetna znanja i reference i dobro su pozicionirana u svijetu. Kako se bude pokretao program ReArm Europe, svaka EU članica će dobiti puno potentnije mogućnosti financiranjea, tako da će svakako biti više prilika na europskom tržištu.
Tu je i energetika odnosno elektroenergetika. Nije tajna da je Europa nakon rata u Ukrajini shvatila potrebu da bude energetski neovisna. Zelena tranzicija EU se zbog toga ubrzala, što je dalo veliki zamah i vjetar u leđa firmama poput Končara.
Kada bolje razmislim, u skoro svakoj grani i sektoru se imamo čime i kime pohvaliti.
Gospodarstvo ne smije ovisiti isključivo o turizmu
IT je bitan i relevantan, pogotovo kada govorimo o trendovima digitalizacije ili o takozvanoj digitalnoj agendi. Tu vjerojatno postoji problem sa zadržavanjem i animiranjem većih tvrtki. Kad one stasaju i narastu u našem ekosustavu, oportuno im je relocirati se vani, tj. sele se bliže kupcu i tako im je jednostavnije raditi. Startup scena je jaka i mislim da je FER tu bitan čimbenik. U sklopu projekta Europskih digitalnih inovacijskih hubova (EDIH) je pet hrvatskih HUB-ova koji se bave digitalnim tehnologijama.
I turizam ubrajamo u izvoz, ali se mi u udruzi dominantno bavimo robnim izvozom, što ne znači da ne poštujemo i druge oblike izvoza. Štoviše, jedne godine smo našu najprestižniju nagradu Zlatni ključ namijenjenu izvoznicima dodijelili Valamaru.
Turizam je ključan za Hrvatsku, ali ne može biti dominantna grana i gospodarstvo ne smije ovisiti samo o turizmu. Napredna gospodarstva u pravilu imaju relativno mali udio turizma.
Ja sam iz transformatorskog biznisa gdje smo puno i daleko izvozili, i znam koliko je naš turizam dobar za promidžbu – dovoljna je fotografija Dubrovnika na nekom panelu da se postigne efekt.
Kad pričamo s partnerima u svijetu, turizam im je i dalje prva asocijacija na Hrvatsku.
