Šef šibenskog Iskra brodogradilišta vjeruje da mogu preuzeti 3. maj i učiniti ga profitabilnim. Otkriva kako
Predsjednik Uprave šibenskog Iskra brodogradilišta Roko Vuletić za Forbes Hrvatska otkrio je koja je tajna uspješnosti u brodogradnji. Vrlo su uspješni, a sada planiraju preuzeti 3. maj, uz plan – od njega napraviti prvo uspješno veliko brodogradilište u Hrvatskoj.
U trenutku dok se o većim hrvatskim brodogradilištima priča u kontekstu stečajeva, Iskra brodogradilište iz Šibenika ne samo da uspješno posluje, nego i širi svoje kapacitete. Ugovorili su gradnju doka za remont brodova i jedini dali ponudu za preuzimanje riječkog brodogradilišta 3. maj, odnosno tvrtke 3. maj Rijeka 1905. Forbes Hrvatska razgovarao je s njihovim predsjednikom Uprave Rokom Vuletićem.
Dok za sljedećih 50 godina
Gradite novi dok, dali ste ponudu za preuzimanje 3. maja – možete li reći nešto više o tom širenju?
Gradnju doka planiramo već neko vrijeme. Prije pet godina zaključili da s postojećim kapacitetom od 60 metara i 900 tona veliki dio flote ne možemo servisirati. Zbog toga smo u Ukrajini 2021. godine u Hersonu naručili gradnju doka sličnih dimenzija. Počeo se graditi, ali je uslijedila agresija na Ukrajinu, dio brodogradilišta je bio pod okupacijom i poplavljen, zbog čega je ugovor raskinut.
Tražili smo alternativne graditelje za naš hibridni dok. Htjeli smo da to ne bude čelični dok, nego dok sa čeličnim stranicama i pontonom od mariniziranog betona. To je bolja tehnologija jer je održavanje lakše, 50 godina nema korozije i ne mora se dokovati. Na kraju smo se odlučili za bugarsko brodogradilište (Terem – Shipyard Flotski Arsenal – Varna, op.a.) koje je jedino u Europi sposobno izgraditi takav dok.
Ponuda za preuzimanje 3. maja je bila malo teža odluka, jer znamo koliko velika brodogradilišta vuku problema, a tu je i naslijeđena stigma da su neuspješna. Međutim, mi vjerujemo da od pet velikih brodogradilišta u Hrvatskoj barem jedno može uspješno funkcionirati.
Dvije prilike koje treba iskoristiti
Cijela Europa u svjetskoj brodogradnji sudjeluje sa samo četiri posto. Dominantni su Kinezi, Korejci, ponešto Japanci i Turci. No, u Europi su vidljiva dva trenda – ulaganje u obranu koja potiču gradnju vojnih i sigurnosnih brodova te neodustajanje od procesa dekarbonizacije. Ona se neće primjenjivati na dalekom istoku, a ako ima pameti brodovi će se na taj način graditi u Europi. Osim toga, europska brodogradilišta koja trenutačno posluju su profitabilna, zašto ne bi bila i ona u Hrvatskoj.
U kakvom je stanju 3. maj?
Stara firma 3. maj je otišla u stečaj, a država je osnovala tvrtku 3. maj Rijeka 1905 u koju je ušla imovina: dizalice, strojevi, alati, ljudi i ugovori. To na neki način omogućuje clean start. Uz orijentaciju na dobre tržišne niše, mislimo da možemo pronaći dobre poslove, odnosno sklopiti dobre ugovore.
Koliki su za buduće planove problem ljudi? Općenito u mnogim branšama nedostaje ljudi, a za pretpostaviti je da su zbog neuspješnosti 3. maja najbolji ljudi pronašli posao negdje drugo.
Mislim da trenutačno za ovu razinu poslovanja u 3. maju ima i viška zaposlenih, Za neku razinu na koju mislimo doći bi vjerojatno nedostajalo kvalitetnih kadrova, ali ljudi nisu nestali. Neki su otišli u Europu, neki rade u 3. maju kroz kooperantske tvrtke…
Ali ako se ugovore kvalitetni poslovni, svaki radnik bi radije bio doma za 20-30 posto manje novaca nego bio po inozemstvu daleko od obitelji gdje su troškovi ogromni. Mislim da su dobri ljudi iz 3. maja uglavnom završili u brodogradilištu Fincantieri u Monfalconeu oko 100 kilometara od Rijeke. Ako bude poslova koji mogu platiti radnu snagu, mislim da ćemo uspjeti privući ljude. Nigdje na svijetu brodogradnja ne ovisi o radnicima u krugu 20 kilometara od brodogradilišta. Za velike sofisticirane gradnje poput npr. mostova dovedu se radnici. Tako ih se i za gradnju broda mora organizirati.
Širenje na velike jahte, Jadrolinijine brodove i korvete HRM-a
Čime financirate gradnju doka i brodogradilišta?
Dok financiramo svojim sredstvima i dugoročnim kreditom. Ipak je to investicija s rokom upotrebe od 50 godina. Preuzimanje 3. maja ćemo financirati vlastitim sredstvima Iskre, a ako budu potrebne investicije, razmotrit ćemo mogućnosti financiranja.
Prioritet je dogovoriti poslove. Kad se dogovore, paralelno ćemo investirati u infrastrukturu. Iskra kao grupacija je danas ekstremno zdrava kompanija. Ima AAA rating, 300 milijuna eura prihoda, 40 milijuna eura EBITDE i relativno nisku zaduženost. Veći je fokus na tome kako gubitaša prebaciti na profitnu stranu. Ako je biznis uspješan, onda financiranje nije problem – banke se bore za uspješne klijente.
Preuzimanje 3. maja bi proširilo broj poslova za koje ste sposobni?
Već 15 godina radimo novogradnje: brodice za hitnu, za norveške klijente… Radimo i remonte, a trenutačnom infrastrukturom smo ograničeni na kapacitet brodova do 40-50 metara. Sve veće bi se radilo u 3. maju kojem ne konkuriramo u programu. Naš najveći brod najmanji je za 3. maj.
Ako uspijemo u akviziciji, imat ćemo mogućnost gradnje i remonta od malih brodova dužine 10-15 metara do velikih dužine 150 metara.
Nabavom doka u Šibeniku povećat ćemo i kapacitete remonta. Trenutačno možemo servisirat brodove do 65 metara i 900 tona, a uz dok bi od 2027. godine u Šibeniku povećali kapacitet na 110 metara i 4000 tona nosivosti. Onda bi mogli vršiti remont velikih jahti, vojnih korveta ako se sagrade za HRM, gotovo svih Jadrolinijinih brodova…
Doduše, prethodno treba dobiti te poslove na natječaju?
Da. Ali Jadroliniji je u interesu da imaju što više kapaciteta. Flota im je relativno velika, a svi imaju problem s kapacitetima. Mislim da će biti posla za sve.
Ne treba prihvatiti sve poslove
Kolika je šansa da će doći do preuzimanja 3. maja?
Država ima neki problem između njih i stečajnog upravitelja u što se ne miješamo. Jedini smo dali pravovaljanu ponudu, pa očekujem da će u konačnici doći do transakcije.
Koliko ste uspješni?
Polovicu prihoda imamo od remonta, polovicu od novogradnji. Ove godine imat ćemo oko 30 milijuna eura prihoda i pet milijuna EBITDE. Možda smo i na europskoj razini rijetko uspješni.
U čemu je tajna?
Ključ je u neprihvaćanju svih poslova i dobroj pripremi odnosno kalkulaciji projekata. Važna je i isporuka na vrijeme, organiziranost radne zajednice da isporuči brod na vrijeme i kontroliranju troškova nabave uz naručivanje opreme iz prve ruke bez posrednika.
Vrlo je jednostavno. Vlada stigma da je neki biznis profitabilan, a neki nije, ali nije baš tako. I brodogradnja može biti uspješna. Ako krumpir kupite za dva eura i prodate za tri, uspješni ste. Ako ga kupite za 3 eura i prodate za dva, niste. Tako je i u brodogradnji – ako trošite više, završit ćete u minusu.
Samo je stvorena stigma. Sad je u Europi ogromni val otkaza i bankrota u IT industriji, a svi bi rekli da je ekstremno uspješna. Europska brodogradilišta koja funkcioniraju rade punom parom. Svaki biznis se može voditi i dobro i loše.
