Dok američke naftne kompanije posustaju, kanadske su u usponu. Kako? Pa uveli su robotske pse, kamione bez vozača…
Nova tehnologija i mjere za smanjenje troškova pomogli su kanadskim kompanijama koje eksploatiraju naftne pijeske, uključujući Imperial Oil i Suncor, da postanu jedni od najjeftinijih proizvođača nafte u svijetu. S druge strane, inflacija je povećala troškove američke nafte iz škriljaca
Dok globalna naftna industrija ulazi u fazu usporavanja zbog ekonomske nesigurnosti povezane s američkom carinskom politikom i povećane proizvodnje OPEC+, industrija kanadskih naftnih pijesaka nalazi se u snažnoj poziciji.
Nakon pada cijena nafte 2014./2015., međunarodni naftni divovi poput BP-a, Chevrona i Totala prodali su svoje udjele u kanadskim naftnim pijescima, smatrajući ih preskupima i manje isplativima. Fokus su prebacili na jeftiniju proizvodnju i američki škriljac, koji omogućava bržu proizvodnju i povrat ulaganja.
No, nova tehnologija i mjere za smanjenje troškova značajno su povećale konkurentnost industrije. Prema riječima desetak upućenih izvora i analizi Reutersa, kanadski su proizvođači sada među najjeftinijima u svijetu.
Američke kompanije otpuštaju i smanjuju ulaganja
Dok američke kompanije koje proizvode naftu iz škriljaca reagiraju na pad cijena otpuštanjima, smanjenjem ulaganja i zatvaranjem bušotina, kanadske naftne kompanije gotovo da nisu mijenjale svoje planove proizvodnje ni potrošnje. Neki kanadski političari pozivaju čak na gradnju novog naftovoda iz Alberte prema pacifičkoj obali kako bi se ojačalo gospodarstvo u kontekstu američkih carinskih prijetnji.
Direktor Cenovusa, Jon McKenzie, rekao je ranije ove godine da niske cijene nafte 2025. nemaju gotovo nikakav utjecaj na sektor. “Ovo je industrija koja je s vremenom postala puno otpornija”, rekao je.
Primjerice, dva četveronožna robota – oba nadimka Spot – patroliraju golemim pogonom Cold Lake kompanije Imperial u Alberti, gdje obavljaju redovne inspekcije opreme i održavanje, uključujući optimizaciju izmjenjivača topline i nadzor razine između nafte i vode u spremnicima. Time se oslobađaju radnici za druge zadatke i štedi 30 milijuna kanadskih dolara (22 milijuna američkih dolara) godišnje.
Povećali pouzdanost i učinkovitost
Imperial i Suncor također su prešli na autonomna rudarska vozila, čime su eliminirali potrebu za vozačima. Na rudniku Kearl taj je potez povećao produktivnost za 20 posto od 2023.
Suncor koristi hidrauličnu bager-lopatu mase 900 tona u Fort Hillsu, za koju tvrdi da je najveća na svijetu. Njen veći kapacitet i jača snaga kopanja omogućuju brže utovaranje rude i manji gubitak materijala.
Proizvođači naftnih pijesaka poboljšali su i pouzdanost i učinkovitost opreme. Imperial je, primjerice, od 2021. smanjio troškove redovitih remonata (tzv. turnarounda) za 100 milijuna kanadskih dolara godišnje, a interval između njih povećan je s 12 na 24 mjeseca, s ciljem daljnjeg produljenja na 48 mjeseci.
Suncor je također standardizirao prakse održavanja i poboljšao upravljanje vodom na lokacijama, što je omogućilo snižavanje praga rentabilnosti za WTI sirovu naftu za sedam dolara po barelu – na 42,90 dolara u 2024.
Zahvaljujući ovakvim naporima, pet najvećih proizvođača naftnih pijesaka u Kanadi sada može ostvariti dobit – i zadržati isplatu dividendi – pri cijenama WTI između 40,85 i 43,10 dolara, prema analizi Bank of Montreal.
To znači da su proizvođači smanjili troškove za otprilike 10 dolara po barelu u sedam godina. Između 2017. i 2019., prosječni prag rentabilnosti bio je 51,80 dolara.
Za usporedbu, istraživanje američke središnje banke u Dallasu pokazalo je da kompanije koje proizvode nafte iz škriljaca u Teksasu, Novom Meksiku i Louisiani trebaju prosječnu cijenu od 65 dolara za isplativo bušenje. Od 2017. do 2019. njihova rentabilnost bila je između 50 i 52 dolara.
Jednostavnija i dugotrajnija eksploatacija
Jedan od razloga snažne konkurentnosti je i sam način eksploatacije. Vađenje guste, ljepljive nafte iz pijesaka u Alberti više sliči rudarenju nego klasičnom bušenju.
Kad je nafta blizu površine, tvrtke eksploatiraju pijesak i glinu u velikim količinama, a zatim filtriraju naftu. Kad je dublje, ubrizgavaju paru da razrijede ležišta i zatim ih buše.
Naftni pijesak zahtijeva visoka početna ulaganja, ali jednom kad se pokrene, pogon može proizvoditi desetljećima s vrlo niskim stopama pada proizvodnje. Canadian Natural Resources krajem 2024. imao je dokazane i vjerojatne rezerve od 20,1 milijardu barela ekvivalenta nafte, što njihovim rudnicima daje životni vijek od 43 godine. Rudnik Horizon proizvodi od 2009.
Nasuprot tome, bušotine škriljaca imaju niske početne troškove, ali proizvodnja naglo pada već nakon nekoliko mjeseci. Kako su najbogatija nalazišta već iscrpljena, bušači se prebacuju na manje kvalitetna, što povećava potrebu za većim brojem bušotina i dodatno podiže troškove.
Kanadske kompanije u posljednjih pet godina također su značajno smanjile dugove, pa mogu više ulagati u dioničare kroz dividende i otkup dionica.
Sve privlačniji ulagačima
Prema podacima Bank of Montreal, pet najvećih kompanija – Canadian Natural Resources, Suncor, Cenovus, Imperial Oil i MEG Energy – trenutno imaju neto dug (bez leasing obveza) od 33,9 milijardi kanadskih dolara, nakon što su između 2021. i 2024. zajedno otplatili gotovo 22 milijarde duga.
Kako se prinosi povećavaju, kanadski naftni pijesci postaju sve atraktivniji za ulagače, kaže Kevin Burkett iz Burkett Asset Managementa iz Vancouvera:
“Naftni pijesci u Kanadi nisu geopolitički rizični, a imaju vrlo atraktivne karakteristike kad je riječ o produktivnosti i troškovima”, rekao je Burkett, koji ima udjele u kompanijama Canadian Natural Resources i Cenovus.
