Zašto privatne špijunske tvrtke cvjetaju u zemlji Jamesa Bonda i Johna le Carréa
Uspjeh Londona kao središta privatne obavještajne industrije velikim je dijelom rezultat blizine dvaju velikih krugova klijenata: pravnog i financijskog sektora. Problem je što unatoč oštrim porukama vlasti, upitne prakse industrije i dalje ostaju neregulirane, a kompanije uglavnom neodgovorne.
Smještena među luksuznim nekretninama londonske elite, na otmjenim ulicama Mayfaira, nalaze se sjedišta vodećih britanskih privatnih špijunskih agencija. Njihova zlokobna imena prizivaju u misli mračne korporacije iz filmova o Jamesu Bondu – i posao im cvjeta.
Zapošljavajući kadar koji obuhvaća bivše britanske špijune, policajce, novinare i obavještajce iz vojske, britanske privatne obavještajne i detektivske tvrtke nude usluge od osnovnih korporativnih provjera do nadzora u punom opsegu. Neke čak zalaze u ilegalno pribavljanje izrazito osobnih podataka. Tijekom prošle godine, ministri vlade i obavještajne agencije upozoravali su da strane države koriste ovu industriju za “odrađivanje prljavog posla” u Ujedinjenom Kraljevstvu – ponekad kroz nadzor i uznemiravanje disidenata koji su pobjegli u Britaniju tražeći utočište.
Prijetnja privatnosti i ljudskim pravima
Politico je razgovarao s brojnim osobama koje su radile u privatnim britanskim špijunskim tvrtkama, ali i onima koji su bili njihove mete. Neki tvrde da, unatoč oštrim porukama vlasti, upitne prakse industrije i dalje ostaju neregulirane, a kompanije uglavnom neodgovorne.
Industrija djeluje “gotovo potpuno bez nadzora, što predstavlja ozbiljnu prijetnju privatnosti, ljudskim pravima i demokraciji“, izjavila je Ilia Siatitsa iz organizacije Privacy International.
Ona upozorava kako je mogućnost industrije da nudi moćne alate za nadzor i prikupljanje obavještajnih podataka bilo kome tko ih može platiti, bez stvarnog nadzora, duboko zabrinjavajuća.“
Kako impresionirati klijente
London je postao globalna prijestolnica privatne obavještajne industrije, dijelom zahvaljujući svjetskoj fascinaciji fiktivnim britanskim špijunima iz filmova o Jamesu Bondu i romana Johna le Carréa.
Bivši špijuni čine upečatljivu manjinu među onima koji danas djeluju u privatnom sektoru, pri čemu mnogi od visokorangiranih bivših obavještajaca osnivaju tvrtke ili sjede u njihovim upravnim odborima.
Među njima su i bivši čelnici britanske vojne obavještajne agencije MI6. Drugi pak javno ne ističu svoje bivše karijere, već se pozivaju na neodređeno “iskustvo iz Whitehalla i Ministarstva vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva”. Neki smatraju da su ta poznata imena samo “fasada” kojom se nastoji impresionirati međunarodne klijente.
Jedna osoba iz sektora privatnih obavještajnih službi izjavila je Politicu: “Imate elitu u upravi – ovdje lorda, ondje lady, pa nekog bivšeg špijuna, bivšeg šefa ovog ili onog… Ako ste vi, recimo, investitor iz Ukrajine ili Indonezije, to će vas impresionirati.” Druga osoba iz industrije dodala je da postoji i “element marketinga”, jer je korporativnim klijentima željnima informacija “impresivno kada netko kaže da je radio u tajnoj službi”.
Drugačije nego u Americi
Neki špijuni prelaze u privatni sektor jer je prikupljanje obavještajnih podataka, bilo za kralja i domovinu ili za najvišu ponudu, jednostavno jedino što znaju. No neki se u privatnom sektoru teško snalaze bez izravnog pristupa kontaktima i državnoj podršci na koju su navikli.
Britanija se izdvaja od ostalih zemalja po slobodi koju uživaju bivši obavještajci – većina njih nikad ne otkriva da su radili za službe poput MI5 ili MI6.
“To je prilično neuobičajeno”, rekao je treći sugovornik iz privatnog sektora, dodavši kako su u SAD-u ljudi “vrlo otvoreni” u vezi s radom za CIA-i. Amerika ima “model polumirovine u kojem, kad napustite agenciju, još šest do sedam godina radite kao vanjski suradnik, i tek onda prelazite u privatni sektor.”
“Mi ovdje to uopće ne radimo na taj način. Vauxhall [sjedište MI6-a] gotovo nikada ne prepušta značajan obavještajni rad privatnom sektoru”, rekao je.
Ipak, trgovanje informacijama uobičajena je pojava. Isti sugovornik dodaje da postoji “puno frustracije s obje strane Temze jer je mreža starih poznanstava postala previše neformalna – ljudi klijentima govore da mogu “nazvati stare prijatelje”.
Najunosnija podrška u parničkim postupcima
Uspjeh Londona kao središta privatne obavještajne industrije velikim je dijelom rezultat blizine dvaju velikih krugova klijenata: pravnog i financijskog sektora. Ova dva stupa britanske ekonomije često su u središtu složenih slučajeva vrijednih milijarde funti.
Većina tog posla je “prilično rutinska”, kaže drugi izvor iz sektora privatnih obavještajnih službi. Osnovna provjera (due diligence) uključuje uobičajene provjere – je li netko na listi sankcija, ima li negativnih medijskih napisa itd. Takve zadatke obično odrađuju mladi diplomanti, a posao “nije ni posebno plaćen ni uzbudljiv.”
Najunosniji poslovi spadaju pod naizgled bezazlen izraz “podrška u parničnim postupcima” (litigation support). To može uključivati sve – od “istraživanja protivnika” (traženje kompromitirajućih informacija o osobi) do prikupljanja dokaza koji se mogu koristiti na sudu, poput dokumenata, svjedoka i tvrdih diskova.
