U kojim europskim zemljama radnici imaju najviše međunarodnog iskustva

Rad u više zemalja može poboljšati prilagodljivost, samopouzdanje i kulturnu inteligenciju zaposlenika. Na jedinstvenom europskom tržištu 17% tražitelja posla ima međunarodno radno iskustvo.
Mogućnost rada u inozemstvu snažno oblikuje karijeru, pri čemu zaposlenici razvijaju vještine koje možda nisu usavršili kod kuće. Zahvaljujući statusu Europe kao jedinstvenog tržišta, broj ljudi koji su radili u inozemstvu relativno je visok – ali gdje u Europi radnici imaju najviše međunarodnog iskustva?
Platforma za zapošljavanje Indeed definira “međunarodno mobilne radnike” kao one koji imaju barem jedno radno iskustvo u zemlji koja nije njihova trenutna zemlja prebivališta, prenosi Euronews.
Krajem 2025. godine, prema platformi za zapošljavanje Indeed, 16,7% tražitelja posla na jedinstvenom tržištu imalo je međunarodno iskustvo u svom životopisu. Za usporedbu, samo oko 5,1% radnika u Sjedinjenim Državama bilo je međunarodno mobilno.
“Visok udio međunarodno mobilnih radnika u Europi odražava i politike koje podržavaju mobilnost i vrijednost koja se pridaje prekograničnom profesionalnom iskustvu“, rekla je Sneha Puri, analitičarka imigracijske politike u Indeedu.
Podaci doista obuhvaćaju osam europskih zemalja, od kojih jedna više nije dio jedinstvenog tržišta, a udio međunarodnog radnog iskustva uvelike varira među njima.
Švicarska i Irska: Relativno manja gospodarstva
Švicarska ima najveći udio stranog radnog iskustva, s više od polovice tražitelja posla (51%) koji prijavljuju iskustvo u inozemstvu. Ta je brojka iznad dvije od pet (42%) u Irskoj. Ove dvije zemlje su iznimke.
“Relativno manja gospodarstva (u smislu broja ljudi u radnoj snazi) poput Švicarske i Irske mogu se činiti nesrazmjerno visokim udjelima međunarodno mobilnih radnika jer čak i skromni priljevi predstavljaju veći postotak njihove ukupne radne snage“, rekao je Puri za Euronews Business.
Njemačka je na trećem mjestu, s četvrtinom tražitelja posla koja ima radno iskustvo u inozemstvu. Taj je udio također veći od jednog od pet tražitelja posla u Španjolskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Inozemno radno iskustvo veće je od prosjeka jedinstvenog tržišta u Nizozemskoj i Francuskoj.
Sneha Puri je napomenula da postoji nekoliko čimbenika koji doprinose razlikama međunarodno mobilnih radnika diljem Europe.
“Geografska blizina igra značajnu ulogu u kretanju unutar jedinstvenog tržišta. Zemlje koje se nalaze blizu više velikih tržišta rada obično imaju veću prekograničnu mobilnost i olakšavaju kretanje unutar jedinstvenog tržišta“, rekla je.
Na primjer, međunarodno mobilni radnici u Švicarskoj vrlo lako mogu biti iz jedne od njezinih brojnih susjednih zemalja poput Austrije, Francuske, Njemačke, Italije i Lihtenštajna.
Puri je objasnila da neke europske zemlje privlače više interkontinentalnih migranata od drugih, bilo zbog većeg broja multinacionalnih korporacija ili većeg broja međunarodnih studenata.
Govoreći o Švicarskoj i Irskoj, dodala je: “Konačno, i možda jedan od najvećih čimbenika, jest stvarni broj radnika u gospodarstvu.“
Europski tražitelji posla gledaju preko granica
Podaci doista pokazuju da tražitelji posla na jedinstvenom europskom tržištu sve više traže prilike izvan svojih matičnih zemalja, kako unutar bloka tako i izvan njega. Taj interes spada u dvije kategorije.
Interes unutar jedinstvenog tržišta odnosi se na potragu za poslom od strane radnika u jednoj zemlji članici za radna mjesta u drugoj zemlji članici.
Odlazni interes obuhvaća pretraživanja tražitelja posla u zemljama članicama za poslove u zemljama nečlanicama.
Dva udjela bila su otprilike jednaka do sredine 2024., uglavnom u rasponu od 2% do 4%. Međutim, od prosinca 2024. odlazni interes počeo je rasti, dosegnuvši vrhunac od 7,2% do listopada 2025. Kamate unutar jednog tržišta ostaju na 5,4%.
SAD i UK vodeće su destinacije izvan jedinstvenog europskog tržišta za pretrage poslova u inozemstvu. U 2025. godini činile su 40,5% odnosno 30,4% takvih pretraga, pri čemu je Njemačka bila glavna zemlja podrijetla za obje destinacije.
UK je napustio Jedinstveno tržište nakon Brexita krajem 2020.