Euro pred vratima: Jedni ga slave kao uspjeh, a drugi se boje scenarija iz Hrvatske. “Cijene već sad luduju”
Dio bugarskih građana u euru vidi priliku za gospodarski napredak i jednostavniji život unutar Europske unije, dok drugi strahuju od rasta cijena, gubitka suvereniteta i još izraženijeg stezanja remena.
Bugarska bi 1. siječnja trebala uvesti euro, no zemlja je duboko podijeljena oko toga je li to dobra odluka. Dok se dio građana nada gospodarskim koristima i lakšem životu unutar Europske unije, drugi strahuju od rasta cijena, gubitka suvereniteta i ponavljanja kriznih scenarija iz prošlosti, što potvrđuje i anketa koju je među bugarskim građanima proveo Politico.
Na otvorenoj tržnici u Perniku, stotinjak kilometara od Sofije, 73-godišnji prodavač Anton Teofilov s optimizmom gleda na oproštaj od leva. Kaže da njegova generacija možda drukčije gleda na stvari, ali da on snažno podržava euro. “Jako ćemo profitirati ulaskom u eurozonu. Plaćanje bilo gdje u EU bit će jednostavno, bez gnjavaže i mijenjanja valuta. To je dobro i za gospodarstvo i za državu”, kaže Teofilov. Smatra da u svakodnevnom životu neće biti većih potresa. “Od siječnja ćemo jednostavno plaćati u eurima. Već sada cijene stoje i u eurima i u levima i nitko se ne žali.”
Za Teofilova je lev “divna stvar”, ali vjeruje da mu je vrijeme prošlo. “Život ide dalje. Bit će puno lakše dijeliti zajedničku valutu s ostalim članicama EU-a. Sada, kad idete u Grčku, morate mijenjati novac. Nakon siječnja, bilo da kupujete u trgovini ili robu za posao, sve će biti isto.” Smatra da država mora jasnije komunicirati s građanima koji su zbunjeni. “Mi smo narod kojem treba puno objašnjavanja, a pritom smo i duboko podijeljeni”, kaže, ne skrivajući ni ogorčenje prema političkoj eliti, za koju tvrdi da je teret poreznim obveznicima. Ulazak u eurozonu vidi i kao simboličan korak prema Europi. “Bit ćemo jedan od 27. Razlike između Njemačke i nas bit će manje. Sjećam se devedesetih, kad je za putovanje trebalo more papira. Danas je sve drukčije, a euro je još jedan korak u tom smjeru.”
Kriza će se samo produbiti
Sasvim suprotno razmišlja Petya Spasova, 55-godišnja ortopedinja iz Sofije, koja kaže da je ulazak u eurozonu ozbiljno brine. “Ne mislim da je ovo pravi trenutak. Bugarska je politički nestabilna, a i sama eurozona ima velike probleme. Kao najsiromašnija članica EU-a, nećemo biti zaštićeni, nego će se kriza kod nas samo produbiti”, upozorava. Spominje rat u Ukrajini, rastuće dugove velikih europskih gospodarstava i strah da će Bugarska dijeliti teret tih problema. “Uvodi se euro u trenutku kad su ekonomije iscrpljene, a to znači veće troškove života.”
Spasova već sada vidi pritisak na kućne budžete. “Cijene kruha i osnovnih namirnica stalno rastu. Bojim se da će mnogi završiti u ekstremnom siromaštvu. Ne proizvodimo gotovo ništa, oslanjamo se na usluge. Kad ljudi osiromaše, manje troše.” Iako osobno nije zabrinuta za obitelj, kaže da svakodnevno vidi pacijente koji si ne mogu priuštiti ni put do Sofije na pregled. Prisjećanje na devedesete za nju je posebno bolno. “Ne želim ponovno proživjeti krizu kad je država bila pred bankrotom.”
Ideju da euro Bugarsku kulturno ili politički približava Europi doživljava kao uvredu. “Mi smo dio Europe stoljećima. To nema veze s eurozonom. Nekad sam se nadala ulasku, ali to je bila drukčija Europa. Danas se sve raspada, duh zajedništva je nestao.”
Slične strahove iznosi i 53-godišnji vozač kamiona Svetoslav Boninski iz Gabrova, koji se otvoreno protivi euru. “Vidjeli smo što se dogodilo Hrvatskoj i Grčkoj. Ne želim da Bugarska krene tim putem. Grčka se morala spašavati golemim kreditima. Dok su imali drahmu, bili su stabilniji”, tvrdi. Posebno se boji inflacije i špekulacija. Kao primjer navodi Slovačku, gdje su se cijene, prema njegovim riječima, osjetno povećale nakon uvođenja eura. “Prije sam ondje kupovao cigarete po cijenama sličnima bugarskima, danas nema ništa ispod pet eura. To nas čeka.”
Boninski smatra da plaće neće pratiti rast cijena i da će ljudi već u prvoj godini osjetiti pad životnog standarda. “Već sada vidimo poskupljenja, kao u Hrvatskoj. Vlada za to ne preuzima odgovornost”, kaže.
Pomoći će rastu gospodarstva
S druge strane generacijskog spektra, 20-godišnja studentica politologije Natali Ilieva iz Pernika euro vidi kao logičan korak naprijed. “To je pozitivan razvoj za društvo i državu. Očekujem da će pomoći rastu gospodarstva i čvršćem pozicioniranju Bugarske u Europi”, kaže. Priznaje da bi prijelazno razdoblje moglo biti izazovno, ali ne vjeruje u dramatične promjene. “Lev je ionako godinama vezan uz euro. Država mora nadzirati cijene i spriječiti zloupotrebe.”
Kao netko tko često putuje Europom, Ilieva naglašava praktične prednosti. “Bilo bi mi puno lakše. Ne bih morala razmišljati imam li pravu karticu ili gotovinu.” Više je, kaže, zabrinuta zbog politizacije teme i dezinformacija. “Ulazak u eurozonu dogovorili smo još 2007. kad smo ušli u EU. Društvene mreže pune su netočnih informacija.”
Skepsu dijeli i 47-godišnja dizajnerica nakita Yana Tankovska iz Sofije, koja smatra da eurozona “stoji na rubu raspada”. “Ideja zajedničke valute zvuči lijepo u teoriji, ali u praksi ne funkcionira. Imam prijatelje u zemljama eurozone, čak ni u Njemačkoj običnim ljudima nije bolje”, kaže. Očekuje turbulentan početak i dodatno stezanje remena. “Ako ljudi budu imali manje novca, imat ću i ja manje klijenata.”
Tankovska kaže da je duboko zabrinuta jer se troškovi života već godinama povećavaju. “Nekretnine su se u tri godine udvostručile. Svi se žale.” Ne vjeruje da političari mogu olakšati prijelaz i poručuje da je ključno pitanje zaštita nacionalnih interesa i dobrobit građana. “To ne ovisi o Europi, nego o nama. Samo želim da se politike konačno počnu voditi u interesu društva, a ne osobnog bogaćenja.”
