Riznica SAD-a sjedi na zalihama zlata vrijednima 750 milijardi dolara. Službeno su procijenjene na samo 11 milijardi
Rastuće cijene zlata i nacionalni dug SAD-a od 37 bilijuna dolara ponovno su otvorili raspravu o revalorizaciji državnih zlatnih rezervi. Nova bilješka Federalnih rezervi istražuje kako su druge države došle do sredstava putem takve revalorizacije.
Zlato je u posljednjih godinu dana poraslo više od 40 posto – s ispod 2.400 dolara po unci na više od 3.400 dolara. U isto vrijeme, američki nacionalni dug približava se 37 bilijuna dolara.
To je ponovno potaknulo ideju koja se dugo smatrala rubnom: revalorizaciju državnih zlatnih rezervi radi pribavljanja novca. Zvuči nevjerojatno. No nova stručna bilješka Federalnih rezervi sugerira da ta ideja možda i nije tako nerealna kako se čini.
Pet država iskoristilo rezerve za pribavljanje sredstava
Prvog kolovoza Federalne rezerve objavile su dokument pod nazivom „Službene revalorizacije rezervi: međunarodno iskustvo“. U njemu se opisuje kako je pet država iskoristilo dobitke od službenih zlatnih rezervi za pribavljanje sredstava. Dokument ne predlaže da SAD učini isto, ali pojašnjava korake i posljedice u slučaju da se to dogodi.
Primjeri uključuju Njemačku, Italiju, Libanon, Curaçao i Sveti Martin te Južnoafričku Republiku. Neke su zemlje koristile dobitke kako bi smanjile dug, druge za pokrivanje gubitaka središnjih banaka. Primjeri su ograničeni, ali pokazuju kako su države uspjele doći do skrivene vrijednosti bez povećanja poreza ili izdavanja novih obveznica.
Američko Ministarstvo financija svoje zlato vrednuje po cijeni od 42,22 dolara po unci – što je cijena postavljena 1973. godine. Ukupno posjeduje 261,5 milijuna unci, većinom pohranjeno u Fort Knoxu u Kentuckyju. Po toj službenoj cijeni, zlato vrijedi 11 milijardi dolara. Po tržišnoj cijeni danas, vrijedilo bi više od 750 milijardi dolara. Revalorizacija ne bi zahtijevala prodaju zlata – već samo ažuriranje njegove knjigovodstvene vrijednosti.
Ministarstvo financija moglo bi ažurirati vrijednost zlatnih rezervi putem nekoliko računovodstvenih zahvata. Moglo bi otpisati sadašnju zlatnu potvrdu od 11 milijardi dolara i odrediti novu službenu cijenu zlata (koja može biti i niža ili viša od tržišne). Potom bi “prenijelo” zlato Federalnim rezervama po toj novoj cijeni, što bi rezultiralo dobiti u iznosima od više milijardi, pa čak i bilijuna dolara (bez potrebe da vrijednost bude jednaka tržišnoj). Federalne rezerve bi tada vratile zlato Ministarstvu u zamjenu za novu potvrdu. Zlato fizički ne bi mijenjalo mjesto, ali Ministarstvo bi steklo značajna nova sredstva.
Što bi se dogodilo nakon toga – ovisi o političkim odlukama.
Može potaknuti inflaciju
Priljev novca od revalorizacije mogao bi se iskoristiti za otplatu duga ili financiranje novih rashoda. U fusnoti bilješke Federalnih rezervi spominje se i nedavni zakonodavni prijedlog senatorice iz Wyominga, Cynthije Lummis (republikanka i zagovornica kriptovaluta), koji predviđa korištenje sredstava iz revalorizacije za osnivanje državnog investicijskog fonda ili stvaranje strateških bitcoin rezervi. (Obje su ideje o kojima je ranije govorio i Donald Trump.)
Iako zvuči primamljivo, ideja nosi moguće posljedice.
Pripisivanje novih sredstava Ministarstvu povećava novčanu masu. To bi moglo potaknuti inflaciju. Kritičari ovu ideju opisuju kao prikriveno tiskanje novca – ili čak običnu “računovodstvenu manipulaciju”. Drugi podsjećaju na revalorizaciju iz 1934. godine koja je dovela do naglog povećanja novčane mase. Tada je Federalna rezerva bila stavljena u drugi plan, a Ministarstvo financija preuzelo je kontrolu nad monetarnom politikom – sve do dogovora iz 1951. kojim je vraćena neovisnost centralne banke.
To povijesno iskustvo moglo bi biti razlog zašto ideja još uvijek nije zaživjela. U kontekstu novih kritika Trumpove administracije prema Fedu – uključujući prigovore zbog odgađanja smanjenja kamatnih stopa – svaki potez koji bi se mogao tumačiti kao ugrožavanje neovisnosti Federalnih rezervi mogao bi izazvati politički otpor i negativnu reakciju tržišta.
To možda objašnjava zašto su dužnosnici brzo odbacili ideju.
Ministar financija Scott Bessent osvrnuo se na tu temu ranije ove godine. U ožujku je u podcastu All-In izjavio da Ministarstvo ne razmatra revalorizaciju. “Mogu reći da danas nećemo revalorizirati zlato,” izjavio je. (Podcast All-In, koji vode investitori Chamath Palihapitiya, Jason Calacanis, David Sacks i David Friedberg, popularan je u poslovnim i investicijskim krugovima – i među osobama bliskima Donaldu Trumpu. Sacks je, dapače, predsjednik Predsjedničkog vijeća za znanost i tehnologiju.)
Bessentovo odbacivanje revalorizacije iz ožujka možda i dalje vrijedi. No činjenica da su Federalne rezerve objavile bilješku o međunarodnim primjerima znači da bi se tzv. Overtonov prozor – prostor ideja o kojima se ozbiljno raspravlja – mogao ipak lagano otvoriti.
Brandon Kochkodin, novinar Forbesa
