U ovoj zemlji regije u kojoj je “cash” kralj, žele postati prva ekonomija bez gotovine na svijetu
Jedan od glavnih razloga ukidanja gotovine je činjenica da se veliki broj transakcija u državi odvija “na crno”. Procjene pokazuju da siva ekonomija u Albaniji čini između 29 i 50 posto bruto domaćeg proizvoda. Problem je i to što Albanci jednostavno ne vole banke te ih manje od 50 posto ima bankovni račun.
Godinama su Albanci preferirali čuvati novac “ispod madraca” — uz AK-47, kako glasi nacionalna šala, umjesto da ga polažu u banke. No ako se premijer Edi Rama uspije izboriti za svoj plan, Albanija bi mogla postati prva bezgotovinska ekonomija na svijetu.
Jedan od glavnih razloga za to je činjenica da se trenutno velik broj transakcija odvija “na crno”. Eliminacija gotovine “apsolutni je prioritet za zemlje s visokom razinom neformalne ekonomije i destabilizirajućim količinama ilegalnog novca u financijskom sustavu,” rekao je Selami Xhepa, profesor ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Tirani, piše Politico. Problem je u tome što ni bankarski sustav ni društvo možda još nisu spremni na takav iskorak.
Većina Albanaca i dalje preferira upravljati ušteđevinom izvan bankarskog sustava, skrivajući novčanice od pogleda i inzistirajući na plaćanju u gotovini kad god je to moguće.
Čak i u turističkim vodičima za Albaniju često se navodi savjet: “gotovina je kralj”. Iako većina trgovačkih lanaca ili većih restorana prihvaća kartice, kafići, saloni ljepote, butici, telekom operateri i trgovine prehrambenih proizvoda često to ne čine.
Veliko nepovjerenje
Središnja socijaldemokratska vlada želi osloboditi Albaniju od, kako to Europska komisija u svom izvješću o zemlji za 2024. opisuje, “velike neformalne ekonomije” koja sputava poslovanje i konkurenciju (a da ne spominjemo i smanjenje poreznih prihoda).
Procjene pokazuju da siva ekonomija — dio gospodarstva koji nije obuhvaćen službenim statističkim podacima — čini između 29 i 50 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) Albanije.
Spiro Brumbulli, glavni tajnik Albanske bankarske udruge, izjavio je za Politico da će vlada i institucije izraditi plan koji će utrti put prema bezgotovinskom društvu. Sljedeći koraci uključuju uvođenje gornje granice za kupnje gotovinom, povezivanje s europskim platnim sustavom SEPA do listopada te uskoro nakon toga i lansiranje SEPA instant plaćanja.
Jedan od glavnih problema je taj što Albanci jednostavno ne vole banke. Nedavno istraživanje Albanske udruge banaka pokazalo je da samo 34 posto stanovništva ima povjerenja u njih. Svjetska banka izvještava da manje od 50 posto Albanaca ima bankovni račun. Središnja banka Albanije tvrdi da 78 posto građana “ima pristup” bankovnom računu, što je znatno ispod europskog prosjeka od 96 posto.
Napad na osobne slobode
No, nisu svi uvjereni da plan ima smisla. Genc Pollo, suosnivač oporbene Demokratske stranke i bivši potpredsjednik vlade, rekao je za Politico da je pokušaj zatvaranja sivih zona gospodarstva zabranom gotovine “kao da ubijate kokoši topništvom”. Taj je potez nazvao “napadom na osobne slobode legitimnih vlasnika novčanica”.
Iako je priznao da albanske banke mogu biti “nespretne i skupe”, smatra da bi pametnija regulacija i veća konkurencija digitalnih financijskih platformi i kriptovaluta bili bolji pristup od zabrane gotovine. Također je izrazio malo nade da bi bezgotovinsko društvo moglo smanjiti pranje novca.
Erald Kapri, novoizabrani zastupnik u parlamentu iz redova umjereno desne stranke Opportunity Party, rekao je za Politico da sumnja kako se iza svega krije politička igra. “To je samo jedna od onih ideja Edija Rame kojima želi privući pažnju i skrenuti fokus s pravih problema zemlje, poput korupcije ili visokih životnih troškova,” izjavio je.
Postkomunistička trauma
Uvođenje bezgotovinskog društva razmatra se i u mnogim razvijenim zemljama, poput Švedske, Estonije i Irske. No Albanija je posebna priča i javni skepticizam je razumljiv.
Nakon pada komunizma početkom 1990-ih, banke i financijske institucije — zajedno s takozvanim “investicijskim kompanijama” — počele su nicati obećavajući nevjerojatno visoke kamate, i do 19 posto na štedne uloge.
Nekoliko takvih firmi ubrzo je naraslo na više od 25, a na vrhuncu te financijske groznice svaki šesti Albanac ulagao je novac — često i cjelokupnu životnu ušteđevinu — u te piramidalne sheme. Rani ulagači dobivali su izdašne isplate, ali su one postupno postajale sve manje i rjeđe kako se sustav urušavao pod vlastitom težinom.
Do siječnja 1997. počele su propadati prve tvrtke, što je dovelo do paničnih pokušaja građana da povuku novac, čime je pokrenut začarani krug daljnjeg kolapsa. Do ožujka zemlja je već bila u kaosu, a pobuna je bila u punom jeku. Vojska i policija napustili su svoja mjesta, a mase bijesnih i osiromašenih Albanaca optuživale su vlast da nije spriječila prevare — pa čak i da je od njih profitirala.
U sukobima između građana i vlasti te u nasilju koje su izazvale naoružane bande (koje su opljačkale više od milijun komada oružja iz državnih skladišta), poginulo je oko 2000 ljudi. Ukupno je izgubljeno oko 1,2 milijarde dolara — što je tada iznosilo polovicu albanskog BDP-a. To razdoblje izazvalo je valove iseljavanja, unazadilo zemlju za više godina i uništilo povjerenje građana u banke i državu.
Skup bankovni sustav
Gotovo tri desetljeća kasnije, banke još uvijek nisu uspjele povratiti izgubljeno povjerenje.
Dio problema, objašnjava profesor Xhepa, jest u tome što banke ne nude dovoljno pogodnosti, a njihovo korištenje je skupo. To obeshrabruje ljude da otvaraju račune, koriste kartice i digitalne transfere.
Većina banaka “zadržala je diskriminirajuće kamatne stope,” rekao je. “Visoke za kredite, a vrlo niske za štednju.” Dodao je: “Međunarodne uplate također imaju visoke naknade, što obeshrabruje transfere od strane iseljenika.”
Domaća digitalna plaćanja između albanskih banaka nose visoke transakcijske troškove (slanje 500 eura koštalo je čak 50 eura), dok i druge vrste transakcija mogu biti jednako preskupe.
Bankovni tečajevi između leka i eura također su zloglasno nepovoljni. Na prodajnom mjestu, trgovci se žale i na naknade za kartična plaćanja koje dostižu i do 3,5 posto po transakciji.
Brumbulli iz Udruge banaka izjavio je kako neka poduzeća čak dodatno naplaćuju kupcima ako plaćaju karticom.
Time se tvrtkama omogućuje izbjegavanje plaćanja poreza, jer se gotovinske transakcije često ne evidentiraju kroz fiskalne blagajne.
U igri i kriptovalute
Iako je cilj prelaska na bezgotovinsko društvo do 2030. ambiciozan, njegov uspjeh i dalje ovisi o uvođenju jeftine i lako dostupne digitalne platne infrastrukture — potencijalno uključujući digitalnu valutu središnje banke ili nacionalnu platformu za trenutačna plaćanja.
Iako je Banka Albanije proučavala takve valute i “stablecoinove” — vrstu kriptovalute — kao potencijalna rješenja, službeni plan još uvijek ne postoji. Bez jasne strategije za implementaciju takvih mehanizama, Ramina vizija riskira ostati samo – aspiracija.
