Hrvatskoj nedostaje kritična masa velikih kompanija koje mogu apsorbirati tehnologiju, skalirati proizvodnju i izvoziti visoko dodane vrijednosti
Uloga velikih poduzeća u hrvatskom gospodarstvu sustavno slabi. Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata za 2023. godinu, udio velikih tvrtki (one s više od 250 zaposlenih) u ukupnoj dodanoj vrijednosti iznosi tek 36%, dok je prosjek Europske unije 49%.
U prerađivačkoj industriji razlika je još izraženija. U Hrvatskoj je dodana vrijednost velikih poduzeća prerađivačke industrije u ukupnom sektoru industrije 48%, dok je u EU čak 66%. U isto vrijeme, udio velikih poduzeća u ukupnom broju poduzeća u Hrvatskoj je bio viši (0,18%) u odnosu na prosjek EU (0,16%), no učinci njihovog udjela diljem Europe mnogo su veći jer najveće firme generiraju veću produktivnost i izvoznu snagu nego što njihov broj sugerira.
Dakle, hrvatska ekonomija je premrežena mikro i malim poduzećima, dok nedostaje kritična masa velikih kompanija koje mogu apsorbirati tehnologiju, skalirati proizvodnju i izvoziti visoko dodane vrijednosti. U praksi to znači da velike kompanije u Hrvatskoj nisu dovoljno brojne i jake da nose tehnološki prijenos, međunarodne tržišne pozicije i sustavne investicije koje vode industriju naprijed. Istodobno imamo bujanje mikro-firmi (j.d.o.o.-ova), među kojima dobar dio služi kao administrativni okvir za samozapošljavanje, porezne optimizacije ili prikriveni radni odnos. To je daleko od stvarnog poduzetništva i stvara iskrivljenu sliku o strukturi gospodarstva ili pojednostavljeno puno registriranih subjekata, malo stvarne snage.
Uznemirujući trend
Istovremeno, tržište rada pokazuje vrlo uznemirujući trend. Dok industrija gubi zaposlenost, javni sektor stvara nova radna mjesta. U 2025., stopa rasta zaposlenosti pala je ispod 2%, dok je u 2024. iznosila 3,3%. Prerađivačka industrija bilježi pad zaposlenosti od 2% godišnje, a neke grane poput tekstilne, odjevne i kožne industrije gube čak 13,3% zaposlenih. U istom razdoblju, dio državnih službi bilježi rast od 3,7% (obrazovanje) i 3,4% (zdravstvo). Takve promjene znače više rada, ali sporiju produktivnost i manju izvoznu konkurentnost, uz istovremeno bujanje javne administracije u prvom redu.
Koja je veza između svega toga i politike države? Velike tvrtke su temelj otpornosti, one u većini EU zemalja posluju i do 70% većom produktivnošću po radu nego male i srednje tvrtke. U Hrvatskoj velika poduzeća ostvaruju znatno nižu produktivnost po radnom satu nego njihovi europski konkurenti, što ukazuje da se njihov potencijal za tehnološko skaliranje i međunarodni iskorak još uvijek ne koristi. Ne zato što su ta poduzeća slabija, nego zato što im godinama postavljamo prepreke koje njihovi europski konkurenti nemaju. Naš sustav poticaja i dalje je konfiguriran kao da su male tvrtke motor industrijske transformacije. Ali nisu. Transformaciju nose veliki sustavi koji kupuju robotiku, dižu izvoz, standardiziraju proizvodnju i otvaraju mjesta za inženjere. Ako država nastavi zanemarivati upravo one koji mogu nositi produktivnost i izvoz, Hrvatska će imati puno malih firmi i malo velikih rezultata.
Strateški cilj je zapravo jednostavan
Sustav potpora za ulaganja u Hrvatskoj još uvijek ne razlikuje dovoljno velike od srednjih projekata. Iznad određenih pragova intenzitet potpora pada, a nakon jedne razine potpuno nestaje, što smanjuje privlačnost zemlje za kapitalno intenzivne investicije. Ako želimo privući projekte koji nose tehnologiju i velika zapošljavanja, okvir poticaja mora postati predvidljiviji i konkurentniji za najveće investicije. Hitna promjena tog jednostavno neatraktivnog modela imala bi višestruk učinak. Ojačala bi lokalne lance vrijednosti, potaknula ulazak kapitala u proizvodnju, otvaranje velikih pogona i osnažila izvozni potencijal. U tome se kriju ogromne prilike jer je Hrvatska percipirana kao vrlo atraktivna zemlja za „nearshoring“. Međutim, bez velike i jake industrije te prilike ostaju neiskorištene.
Strateški cilj je zapravo jednostavan. Potrebno je ojačati veliki segment poduzeća koji generira najviše produktivnosti, izvoza i stabilnih radnih mjesta. Hrvatska danas ima premalo takvih kompanija i previše prepreka koje ih sputavaju. Europa gradi prednost u visokoj tehnologiji i kapitalno intenzivnim sektorima, a Hrvatska riskira da ostane ekonomija u kojoj se generiraju plaće niže razine i u kojoj javni sektor raste snažnije nego izvozni proizvod. Našoj zemlji je potreban održiv rast plaća i jača konkurentnost, ali za to moramo promijeniti investicijski okvir tako da nagrađuje veličinu, inovaciju i izvoz. Drugim riječima, krajnje je vrijeme da Hrvatska počne strateški poticati svoja velika poduzeća.
Ivan Odrčić, savjetnik glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca i Sveučilišni predavač na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu
