Ivana Horvat: Zašto nam je prihvatljivo da je Norveška skupa?
Ivana Horvat ljetovala je u Norveškoj, državi poznatoj po visokom standardu, ali i vrlo visokim cijenama. Za Forbes Hrvatska prokomentirala je norvešku kulturu i zapitala se kako je moguće da su visoke cijene u toj državi svima normalne i prihvatljive, dok ih visoke cijene u drugim državama zgrožavaju.
Nedavno sam se vratila s ljetovanja u Norveškoj. Godinama sam se spremala na to putovanje i uporno ga odgađala. I sada se dogodilo, 3u1: novo predivno prijateljstvo povezano s poslom, partner kojem je također godinama Norveška velika želja i povoljni letovi.
Sve se poklopilo, bukirali smo karte, smještaj, izlete…. Znali smo da je Norveška u posebnom cjenovnom razredu, ali ništa nas nije moglo pripremiti na cijene. Pa opet, nitko na internetu ne objavljuje cijene iz kafića, restorana, dućana…
Nema osjećaja da je to najbogatija država
Kako se Norveška kao destinacija uspjela izboriti da svi znaju da moraju podebljati budžet ako ju žele posjetiti i još važnije i interesantnije: kako to da to da nam je to prihvatljivo? Zašto bi nas cijena kave skuplje od pet eura u Grčkoj zgrozila, ali nam je sasvim ok to platiti u Norveškoj i za to dobiti lošiju uslugu od one na koju smo navikli. Jesmo li mi prestrogi prema sebi ili oni više drže do sebe?
Moj predivan doživljaj Norveške ne može pokvariti niti jedan račun ili skupoća koja zaista u nekim segmentima premašuje sve doživljeno ili viđeno. Norveška je uređena zemlja, ljudi su pristojni, pristupačni, rekla bih relaksirani kako to već imućni znaju biti. Pa ipak šećući norveškim gradovima vi nemate osjećaj da se krećete i nalazite u najbogatijoj zemlji Europe. Kada šećete gradom ne primjećujete ljude u brendiranoj odjeći, nema na stotine luksuznih dućana. Država najbogatija naftom u Europi, a na cesti samo električni automobili, električni autobusi, u fjordove vas voze samo električni brodovi… I odmah pomislite savršenstvo, zar ne? E pa nije.
Recimo ceste im uopće nisu u nekom posebno dobrom stanju, krpane u “Slavic road pattern” stilu, kako se na Facebooku zna u šali nazvati loše zakrpana cesta. Zimi samo centar Osla bude detaljno očišćen od snijega (čak se i grije), dok ostalo kada se zaledi u listopadu – led stoji do travnja. Na pitanje kako? Pa mi živimo na sjeveru, kupiš one metalne šiljke, nabiješ na cipele i hodaš. Mi bismo naše gradonačelnike skalpirali i vrištimo kada nije neka zabačena ulica očišćena svaki dan. A oni koji to žive barem pola godine – opušteno, pa to je samo snijeg i led.
Kava je oko deset eura
Nema velikih trgovačkih lanaca, skoro da nema stranih proizvoda, kupuje se norveška riba, norveški sir, samo jedna vrsta maslaca (smatra se nezdravim zbog kolesterola i masovno se konzumira margarin), kruh je tri do četiri eura, pa opet nitko ne objavljuje cijene kada izađe iz dućana.
Kafići i restorani – e to je tek cjenovni ulazak u drugu dimenziju. Kava je oko deset eura (možete naći i jeftinije na neki mjestima, ali ja govorim o bistrou ili restoranu u centru gradova), nije ni približno dobra kao talijanska, uz nju ne dobijete ni šećer ni žličicu (šećer se smatra nezdravim) i ako ga želite, morate ga posebno tražiti ili u najvećem broju slučajeva sami otići do po njega – self service na baru. Ali prilikom naplate računa uredno će vas prvo pitati za opciju da li želite ostaviti napojnicu.
Naravno plaćanje je u 99,99 posto slučajeva kartično, papirnati novac sam vidjela samo jednom u 10 dana i to je napravilo poprilično zbrku jednoj mladoj dami na blagajni. U restoranu dvije pizze, malo sira i salame, kruh, četiri piva koštaju oko 180 eura. Fish & chips je 294 kruna odnosno 25 eura. Cijena butelje vina u prosječnom restoranu kreću od 850 kruna (72 EUR) na više. Morali smo moliti da donesu sol, papar, ulje, ocat. I “sitting” traje 2 h. Kako se približava vrijeme od puna dva sata konobar postaje nervozan i požuruje vas, ali ne zaboravlja pitati da li želite ostaviti tip. Dakle hrana je prosječna (ne pričam o Michelin star restoranu), usluga ispod prosjeka na kojeg smo mi Mediteranci navikli – a turista je sve više i više. I nitko nije nezadovoljan, nitko se na žali. Nitko ne fotografira račune i objavljuje cijene na društvenim mrežama.
Ali recimo u svim restoranima i kafićima imaju divan običaj – bez da posebno tražite u svakom lokalu dobiti ćete bocu vode iz slavine i to besplatno. Nitko vas neće prisiljavati da uzmete flaširanu vodu. Norvežanima je izuzetno važno da je pitka voda dostupna svima. Na zračnim lukama postoje slavine gdje u svoju bocu možete natočiti vodu i slobodno ju unesete u zrakoplov. Ali isto tako sam sigurna da fotografije koje se nalaze u toaletu u Zračnoj luci Stavanger neće biti postavljene niti u jednom javnom prostoru u Hrvatskoj.
Čišćenje podmorja nepoznat pojam
Vjerojatno se može proći jeftinije, nemaju svi trgovački lanci jednake cijene, postoje vjerojatno restorani i kafići gdje možeš proći jeftinije – ali mi smo bili klasični turisti, posjećivali smo mjesta koje obilaze turisti. Obišli smo Oslo, Bergen i Stavanger. Bili smo na krstarenju Lysefjordom i penjali se na Preikestolen.
Norvežani obožavaju svoju zemlju, obožavaju i održavaju skromni appearance. Kuće su i dalje drvene, uobičajeno je da kraj ograde vidite nekoga kako je uređuje, održava, boji. DYO je jako na cijeni. Krstarite fjordom i vidite drvene kućice (oni kažu hytte) – ali kraj njih ne vidite da je netko napravio betonski mol ili rivu. To je nezamislivo. Prije kretanja na izlet u fjord pitala sam kako idu akcije čišćenja podmorja? Ljudi baš nisu znali na što mislim, pojavio im se upitnik na licu. Nema akcija čišćenja. Nitko ne baca gume i špahere u more.
Norvežani se svim silama trude da priroda ostane netaknuta. Oni se prilagođavaju prirodi, ne prilagođavaju prirodu sebi. Oni smatraju da tako najviše pokazuju ljubav prema svojoj zemlji. Izleti brodovima u fjordove nisu skupi u usporedbi s ostalim cijenama – kreću se od oko 60 eura za poludnevni izlet. Ulaz u nacionalne parkove je besplatan, posjeti muzejima često su besplatni, kao i knjižnice. Javni prijevoz nije skup (cijena karte za vlak od Zračne luke Bergen do centra grada je oko četiri eur).
Norveško društvo je apolitično, maksimalno korektno (ponekad do apsurda), nitko ne nameće svoja politička, vjerska ili neka druga uvjerenja, dapače traži se maksimalna tolerancija. A upravo to je bilo maksimalno osvježavajuće kao i vrijeme.
Zašto nam je prihvatljivo da je Norveška skupa?
