Kad publika preuzme algoritam: Kako je balkanski trap-pop postao laboratorij nove glazbene ekonomije
Publika je postala medij, tržište i izdavač u isto vrijeme. U tome su ključnu ulogu odigrale društvene mreže sa svojim specifičnostima i algoritmima.
U vremenu kada se još vode različite rasprave o nacionalnim ili regionalnim identitetima, brojke s društvenih mreža sugeriraju drugu stvarnost glazbene ekonomije na ovim prostorima. Može se primijetiti kako digitalna publika djeluje izrazito transnacionalno. Ne govorim pritom samo o državama regije, već o tome kako trend iseljavanja mladih u svim tim zemljama otvara ozbiljnija tržišta izvan transverzale Ljubljana–Zagreb–Sarajevo–Beograd. Ovo je posebno izraženo na trap-pop sceni, koja se često pogrdno naziva trap cajkama ili sličnim etiketama. No upravo tu možemo vidjeti kako zajednički rad algoritma, dijaspore i glazbenih emocija oblikuje novu vrstu glazbene ekonomije.
Kada sam prije šest godina od studenata saznao za tada novu autoricu Senidah i njezinu pjesmu Mišići, nisam vidio veliki potencijal. No, kada sam otkrio da je ta pjesma imala preko 90 milijuna pregleda, počeo sam fenomenološki pratiti trend. Mogli smo pretpostaviti da je pjesma popularna na ovim prostorima, ali to nije ni blizu dovoljno za 90 milijuna pregleda. Već tada je postalo jasno da se ta glazba sluša i puno šire a prva asocijacija bila je, naravno, dijaspora, koja već sama može generirati ozbiljne brojke.
Fenomen balkanskog trap-popa, u kojem se susreću lokalni identiteti, globalni zvuk i digitalna infrastruktura, pokazuje kako kulturni proizvodi danas više ne ovise o institucijama i diskografskim kućama koje su nekad “drmale” scenom, već o zajednici koja ih konzumira. Publika je postala medij, tržište i izdavač u isto vrijeme. U tome su, naravno, ključnu ulogu odigrale društvene mreže sa svojim specifičnostima i algoritmima.
Dakle, ako znamo da je postojao kulturni prostor u kojem su uspješno djelovali Lačni Franz, Parni valjak, Plavi orkestar, Bajaga i Instruktori, Zana Nimani i Leb i Sol – vrijeme je da pogledamo kako to izgleda u novoj glazbenoj ekonomiji.
Sarajevo kao čvorište nove glazbene industrije
Kada analiziramo YouTube preglede, koji nam mogu poslužiti kao pokazatelj viralnog potencijala izvođača, čini se da su Jala Brat (Jasmin Fazlić) i Buba Corelli (Amar Hodžić) na vrhu piramide kulturnog utjecaja. Nije iznenađenje da naši protagonisti dolaze iz Sarajeva, grada koji je uvijek davao regionalno popularne izvođače poput Zdravka Čolića, Halida Bešlića, Dine Merlina, Crvene jabuke i Zabranjenog pušenja. Sarajevo ima dugu tradiciju kulturne hibridnosti, no može se reći da je upravo dvojac Jala & Buba definirao zvuk regije u 21. stoljeću.
Njihov put ilustrira prijelaz iz subkulturne prakse u profesionaliziranu glazbenu industriju. Počeli su unutar lokalne rap scene, objavljujući vlastite mixtapeove i digitalne projekte u vrijeme kada društvene mreže još nisu bile dominantan kanal. Taj pristup podsjeća na američku hip-hop scenu ranih 2000-ih, kada je 50 Cent prepoznao potencijal distribucije “s ulice” i stvorio alternativu mainstream industriji te sam sebe izgradio u relevantnu zvijezdu zahvaljujući pametnoj poslovnoj strategiji.
Iz modela koji su koristili Jala Brat i Buba Corelli nastao je label Imperia, koji danas funkcionira kao integrirani sustav produkcije, marketinga i distribucije. Estetski okvir koji su oblikovali spaja trap ritmove, pop melodije i orijentalne elemente, zvuk koji je istodobno prepoznatljiv i otvoren globalnim trendovima, te koji prema broju pregleda ima znatno širi doseg nego što je regionalna glazba imala do sada.
Njihov službeni YouTube kanal premašuje pet milijardi pregleda, dok pojedine pjesme, poput Bass i Klinka, bilježe desetke milijuna pregleda. Time su se Jala i Buba pozicionirali među najgledanije glazbene autore u jugoistočnoj Europi. Paralelno produciraju i za druge izvođače – uključujući Senidah, Mayu Berović, Rastu i Devita – čime šire profesionalni ekosustav i dodatno jačaju poziciju Sarajeva kao regionalnog središta urbane glazbene produkcije.
Iz ove priče ne treba zaboraviti ni zvijezde poput Grše, Voyagea, Hiljson Mandele, Z++ – no tada bismo izgubili fokus ovog teksta, a to je širenje kulturnog utjecaja kao takvog.
Publika koja ne poznaje granice
Podaci sa streaming platformi pokazuju da je njihova publika geografski disperzirana, s jakim žarištima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Skandinaviji. To ukazuje na transnacionalni karakter glazbene potrošnje: dijaspora je ključni akter u stvaranju novog, digitalno povezanog tržišta.
Ono što ovu scenu razlikuje od zapadnoeuropske jest emocionalna autentičnost. U vremenu kada globalni pop često zvuči algoritamski ispeglano, balkanski izvođači nude kombinaciju sirovosti i iskrenosti koju publika prepoznaje kao “svoju”. Glazba postaje prostor identifikacije i to ne samo kulturne, nego i emocionalne. Zato su TikTok i YouTube često puni emotivnih objava (“poslušajte ovaj banger”) i snimki glasnog pjevanja u autima.
Digitalno rođene zvijezde
Uz etablirane izvođače, pojavljuje se nova generacija čiji je uspjeh u potpunosti digitalan. Jakov Jozinović, mladi izvođač iz Vinkovaca, odličan je primjer tog pomaka. Njegove obrade domaćih hitova na TikToku dosegle su milijune pregleda i otvorile mu u samo par mjeseci vrata koncertnih dvorana te su beogradski i ljubljanski termini rasprodani u rekordnom roku.
Jozinovićev uspon pokazuje kako algoritamska vidljivost postaje nova valuta popularnosti. On ne ovisi o diskografima ni festivalima, već o digitalnoj zajednici koja sama proizvodi uspjeh. Time postaje ilustracija šire transformacije kulturne ekonomije: publika više ne konzumira glazbu već je sukreira.
Usporedba s etabliranim europskim glazbenim sustavima dodatno naglašava promjenu. Izvođači poput Baby Lasagne ili talijanskog Irame, iako imaju institucionalnu vidljivost kroz Eurosong ili San Remo, često ne dosežu brojke balkanskih izvođača. Njihovi projekti imaju veću medijsku podršku, ali manji digitalni doseg. To sugerira da publika manje reagira na institucionalni legitimitet, a više na emocionalni intenzitet i autentičnost.
Digitalna regionalna internacionalizacija
Fenomen balkanskog trap-popa može se promatrati kao primjer digitalne internacionalizacije regionalne kulture – procesa u kojem sličan jezik, migracijski obrasci i online infrastruktura stvaraju novo kulturno tržište.
Za komunikacijske stručnjake, ovaj fenomen otvara niz važnih pitanja: kako definirati publiku koja istodobno djeluje unutar i izvan nacionalnih granica? Kako mjeriti kulturni kapital u digitalnom okruženju? I na koji način autentičnost postaje nova valuta uspjeha?
Glazba Jale Brata i Bube Corellija, ali i drugih autora, pokazuje da regijska scena više nije periferija europske kulture. Naprotiv, postala je laboratorij u kojem se ispituje budućnost publike, emocija i algoritma.
Autor prof.dr.sc. Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti
