Tih, ali siguran udar umjetne inteligencije na regionalno tržište rada: Tko se nije skrio, magarac je bio

Dok se u svijetu vode velike strateške rasprave o umjetnoj inteligenciji, na tržištima rada Hrvatske i regije promjene se već bez rasprava i tiho, ali neumoljivo. Umjetna inteligencija više nije tehnologija budućnosti. Ona je temelj infrastrukture ljudskih potencijala sadašnjosti, samo to još nismo svi primijetili.

Nisu pod pritiskom samo poslovni procesi o kojima najviše slušamo. AI mijenja način na koji učimo i tražimo posao. Europska unija već se suočava s kroničnim nedostatkom digitalnih kompetencija i slabom pripremljenošću da na ove promjene odgovori strateški. Regija izvan EU još je dalje; umjetna inteligencija u tim zemljama postoji uglavnom u medijskim izjavama, ali ne i na popisu razvojnih prioriteta. Tehnološke promjene uvode se stihijski i bez plana, pa će takvi biti i rezultati.

I dok se globalno raspravlja o prijetnjama za visokoobrazovane profesije kao što su odvjetnici, liječnici ili inženjeri, domaća realnost otkriva drugačiju sliku. Prvi na udaru nisu elitna zanimanja, nego ona svakodnevna: prodavači, vozači, skladištari, knjigovođe. Automatizirane blagajne, digitalni asistenti, softveri za knjiženje i računovodstvo znak su da se tržište rada već restrukturira, samo još nismo udarili glavom u zid.

Obrazovni sustav kaska

Prema podacima Eurostata, gotovo 40 posto zaposlenih u Hrvatskoj radi u poslovima visoko izloženima automatizaciji. Prvi će stradati logistika, transport i administracija. Umjetna inteligencija neće pitati jesmo li spremni jer ona svakako dolazi. Hoće li nam radna mjesta ostati u ovom obliku, tek ćemo vidjeti.

Obrazovni sustav ne prati ovu dinamiku. Iako reforme postoje na papiru, i dalje proizvodimo kadrove za tržište kakvo više ne postoji. Sve ovisi o individualnim ambicijama i dodatnom ili međunarodnom obrazovanju. Globalna sveučilišta već se prilagođavaju AI revoluciji, iako doduše ni sami ne znaju gdje će ih odvesti, ali znaju da će biti transformativna.

A kod nas? Pismenost o umjetnoj inteligenciji je ispodprosječna. Sveučilišta pokušavaju ograničiti korištenje AI-ja, ali to je unaprijed izgubljena borba. Tržištu rada trebaju ljudi koji znaju upravljati podacima i alatima, a akademija i dalje odbija priznati da priprema kadrove za realan svijet. U tom jazu otvorit će se novo tržište: brzi, intenzivni tečajevi za znanja koja sustav nije uspio prenijeti.

Teže zapošljavanje mladih

Kako se tvrtke budu automatizirale, pojavit će se još jedan problem. Nestat će potreba za praktikantima, što će znatno oslabiti mogućnost zapošljavanja mladih. Slično kao s mladim nogometašima, prijelaz iz juniora u seniore je jako težak, pun pogrešaka i frustracija. Danas, kada softverski alati obavljaju posao bolje, brže i jeftinije, pitanje je zašto bi itko “trpio” početnike. Nekada su praktikanti kuhali kavu. Danas to radi široko dostupni espresso aparat.

Uz sve to, Hrvatsku i regiju dodatno pogađaju iseljavanje stručnjaka i podinvestiran, financijski demotivirani javni obrazovni sustav. Ako u prostoru umjetne inteligencije ostanemo samo korisnici, a ne i kreatori, gubimo mnogo više od radnih mjesta.

Većina rukovodećih kadrova nije spremna za novu digitalnu paradigmu. Menadžeri koji odlučuju o ulaganjima u AI alate često ne razumiju ni osnovne principe. Peterov princip, prema kojem ljudi napreduju do razine svoje nesposobnosti, u digitalnoj eri dobiva novu, algoritamsku dimenziju. Odluke se donose instinktom iz “ranog digitalnog” ili e-mail doba, a pogreške se već sada mjere u milijunima.

Kad regija shvati ozbiljnost AI revolucije, već ćemo biti u fazi u kojoj se više ništa neće moći prilagođavati. Samo ćemo uvoziti gotova rješenja iz EU i svijeta, bez obzira na to odgovaraju li našim realnim potrebama.

Redizajn poslovnih modela

Bez razumijevanja konteksta, tvrtke ulaze u AI projekte bez svrhe. Kupuje se softver koji nitko ne koristi. Automatiziraju se procesi koje zaposlenici zapravo ne žele automatizirati. Povjerenje u sustav ne nestaje dramatično nego tiho, ali temeljito. Ljudi ne bježe od tehnologije. Oni bježe od lošeg menadžmenta.

Europska unija pokušava stvoriti okvir kroz AI Act, Digital Compass 2030 i fondove za digitalnu tranziciju. Problem nije nedostatak sredstava. Problem je što s njima ne znamo što bismo.

Hrvatskoj i regiji ne treba vizija 2050. Treba im operativni plan za sljedećih 12 mjeseci. Tvrtke trebaju prestati gledati umjetnu inteligenciju isključivo kroz prizmu rezanja troškova i početi je koristiti za redizajn poslovnih modela. Javna uprava mora pokrenuti male, fokusirane projekte s jasnim ciljevima. Obrazovanje mora hitno promijeniti sadržaje. A pojedinac mora preuzeti odgovornost za svoje učenje.

Umjetna inteligencija neće uništiti sve poslove. Ali će uništiti sve izgovore. Tko ne zna što dolazi, neće znati ni što se događa.

Autor prof.dr.sc. Domagoj Bebić s Fakulteta političkih znanosti