Autobiografija Hrvoja Prpića: 7. CRANE – Udruga poslovnih anđela
Poduzetnik Hrvoje Prpić najpoznatiji kao osnivač tvrtke HG Spot koju je prodao 2007. godine, u siječnju će predstaviti svoju autobiografiju. Forbes Hrvatska ekskluzivno svakog ponedjeljka do predstavljanja knjige 20. siječnja 2026. godine objavljuje jedno od devet izabranih poglavlja.
Ljeto je 2008. godine, sparina se lijepi za prozore kad mi u džepu zazvoni moj prvi iPhone kojeg sam nabavio čudnim kanalima iz Amerike.
– Jonathan Cooper, Poteza Ventures, good afternoon… – čuje se pravi američki naglasak iz slušalice.
Tip iz Ljubljane, a naglasak s Manhattana. Kaže da “traži mjesta za ulaganje” i da bi bilo super za mene da postanem poslovni anđeo s obzirom da sam prodao firmu i da vjerojatno nemam što raditi. U tom trenutku znam tri stvari: pojma nemam što su to poslovni anđeli, da mi sve zvuči kao scam, i da će mi ta rečenica promijeniti život.
Startup? – razmišljam kasnije dok pijuckam kavicu – To je valjda tvrtka koja nema love? Ali naučit ću vrlo brzo – startup je firma koja je skalabilna, koja iz zadanog početnog okvira lako može umnožiti svoj proizvod. Slastičarna nije i ne može biti startup. Otvoriš slastičarnu u Petrinjskoj – super, ali kad poželiš drugu, opet novi najam, nova pećnica, novi ljudi, ista lova. Za deset slastičarni trebaš deset puta više novca.
A sad uzmi taj recept, zapakiraj ga u franšizu i prodaj ga ekipi od Splita do Singapura. Ista knjiga, ali nova lova, trošak gotovo nula. Važno je da priča bude planetarno vidljiva i da se može plasirati po cijelom svijetu, ili bar na velikom tržištu – europskom ili američkom.
Poslovni anđeli su pak ekipa koja ima love i koja želi uložiti u startupe. To su obično vrlo uspješni poduzetnici, lideri ili bogataši koji žele potpomognuti ekspanziju startupa i razvoj mladih poslovnih ljudi. Neki žele oploditi novac.
“Ajmo probati biti taj poslovni anđeo”, pomislio sam. U vrijeme kad je Damir Sabol prodao Iskon T-comu (danas je opet fantastičan poduzetnik, jedan od najboljih, napravio je Photomath i Microblink), on, Nenad Bakić i ja bili smo jedina tri čovjeka koji su u našoj zemlji napravili “exit” – izlazak iz tvrtke i monetizaciju uspjeha. Imali smo novca i volje za nešto novo. Jonathan je isti prijedlog dao i Sabolu (ne znam je li i Bakiću?) i Sabol je pristao. Uz nas troje su tu bili i predstavnici jedne državne agencije, jedan odvjetnik te informatičar koji je trebao pomoći oko weba pa se neka kritična masa ipak sakupila.
Svi zajedno našli smo se u Agenciji za promicanje izvoza i ulaganja gdje nas je dočekala Ivana Maršić, zaposlenica Agencije. I tako Sabol i ja, zajedno s Agencijom za promicanje izvoza, slovenskim fondom Poteza Ventures i Udrugom za poticanje softverskog i online poduzetništva Initium potom osnivamo CRANE – Hrvatsku mrežu poslovnih anđela.
Vrlo brzo pokrenuli smo web stranicu na kojoj su svi zainteresirani imali adresu na koju mogu poslati svoj projekt. Dobna granica i spol nam nisu bili bitni. Odlučili smo ulagati u projekte od pedeset do sto tisuća eura, i to u one koji, prema procjenama, imaju predispoziciju za brzi rast profita. Već na početku javilo nam se osamdesetak ljudi. Imali su otprilike jednako toliko poslovnih zamisli. Sustav rada bio je jednostavan: Ivana, Damir i ja filtrirali bismo projekt, pregledavali detalje kako bi uočili nedostaje li nešto već u samoj zamisli te se pomnije pozabavili prezentacijom ideje.
Kad poduzetnik shvati da njegova ideja može stvoriti eure, mora reagirati brzo. A da bi brzo reagirao treba mu novac. Malo je onih koji su spremni prihvatiti tu njegovu viziju i tu uskaču poslovni anđeli. Međutim, poduzetnici često očekuju pomoć prerano, prije nego su i sami sebi dokazali da tu ima nečega, prije nego su počeli generirati prodaju. Neki puta će poduzetnik pronaći naivne investitore koji će investirati i tada, ali to se onda radi o investitorima početnicima. Iako se to u tom trenutku čini odlično, dobio sam novac, a to je jedino bitno, investitor početnik će ubrzo početi stvarati probleme jer ne razumije kako taj svijet funkcionira.
Iskusni poslovni anđeli neće uložiti u ideju ili razvoj proizvoda već samo u povećanje prodaje. Proizvod se tom investicijom širi – to je skalabilnost o kojoj sam govorio – pa kad prodaja krene, kreću investicije.
Nakon investicije poslovnih anđela ulaze VC fondovi, poput Jonathanova Poteza Ventures fonda. Prva i najmanja investicija je serija A, nakon koje dolazi investicija serije B pa serije C itd. Veličina investicije varira od tržišta do tržišta – u Americi za prvi tank goriva dobiješ deset milijuna eura, u Europi samo milijun. U Seriji B u Sjedinjenim Državama ti klizne na račun 250 do 300 milijuna eura, u Europi od dvadeset do trideset milijuna. Sa serijom C u Silicijskoj dolini si već na investiciji od par milijardi eura.
Tako su rasli Uber, Tesla, Facebook, PayPal – sve redom klinci iz iste startup obitelji. A svima njima je zajedničko da su se rodili u istoj bolnici – u Silicon Valley – bolnici u kojoj je normalno iskemijat prvu milijardu prije doručka.
Ubrzo nakon osnivanja i medijske pažnje, dolazi mi ekipa s idejom da snimimo hrvatski Dragons’ Den, kopiju američkog showa Shark tank – pet anđela u studiju (ispostava raja), tražiš investiciju i dobiješ da ili ne odmah. Snimamo pilot s Majom Pećarević, Davorom Šternom, Brankom Roglićem, Jurom Buljubašićem i sa mnom, ali HRT samo slegne ramenima i emisija ostane u ladici. I danas imam taj CD negdje po ladicama. Vjerojatno i oni.
U galaksiju startupa ulazio sam postupno. Trebalo je proći deset godina da shvatim pravila igre, a te prve godine koštale su me prilično puno. Tržište startupova tad je bilo u povojima. Od onda do danas prilično smo napredovali. Neki su se projekti u međuvremenu uzdigli visoko iznad drugih, poput Rimca ili Photomatha.
Sva do sada objavljena poglavlja iz autobiografije Hrvoja Prpića na Forbesu Hrvatska mogu se pronaći ovdje.
