Kako je ovaj izbjeglica postao prvi i jedini albanski milijarder
Samir Mane pobjegao je od komunističkog režima u Albaniji početkom 1990-ih i preselio se u Austriju gdje je stekao svoje prvo bogatstvo. Sada se vratio u Albaniju i nadgleda carstvo nekretnina i maloprodaje koje se proteže preko zapadnog Balkana, ali i dalje.
Jednog sunčanog listopadskog dana u Tirani – glavnom gradu Albanije, Samir Mane blistao je šetajući svojim trgovačkim centrom Tirana East Gate Mall, hramom kapitalizma koji se prostire na 1,2 milijuna četvornih stopa s međunarodnim brendovima od Adidasa i Swarovskog do Burger Kinga i KFC-a. Najveći trgovački centar u Albaniji, ne razlikuje se od prostranih trgovačkih kompleksa od stakla i čelika u bilo kojem većem europskom gradu – i to je bit.
“Ovo je naša vodeća imovina. Iznajmljeno je 100 posto”, hvali se, iznoseći popis zakupaca, uključujući prodavače odjeće H&M i Zara plus prvi sushi restoran u Albaniji i nekoliko njegovih vlastitih tvrtki, uključujući maloprodaju odjeće, trgovinu igračkama i lanac potrošačke elektronike. “Ljudi žele moći dotaknuti proizvode. Imamo sve opipljive poslove u Albaniji.”
Samir Mane ima Balfin grupu, Tirana banku,…
Odjeven u tamnoplavu sportsku jaknu preko crne Lacoste polo majice, Mane bi mogao proći kao jedan od kupaca koji šetaju okolo u ponedjeljak ujutro. Ali 57-godišnji tajkun prvi je – i jedini – milijarder Albanije, najbogatija osoba u ovoj maloj mediteranskoj zemlji od samo 2,8 milijuna ljudi. Zahvaljujući svojim ulaganjima u maloprodaju, nekretnine i bankarstvo, izgradio je bogatstvo od 1,4 milijarde dolara, prema Forbesovim procjenama, što mu je donijelo mjesto na Forbesovoj listi svjetskih milijardera za 2025. godinu. To nije nešto što je ikada očekivao kao 23-godišnji izbjeglica koji je bježao od albanskog komunističkog režima 1991. “Nikad nisam mislio da je to moguće. Moj san je bio imati svoju kuću ili auto”, kaže on.
Sada njegov konglomerat Balfin Grupa posluje u 10 zemalja i zabilježio je neto dobit od 120 milijuna dolara na 880 milijuna dolara prodaje u 2024. godini, što je rast od 31% odnosno 14% u odnosu na 2023. godinu. Oko 62% prihoda dolazi od maloprodaje, slijede nekretnine s 20%, bankarstvo s 9% te logistika i upravljanje imovinom koji čine ostatak. Mane posjeduje sve, ali je doveo partnere u svoje trgovačke centre, trgovačke lance i projekte razvoja nekretnina.
Njegov otisak vidljiv je u cijelom glavnom gradu Albanije, gdje je živio od povratka u svoju domovinu 2005. Vlasnik je Tirana banke, pete po veličini banke u Albaniji; njegov lanac potrošačke elektronike Neptun najveći je u zemlji; i bio je vlasnik najvećeg lanca supermarketa dok ga u ožujku nije prodao za 48 milijuna dolara. Vozeći se gradom u svom crnom terencu Mercedes-Maybach, usmjerava vozača prema Rolling Hillsu, luksuznom stambenom kompleksu koji je izgradio u kojem također posjeduje vilu od 33.000 četvornih metara.
Prisutan na zapadnom Balkanu, ali i drugdje
“Kupio sam zemlju 2008. godine, u to je vrijeme bilo vrlo jeftino”, kaže, gledajući u prostranstvo od 153 vile u neoklasičnom stilu s pogledom na okolne planine Skenderbeg. Vrijednost zemljišta u tom području porasla je više od deset puta u to vrijeme, a Mane je nastavio graditi. U susjedstvu je još jedan projekt u vlasništvu njegovog Balfina, a Mane ima još jedan u izgradnji uz umjetno jezero za koji se očekuje da će koštati 240 milijuna dolara i bit će dovršen 2028. godine.
Nitko, čak ni moj otac, nije vjerovao da će (projekt) uspjeti.
Samir Mane
Maneovo bogatstvo ne staje na albanskim granicama. Vlasnik je maloprodajnih trgovina diljem obližnje Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, uključujući Skopje East Gate, najveći trgovački centar u Sjevernoj Makedoniji. Izvan zapadnog Balkana, također je počeo ulagati u stambene zgrade i urede u Austriji i Kanadi te u New Yorku i New Jerseyju.
Objašnjavajući svoj pristup, ukazuje na lekcije koje je naučio čitajući knjige američkih poslovnih ikona poput bivšeg dugogodišnjeg izvršnog direktora General Electrica Jacka Welcha: “Welch je rekao da morate biti diverzificirani. Albanija je mala, pa smo pomislili, zašto ne bismo otišli u druge zemlje i druge industrije?”
Poduzetan još u vrijeme fakulteta
Mane je rođen 1967. u gradu Korçë na jugu Albanije za vrijeme vladavine Envera Hoxhe, dugogodišnjeg komunističkog moćnika zemlje. Domaća putovanja bila su vrlo ograničena, a Mane je rijetko napuštao rodni grad sve dok nije otišao na sveučilište u Tirani s 18 godina, gdje je studirao geologiju.
“Nisam izabrao geologiju. Komunistička partija je odlučila što ćeš studirati”, prisjeća se. Tijekom studija, Mane je kupovao meso za izradu mesnih okruglica i prodavao ih studentima kako bi dodatno zaradio – sve dok ga nakon šest mjeseci njegovog sporednog biznisa vlasti nisu zaustavile. Godine 1991., još kao student, odlučio je pobjeći iz zemlje u potrazi za boljim životom. Dobio je austrijsku vizu od putničke agencije i vozio se 36 sati bez prestanka autobusom do Beča, gdje se prijavio kao izbjeglica. (Kasnije je saznao da je viza koju je izdala agencija lažna, ali ga nitko nije zaustavio.)
Proveo je više od šest mjeseci u izbjegličkom kampu, sam učio njemački, sve dok nije postao dovoljno dobar da se prijavi na Tehničko sveučilište u Beču kako bi nastavio studij geologije. Albanski komunistički režim je pao 1992. “Albanija se malo otvorila i ljudi su dolazili u Beč kupiti elektroniku. Tako sam vidio priliku”, kaže on.
Elektronika kao poslovna prilika
Napustio je sveučilište 1993. i počeo prevoditi za neke izvoznike prije nego što je i sam krenuo u posao. Iste godine osnovao je tvrtku pod nazivom Alba-Trade koja je u Austriji kupovala videorekordere, radio, TV i kućanske aparate te ih slala u Albaniju. On bi sam utovario kamione i potom otišao na dvodnevno putovanje od Beča do Tirane, spavajući u kamionu kako bi uštedio novac i zaštitio robu. Pronašao bi mjesto u Tirani, parkirao kamion i mušterije su se samo pojavile. “Prodali smo svu [robu] u kamionu za tri sata”, kaže. “Ali u Austriji sam vidio da je u trgovinama moguće prodavati proizvode na pravi način.”
Kako bi razumio posao, Mane je čitao knjige ne samo Jacka Welcha, već i osnivača Walmarta Sama Waltona. “Jedan me od njih naučio kako voditi maloprodaju, a drugi me naučio kako voditi korporaciju”, kaže.
Otvorio je prvu trgovinu Neptun za prodaju televizora i kućanskih aparata u Tirani 1996. Dvije godine kasnije proširio se na Sjevernu Makedoniju, a zatim na Kosovo, Srbiju i Crnu Goru, postavši jedan od prvih autsajdera koji je ušao na ta tržišta kada su nove zemlje nastale nakon raspada Jugoslavije početkom 1990-ih.
Povratak u Albaniju
“On je vizionar koji ima pravi koncept u pravo vrijeme. Identificirao je potrebu za uređajima na zapadnom Balkanu kada nismo imali perilice rublja”, kaže Edlira Muka, izvršna direktorica Balfina. Maneov uspjeh također je odražavao gospodarski procvat u tim zemljama dok su prelazile na kapitalizam: “On predstavlja jedan od najvećih konglomerata u Albaniji i to je znak gospodarskog rasta i promjena koje je zemlja doživjela”, dodaje Martin Mata, suizvršni direktor Albansko-američkog poduzetničkog fonda (AAEF), neprofitnog investicijskog fonda osnovanog 1995. kako bi pomogao Albaniji u prijelazu na tržišno gospodarstvo.
Do ranih 2000-ih, Mane je izgradio carstvo potrošačke elektronike diljem zapadnog Balkana, s 19 trgovina i 50 milijuna dolara prihoda, nabavljajući većinu svoje robe iz Azije. No, vidjevši uspjeh zapadnih marki i trgovačkih centara u postkomunističkoj istočnoj Europi, pomislio je da bi isto mogao učiniti u Albaniji. Godine 2005. preselio je svoju obitelj iz Beča u Tiranu kako bi pokrenuo prvi trgovački centar u zemlji na periferiji glavnog grada.
Da bi pokrenuo trgovački centar, trebala mu je trgovina mješovitom robom. Tako je Mane putovao Europom sastajući se s voditeljima lanaca supermarketa kako bi ih uvjerio da otvore trgovine u Albaniji. “Rekli su: ‘Gospodine Mane, vidimo podatke o BDP-u. Nitko ne dolazi'”, prisjeća se. (Albanski BDP je u to vrijeme iznosio samo 8 milijardi dolara, u usporedbi sa trenutnih 24 milijarde dolara.) “Tako sam odlučio sam otvoriti lanac supermarketa. Angažirao sam Francuza iz Carrefoura i izgradio prvu modernu trgovinu mješovitom robom u Albaniji.”
Prvi trgovački centar u državi
Bio je to ambiciozan potez. U to je vrijeme više od 30% albanskog gospodarstva bilo neformalno, radeći u nereguliranim industrijama koje nisu plaćale poreze. Mane je trebao uvjeriti legije potrošača da prijeđu na kapitalizam zapadnog stila i da plaćaju za robu u trgovačkim centrima, a ne na tržnicama u susjedstvu.
“Nitko, čak ni moj otac, nije vjerovao da će (projekt) uspjeti”, kaže Mane. “Rekli su: ‘Zašto bi se netko vozio dva sata da kupi rajčice?’” Isprva se Mane mučio s pronalaženjem investitora, a čak su i fondovi koji su ga od tada podržali bili skeptični prema njegovim planovima u to vrijeme. “Nismo bili uvjereni”, kaže Aleksandër Sarapuli, jedan od izvršnih direktora AADF-a.
Mane je naposljetku uvjerio Europsku banku za obnovu i razvoj, razvojnu banku sa sjedištem u Parizu, da uloži 15 milijuna dolara u dug i dionički kapital za njegovu trgovinu mješovitom robom. U listopadu 2005. otvorio je Qendra Tregtare Univers (Univers Shopping Mall na engleskom) u Tirani, s trgovinom elektronike Neptun i prvom ispostavom svog lanca mješovitom robom Euromax. Ceste su bile prepune automobila na dan otvaranja i Mane je uskočio i usmjerio promet na malom parkiralištu. “Za sve skeptike, imali smo tisuće ljudi koji su čekali na autocesti”, dodaje Steven Grunerud, kanadski financijski direktor Balfina, kojeg je Mane angažirao 2007. u austrijskoj banci Raiffeisen da profesionalizira svoje poslovanje.
Sumnja u korupciju?
Kada je Mane kasnije odlučio otvoriti još veći trgovački centar Tirana East Gate, dokazao je svoj koncept i pridobio više investitora nego prije. “Nije se pretvarao da zna kako se vodi trgovački centar, ali je uzeo stručnost, slijedio model i slušao ljude koji su znali kako se to radi”, kaže Mata iz AADF-a, koji procjenjuje da je fond utrostručio svoje ulaganje kada je u ožujku prodao svoj udio u trgovačkom centru natrag Maneu.
Mane je izgradio taj uspjeh preuzimajući sve veću ulogu u albanskom gospodarstvu. Mnoga su ulaganja uspjela: kupio je banku Tirana 2019. i 2020. od problematičnog grčkog zajmodavca Piraeus banke za 64 milijuna dolara, a banka, s imovinom od 1,7 milijardi dolara, sada vrijedi 155 milijuna dolara. Drugi pothvati nisu bili toliko uspješni. Mane je 2022. preuzeo financijsku novinsku mrežu Scan TV sa sjedištem u Tirani, ali ju je godinu dana kasnije prodao uz gubitak od otprilike 2,2 milijuna dolara.
Njegovo bogatstvo također je izazvalo veći nadzor. U listopadu je albanski specijalni tužitelj za borbu protiv korupcije (SPAK) uhitio bivšeg albanskog predsjednika Ilira Metu pod navodnim optužbama za korupciju. Mane—koji nije optužen ni za kakav zločin—u dokumentima se navodno navodi da je ponudio Meti i njegovoj tadašnjoj supruzi Moniki Kryemadhi, članici parlamenta, vilu u kompleksu Rolling Hills vrijednu nešto manje od milijun dolara (Meta se žalio na njegovo uhićenje, a Kryemadhi je odbacila optužbe.)
Širenje u istočnoj Europi
“Ako ste istaknuti poslovni čovjek u Albaniji, imate vrlo jaku vezu s politikom. Nije iznenađujuće da je Mane imao tu vezu s Metom”, kaže Afrim Krasniqi, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Tirani.
Mane kategorički negira optužbe, nazivajući ih “neutemeljenima i dokazano lažnim od strane albanskih vlasti” i kaže da nikada nije imao blizak osobni odnos s Metom. “Nikada u životu nisam bio pod istragom, optužen ili krivično gonjen, ni za ovu stvar, niti za bilo koju drugu”, dodaje.
U nemirnom svijetu albanske ekonomije, Mane se ponosi time što nije ušao u političku arenu niti je imao koristi od privatizacije državnih poduzeća 1990-ih. “Nikad nisam bio u politici i to mi uopće nije namjera”, kaže. “Nikada nisam sudjelovao ni u kakvim privatizacijama. U bivšim komunističkim zemljama, ako si bogat, ljudi te smatraju oligarhom. Ali svoje sam bogatstvo izgradio u Austriji i vratio sam se.”
Mane se sada želi još više proširiti u istočnoj Europi. Planira novu franšizu Jumboa, grčkog lanca trgovina igračkama, u Moldaviji. Svojem carstvu dodaje i druge robne marke, potpisujući ugovor s danskim lancem raznih trgovina Flying Tiger Copenhagen s planovima za otvaranje 50 trgovina u sljedeće četiri godine.
Albanija je nova Hrvatska?
No, on i dalje vidi obećanje u svojoj domovini, s međunarodnim turizmom kao potencijalnim faktorom promjene igre za albansko gospodarstvo. Vlasnik je Green Coasta, luksuznog kompleksa na Jadranskom moru koji će sadržavati hotele međunarodnih brendova, uključujući Accor, Grand Melia i Hyatt, plus 2600 vila i apartmana. Prva faza projekta, za koju se očekuje da će ukupno koštati 900 milijuna dolara, otvorena je 2022., a Mane je već zaradio gotovo 150 milijuna dolara od prodaje nekretnina.
“To je nevjerojatan projekt, tamo ćemo se jako, jako dobro snaći”, kaže Mane. Ali on nije jedini koji baci oko na netaknute mediteranske plaže u Albaniji, koje su usporedive s onima u obližnjoj Hrvatskoj – uz razliku u tome što na albanskima nema gužve. Dubaiski milijarder nekretnina Mohamed Alabbar razvija luksuzno odmaralište i marinu za superjahte vrijedno 2,5 milijardi dolara na sjeveru, dok zet Donalda Trumpa Jared Kushner i njegova privatna kapitalna tvrtka Affinity Partners planiraju luksuzni razvoj vrijedan 1,5 milijardi dolara na otoku Sazan na jugu.
Za Manea, što više ulaganja u njegovu zemlju, to bolje. “Sviđaju mi se projekti, nadam se da će uspjeti. Bit će nevjerojatno za Albaniju”, dodaje. Više posjetitelja iz inozemstva znači više kupaca za njegove maloprodajne trgovine i više potencijalnih kupaca njegovih vila. “Maloprodaja, nekretnine i turizam. To je naša budućnost.”
Giacomo Tognini, novinar Forbesa
