“Odgovorna arhitektura moguća je i u vremenu kratkoročnih interesa”, siguran je Marko Dabrović iz studija 3LHD
Kvalitetna arhitektura obraća se svim osjetilima i ima snažnu moralnu dimenziju, stoga bi arhitekti trebali biti aktivni suoblikovatelji prostora, gradova i krajobraza. Arhitektonski studiji trebaju biti kreativni laboratoriji i trajni izvor ideja, a iako živimo u svijetu kratkoročnih interesa, kao i u virtualnom svijetu neprestanih tehnoloških inovacija, u svijetu arhitekture temelj uspjeha ostaju ljudi.
Lajtmotiv je to i credo koji već tri desetljeća u svojim projektima i cjelokupnom radu primjenjuje arhitektonski studio 3LHD. Njihovo kodirano ime pojam je za vrhunsku kvalitetu, jasnu viziju, interdisciplinarnost, timski rad, pa stoga čine samu elitu hrvatske arhitektonske scene, a i puno šire. U svom bogatom portfelju imaju brojne hrvatske i međunarodne projekte, od Kanade do Kine, kao i brojne strukovne nagrade, no osim što su angažirani na raznim projektima, partneri 3LHD studija aktivno sudjeluju i u radu strukovnih udruženja, održavaju predavanja, sudjeluju na konferencijama, ukazuju na probleme urbanizma u Hrvatskoj…
O svemu tome kao i o aktualnim projektima, među kojima je i projekt za budući hotelski resort Kupari, jedan od najiščekivanijih projekata trenutno u Hrvatskoj, razgovarali smo sa Markom Dabrovićem, suosnivačem i partnerom u studiju 3LHD, iznimno cijenjenim hrvatskim arhitektom.
Često u intervjuima spominjete kako su vam najbolji projekti oni koji tek dolaze. Koji se projekti trenutno planiraju, promišljaju, razrađuju u koherentnom 3LHD timu?
Trenutačno razvijamo i promišljamo širok spektar projekata, od velikih turističkih i infrastrukturnih investicija do javnih zgrada i urbanističkih studija. Aktivna su nam gradilišta: autobusni terminal Žabica u Rijeci, Small Mall u Splitu, Riva Grignano u Italiji, osnovna škola Kastav u Rešetarima, rekonstrukcija Hotela Marjan u Splitu i rekonstrukcija Hotela Argentina u Dubrovniku. Nedavno su počeli radovi i na stambenoj zgradi u Ogrizovićevoj na Trešnjevci. Još nekoliko projekata je u završnim pripremama za gradnju – resort u Kuparima, hotel Valkane i prvi od 4 Tornja na Zavrtnici.
Hotel u Kuparima
Koja je glavna ideja rekonstrukcije hotelskog kompleksa u Kuparima kod Dubrovnika?
U Kuparima smo željeli stvoriti arhitekturu koja slijedi prirodni teren i logiku mjesta, zgrade su smještene na pozicije s najboljom orijentacijom, pogledom i vezom s terenom. Novi hoteli projektirani su s naglaskom na prirodne materijale i nenametljivu arhitekturu.
Budući hotel Four Seasons Dubrovnik sastoji se od dva krila u obliku laganih horizontalnih ploča koje prate slojnice i leže u terenu. Povijesni Grand Hotel obnavlja se u suradnji s konzervatorima, a u njemu se čuva i izvorna peć za izradu kupa, po kojoj su Kupari i dobili ime. Na brdu Goričina smješteni su hotelski apartmani, uklopljeni u teren, s pogledom na zaljev. Cijeli resort je zamišljen kao zona bez automobila, a poseban naglasak stavljen je na očuvanje postojećeg zelenila i afirmaciju obale. U krajobraznom uređenju koriste se isključivo autohtone biljne vrste kako bi se očuvao lokalni karakter i smanjila potreba za navodnjavanjem.
Zanimljivost projekta je suradnja s desecima stručnjaka iz više zemalja (SAD, Južna Afrika, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo). Naprimjer, projekt interijera rade kolege iz dviju poznatih međunarodnih tvrtki – Meyer Davis iz New Yorka i LW Design Group s podružnicama u Danskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a projekt krajobrazne arhitekture izradio je renomirani londonski ured Coopers Hill.
Viziju ‘novih’ Kupara u studiju 3LHD osmislili ste još 2014. Trebalo je proći čak 10 godina da se krene s realizacijom tog projekta.
Projekt revitalizacije Kupara eklatantan je primjer koliko dug i iscrpljujuć može biti put od arhitektonske ideje do stvarne realizacije u Hrvatskoj. Čekanje koje je potrajalo više od deset godina rezultat je kombinacije nepredviđenih globalnih okolnosti i kronične tromosti domaćeg administrativnog sustava.
Projekt u Kuparima doživio je i promjenu investitora. Prije par godina ga je preuzeo singapurski hotelski konzorcij HPL u suradnji s hotelskim brendom Four Seasons. Administrativni procesi često traju godinama, a kao ilustrativan primjer može poslužiti izmjena pozicije vodotoka bujičnog potoka Tarante u Kuparima za par metara, koja je trajala više od tri godine.
Projekt Kupari nije iznimka. Imamo nekoliko projekata koji realizaciju čekaju, ili su je čekali, i znatno dulje. Autobusni terminal Žabica u Rijeci najdugovječniji je aktivni projekt ureda. Na natječaju smo pobijedili još krajem 2005. godine, gradilište je otvoreno nakon 18 godina. Hotel Belvedere u Dubrovniku, čija je realizacija godinama bila blokirana, zahtijevao je ukidanje starog Detaljnog plana uređenja, izmjene Generalnog urbanističkog plana te provođenje HIA-e, odnosno procjene utjecaja na dobro svjetske baštine. Iako je projekt dobio pozitivno mišljenje UNESCO-a, u proceduri je ostao na čekanju još niz godina, bez završne odluke.
Suvremeni izraz i visoki standardi
Još jedan značajan projekt trenutno realizirate na dubrovačkom području, a to je rekonstrukcija luksuznog hotela Villa Argentina.
Riječ je o zahvatu koji povezuje povijesno naslijeđe, suvremeni arhitektonski izraz i visoke standarde održivosti. Umjesto radikalnog prekida s prošlošću, temelji se na kontinuitetu mjesta i njegovih slojeva. Posebna pažnja posvećena je uklapanju nove arhitekture u postojeći krajobraz. Interijeri projekta dodatno naglašavaju razliku i istodobnu povezanost starog i novog. Projekt se ističe energetskim sustavom na dizalicama topline koje koriste energiju mora, čime se eliminira ovisnost o plinu i nafti. Takvo rješenje značajno smanjuje ekološki otisak objekta i odgovara osjetljivom povijesnom i krajobraznom okruženju. Krajobraz promatramo ravnopravnim dijelom arhitektonske cjeline, u stalnoj sinergiji s arhitekturom i interijerom.
Koliko je važno u vašem poslu pratiti sve faze projekata, kao i dobra komunikacija i sinergija između investitora, projektanata i izvođača radova?
Redovito praćenje svih faza projekta, uključujući stalne obilaske gradilišta i projektantski nadzor, presudno je za kvalitetu arhitekture i ishod projekta. U 3LHD-u arhitektonski proces shvaćamo kao cjelovit i neprekinut, od prve skice do završne izvedbe. Samo takvim pristupom moguće je očuvati izvornu ideju, osigurati autentičnost koncepta i u potpunosti stati iza realiziranog prostora. Jednako je važna i snažna, partnerska komunikacija između investitora, projektanata i izvođača jer tada gradilište postaje prostor suradnje, a ne konflikta. U suvremenim, tehnološki kompleksnim projektima dodatnu važnost ima precizna i integrirana komunikacija. Na velikim zahvatima, poput Kampusa Rimac ili resorta u Kuparima, sudjeluju deseci pa i stotine stručnjaka različitih profila. U takvim okolnostima nužna je uporaba naprednih tehnologija i digitalnih kolaboracijskih platformi. Arhitektura se ne završava predajom nacrta izvođaču, već se njezina kvaliteta potvrđuje kroz kontinuiranu prisutnost na gradilištu i kroz usklađen rad svih uključenih dionika.
U javnosti često ukazujete na probleme urbanizma na ovim prostorima, na gubitak javnog prostora i urbanog koncepta gradova. Koliki utjecaj na sve to imaju arhitekti? Kakva bi reforma urbanizma bila potrebna Hrvatskoj?
Utjecaj arhitekata na širu urbanističku sliku danas je realno ograničen. Iako smo educirani za razumijevanje prostora u cjelini, najčešće djelujemo unutar okvira koje definiraju investitori i planovi doneseni političkim odlukama. Sustav je prenormiran, a procesi su usmjereni na ispunjavanje formalnih uvjeta za dozvole, zbog čega arhitekt često postaje tehnički izvršitelj umjesto aktivni suoblikovatelj grada. To, međutim, ne znači da odgovornost ne postoji. Svaki zahvat u prostoru ima svog investitora, projektanta i administraciju. Arhitekt, uz profesionalnu i financijsku odgovornost, ima i javnu ulogu zagovarati dugoročno planiranje, zaštitu javnog prostora i kvalitetu života. Naša je obveza ukazivati na posljedice loših odluka, čak i kada ne donosimo konačne političke odluke.
Reforma urbanizma u Hrvatskoj mora krenuti od promjene uloge javnog sektora. Gradovi i država trebali bi preuzeti proaktivnu razvojnu politiku, unaprijed definirati jasne urbanističke vizije i infrastrukturne okvire te transparentno komunicirati ciljeve razvoja. Umjesto stihijskog, parcelacijskog urbanizma vođenog pojedinačnim interesima, potreban je model u kojem se razvoj usmjerava na postojeće infrastrukturno opremljene zone i zapuštene gradske prostore. Urbanizam i arhitektura moraju se promatrati kao javna investicija u kvalitetu života, a ne kao trošak. Ako grad ponovno preuzme aktivnu ulogu u oblikovanju prostora, arhitekti mogu postati partneri u razvoju, a ne samo sudionici administrativnog procesa.
Razvoj gradova
Što smatrate najvećim urbanističkim propustima u modernom razvoju hrvatskih gradova, posebno Zagreba i Dubrovnika, gradova za koje ste najviše vezani?
To je svakako gubitak cjelovite vizije grada. U posljednjih trideset godina strateško planiranje postupno je zamijenjeno parcelacijskim pristupom u kojem se prostor razvija kroz niz pojedinačnih inicijativa, bez jasne slike kako grad treba funkcionirati kao sustav. Posljedica je rasipanje prostora, rast infrastrukturnih troškova i postupna degradacija javnog prostora.
U Zagrebu je to vidljivo kroz nekontrolirano širenje na periferiju umjesto planirane gradnje i transformacije postojećih urbanih zona. Grad ima iznimno vrijedne prostore poput Gredelja i Velesajma koji bi mogli postati nove, mješovite i održive gradske četvrti, ali oni godinama ostaju neiskorišteni. Istodobno se stanovanje seli prema rubovima, prometna opterećenja rastu, a željeznička pruga i dalje fizički dijeli grad bez jasne i provedive strategije integracije. Javni prostor često je podređen prometu, umjesto da daje prioritet pješaku i kvaliteti svakodnevnog života. U Dubrovniku je problem drugačiji, ali jednako dubok. Prostor je snažno podređen rentijerskoj ekonomiji, a apartmanizacija i prekomjerna gradnja narušavaju urbanu mjeru. Cijene stanovanja postaju nedostupne lokalnom stanovništvu, što postupno prazni grad i pretvara ga u turističku kulisu. Time se gubi društvena struktura koja gradu daje trajnost i autentičnost. Slične obrasce prepoznajemo i u Splitu, Rijeci, Puli.
Jesu li održivi gradovi ujedno i sretniji gradovi i više po mjeri čovjeka?
Održivi gradovi u pravilu jesu gradovi po mjeri čovjeka jer održivost nije samo ekološko, nego i društveno i prostorno pitanje. Kada je grad kompaktan, funkcionalno mješovit i oslonjen na pješačke i biciklističke veze, kvaliteta svakodnevice izravno raste. Takvi gradovi smanjuju stres, troškove kućanstava i ovisnost o automobilu, a istodobno jačaju društvenu povezanost.
Ključ vidimo u kompaktnom modelu razvoja. Koncept 15-minutnog grada, u kojem su osnovne životne potrebe dostupne pješice ili biciklom, vraća ljudima vrijeme i čini grad učinkovitijim. Suprotno tome, raspršena naselja stvaraju prometne gužve, povećavaju infrastrukturne troškove i dugoročno smanjuju kvalitetu života. Grad po mjeri čovjeka podrazumijeva prioritet pješaku. Oslobađanjem ulica i trgova od automobila, uz racionalno rješavanje parkiranja u podzemnim ili blokovskim garažama, javni prostor ponovno postaje mjesto susreta, boravka i igre. Jednako je važno humano mjerilo arhitekture i raznolikost urbane strukture.
Je li moguće govoriti o odgovornoj arhitekturi i realizirati ju u vremenu kratkoročnih interesa?
Odgovorna arhitektura moguća je i u vremenu kratkoročnih ekonomskih interesa, ali zahtijeva svjestan izbor dugoročnog pristupa. To znači surađivati s investitorima koji promišljaju prostor trajno i ne sudjelovati u projektima čiji je jedini cilj brza dobit.
Odgovornost arhitekta prije svega je moralna. Naš je zadatak štititi javni interes i uspostaviti ravnotežu između privatnog profita i kvalitete prostora. Arhitektura mora trajati, biti funkcionalna, prilagodljiva i ekološki promišljena, a ne podređena prolaznim trendovima.
U tom smislu održivost je ključna. Građevinski sektor snažno utječe na okoliš, stoga je odgovorno graditi samo kada je to opravdano te, gdje god je moguće, obnavljati i prenamjenjivati postojeće zgrade. Nova gradnja treba koristiti održive materijale i energetski učinkovita rješenja. Odgovorna arhitektura podrazumijeva i suprotstavljanje stihijskoj apartmanizaciji i nekontroliranom širenju gradova na periferiju. Arhitekturu treba promatrati kao dugoročnu investiciju u kvalitetu života, a ne kao alat kratkoročnog profita.
Uspjesi i važnost tima
Studio 3LHD osnovali ste još za vrijeme studija arhitekture zajedno sa svojim kolegama Sašom Begović, Tanjom Grozdanić Begović i Silvijem Novakom. Što smatrate najvećim uspjehom vašeg studija?
Za nas u 3LHD najveći uspjeh nije pojedinačni projekt, hotel ili javni trg, nego sam ured. Već više od trideset godina gradimo ga kao kreativni laboratorij i trajni izvor ideja, što ga čini našim najzahtjevnijim, ali i najvažnijim projektom.
Temelj tog uspjeha su ljudi. Kroz ured je prošlo više od 250 arhitekata i suradnika, a očuvanje entuzijazma, jasna vizija i stalna želja za učenjem omogućili su nam kontinuirani razvoj. Od početka radimo timski i vjerujemo da najbolja rješenja nastaju kroz kolektivni rad i ravnopravnu suradnju, unutar tima i s vanjskim partnerima. Paula Kukuljica, jedna od voditeljica, postala je partner 2016., a trenutno uvodimo novu generaciju pridruženih partnera. U tom smislu naš najveći uspjeh može se sažeti u ideju da je 3LHD pobjeda timskog rada nad egom pojedinca. Iz takvog okruženja proizašla su sva naša arhitektonska ostvarenja.
Izašli ste odavno iz hrvatskih okvira i u vašem su portfelju brojni međunarodni projekti. Zbog čega se najčešće odlučujete za pojedine projekte? Je li radite na nekim projektima ‘u koje ne vjerujete’?
Za nas u 3LHD nije presudna lokacija projekta. Motivira nas prilika upoznavanja novog konteksta i suočavanje s novim izazovima, zbog čega danas radimo i izvan Hrvatske. Svakom zadatku pristupamo jednako ozbiljno, bez obzira na njegovu veličinu ili lokaciju.
Pri odluci o prihvaćanju projekta ključno nam je ima li on stvarni potencijal stvoriti trajnu vrijednost u prostoru. Važno je da je snažno vezan uz svoj prirodni, povijesni, društveni i ekonomski kontekst te da omogućuje istinski site-specific pristup. Jednako je važan odnos s investitorom, jer povjerenje i zajedničko razumijevanje otvaraju prostor za kreativnu slobodu i kvalitetu.
Projekte u koje ne vjerujemo ne prihvaćamo. Odbijamo špekulativne zahvate usmjerene isključivo na kratkoročnu dobit. Kompromisi vezani uz budžet ili rokove ponekad su neizbježni, ali ne odustajemo od temeljnih prostornih i etičkih principa.
U 3LHD ste osmislili i VOLUM3, digitalnu platformu koja ubrzava suradnju u građevinskim projektima. O čemu je riječ?
Razvili smo VOLUM3 kao digitalnu cloud platformu (SaaS) s ciljem da ubrzamo i integriramo procese projektiranja i građenja. Nastala je iz naše svakodnevne potrebe da prevladamo fragmentiran sustav rada obilježen nepreglednim e-mailovima, tablicama i zastarjelim verzijama nacrta, koji često uzrokuju pogreške i gubitak informacija.
VOLUM3 funkcionira kao zajedničko podatkovno okruženje, jedan izvor istine za sve sudionike projekta. Na platformi su svi nacrti, revizije, zadaci, troškovnici i specifikacije dostupni u stvarnom vremenu, bez dupliciranja i rada na krivim verzijama. Povezujemo investitore, arhitekte, izvođače, inženjere i dobavljače u jedinstvenu kolaboracijsku mrežu, čime digitaliziramo stvarne procese gradnje, a ne namećemo umjetne softverske modele rada.
Posebnu vrijednost vidimo u tome što podaci ostaju dostupni i nakon završetka gradnje, čime se olakšava dugoročno održavanje zgrada. Platforma je izrasla iz internog alata u komercijalno rješenje koje danas koristi tisuće profesionalaca i koje se uspješno primjenjuje na kompleksnim projektima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Poruke i smisao
Koliko arhitektima pomaže AI?
Tehnološke inovacije bitno unaprjeđuju arhitektonski proces, iako je građevinska industrija još uvijek spora u digitalnoj transformaciji. Danas radimo u BIM okruženju, koje nam omogućuje preciznu 3D koordinaciju svih sudionika i ranu detekciju pogrešaka, što je ključno kod kompleksnih projekata. Koristimo i 3D skeniranje (point cloud) za točno razumijevanje postojećeg konteksta, kao i AR/MR tehnologije koje pomažu u provjeri modela izravno na gradilištu.
Umjetnu inteligenciju aktivno testiramo i koristimo kao alat. Pomaže nam u analitici, usporedbama podataka, strukturiranju tekstova i ranoj fazi vizualnih istraživanja. Najveća joj je vrijednost u tome što automatizira repetitivne zadatke i oslobađa vrijeme za suštinsko promišljanje prostora.
Ipak, AI ne razumije kontekst, materijalnost ni ljudsko iskustvo prostora. Može pomoći u odgovoru na pitanje „kako“, ali na pitanje „zašto“, koje je temelj arhitekture, i dalje može odgovoriti samo čovjek. Zato AI vidimo kao asistenta, a ne zamjenu za arhitektonsku misao.
Koji su po Vašem mišljenju primjeri savršeno promišljene, održive i skladne arhitekture na hrvatskoj, europskoj i globalnoj razini?
Promišljena arhitektura nije samo estetski privlačna, nego duboko ukorijenjena u kontekst, funkcionalna i ekološki odgovorna. Najviše cijenimo projekte koji poštuju mjerilo prostora i prirodni okoliš te dugoročno unapređuju kvalitetu života.
U Hrvatskoj nas je inspirirala turistička arhitektura 60-ih i 70-ih godina, niz hotela na jadranskoj obali koji su hrabro spajali suvremenost i pejzaž.
Na međunarodnoj razini gledamo primjere transformacije zapuštenih industrijskih zona u održive gradske četvrti, poput Beča, Berlina, Zuricha ili Hamburga, jer pokazuju kako se strateškim urbanizmom može stvoriti inkluzivan i ekološki napredan grad.
Koje su najvažnije poruke i smisao kvalitetne arhitekture?
Kvalitetna arhitektura obraća se svim osjetilima. U vremenu površnih slika, instant poruka i trendova, nas zanima suština prostora – kako se on koristi, kako zvuči, miriše, kako se kroz njega krećemo i kako se u njemu osjećamo. Ako prostor ne služi čovjeku i zajednici, njegova estetika nema vrijednost.
Smatramo da arhitektura ima i snažnu moralnu dimenziju. Naša je odgovornost štititi javni interes, stvarati inkluzivne i kvalitetne javne prostore te uspostavljati ravnotežu između privatnog i zajedničkog dobra. Prostor ima i odgojnu ulogu, jer kvalitetno oblikovana okolina podiže svijest društva i potiče prepoznavanje vrijednosti, mjere i sklada. Naš konačni cilj je jednostavan – svakim projektom ostaviti svijet barem malo ljepšim, funkcionalnijim i odgovornijim nego što smo ga zatekli.
