Ovaj startup želi postati prvi koji će eksploatirati helij na Mjesecu
Interlune razvija robote za prikupljanje vrijednog plina na površini Mjeseca koji bi mogao imati velik utjecaj na Zemlju.
U predvorju tvrtke Interlune stoji maketa promjera oko jednog metra koja prikazuje idiličnu, umanjenu verziju rudarske operacije koju ovaj startup iz Seattlea želi ostvariti na Mjesecu. Kutijasta autonomna vozila skidaju gornji sloj mjesečeve prašine i usitnjavaju ga kako bi se oslobodio plin koji sadrži vrijedan oblik helija. Solarni paneli na pokretnim platformama proizvode energiju. Sa strane, kutija nalik vojnom lanseru raketa puna je malih raketa namijenjenih za transport boca s plinom natrag na Zemlju.
Ono što Interlune pokušava postići daleko je od dječje igre. Helij-3, industrijski cijenjeni izotopni rođak plina kojim punimo balone, na Zemlji je rijedak. U 2024. prodavao se za 2500 dolara po litri, odnosno oko 19 milijuna dolara po kilogramu, prema izvješću Edelgas Groupa. Direktor Interlunea Rob Meyerson očekuje da bi instalacija sa samo pet rudarskih strojeva jednog dana mogla proizvoditi najmanje 10 kilograma helija-3 godišnje, vrijedan blizu 200 milijuna dolara.
Čekaju ih ogromne prepreke
Tvrtku ipak čekaju ogromne prepreke. Iako na Mjesecu ima više helija-3 nego na Zemlji, on i dalje nije osobito obilan. Čak i ako Interlune pronađe regije s većim koncentracijama, prikupljanje komercijalno isplative količine znači razviti i transportirati na Mjesec strojeve sposobne za obradu milijuna tona regolitnog materijala – rasutih ostataka koji prekrivaju površinu Mjeseca nakon milijardi godina udara mikrometeorita. Autonomno. Bez ljudi na terenu koji bi ih popravljali dok podižu prašinu abrazivniju od bilo čega na Zemlji. “To je jedna od stvari u kojoj ćemo biti izvrsni”, rekao je Meyerson za Forbes. Glasni zvukovi kompresora otkrivaju prisutnost još jedne tehnologije koju kompanija mora savladati: opreme za destilaciju na ultraniskim temperaturama. Interlune očekuje da će manje od jedan posto plina dobivenog drobljenjem regolita biti helij-3 – procjenjuje se da postoji samo u razinama od jedne do nekoliko desetaka čestica na milijardu. Kako bi ga odvojili od balonskog helija i vodika, hlade sve ispod – 450 °F (oko –268 °C), pri čemu će se ostali plinovi ukapljiti, a helij-3 može izdvojiti.
“Ovo je vjerojatno naš najteži problem, ali postižemo ogroman napredak”, rekao je Gary Lai, glavni tehnički direktor Interlunea.
Čak i ako Interlune uspije postaviti svoj prvi rudarski kamp na Mjesecu, ekonomska isplativost i dalje je upitna, s obzirom na nepoznanice oko troškova i pouzdanosti opreme te stvarne koncentracije helija-3 u regolitu, kaže Chris Dreyer, profesor svemirskih resursa na Rudarskom fakultetu u Coloradu. “Ne bih se iznenadio da ne ostvare profit prvih nekoliko puta. Ali s vremenom možda hoće.”
Mnoštvo startupova razvija načine za iskorištavanje vode i minerala na Mjesecu radi proizvodnje raketnog goriva ili gradnje struktura, poput Starpatha i iSpacea. Drugi, poput AstroForgea, žele eksploatirati vrijedne metale na asteroidima kako bi se smanjila potreba za iskapanjem na Zemlji. No, unatoč mnogim izazovima, Interlune bi mogao biti među onima s najboljim izgledima za razvoj posla u skorijoj budućnosti temeljenog na vraćanju resursa na naš planet — dijelom i zato što u međuvremenu ima načina unovčiti svoju tehnologiju.
S obzirom na malu masu i visoku vrijednost, helij-3 se široko smatra pravim elementom za početak. Nastao u užarenoj peći Sunca, taloži se na Mjesecu zahvaljujući solarnim vjetrovima koje Zemljina atmosfera i magnetsko polje odbijaju. Znanstvenici su pronašli način da prikupljaju helij-3 nastao raspadom tricija u nuklearnom oružju i elektranama, no tako se godišnje dobije manje od 20 kilograma.
Helij-3 se prvenstveno koristi u sigurnosnim skenerima za otkrivanje neutrona iz nuklearnih bombi ili krijumčarenog radioaktivnog materijala. Nakon napada 11. rujna, deseci tisuća detektora raspoređeni su u lukama i na graničnim prijelazima.
Kupce već imaju
No mnogi ga žele iskoristiti i zbog njegovih snažnih sposobnosti hlađenja. Google, Amazon i IBM koriste helij-3 kako bi kvantna računala doveli na temperature blizu apsolutne nule, gdje ona rade učinkovitije.
Sveti gral je koristiti helij-3 kao gorivo za proizvodnju energije putem fuzije, koja ne bi stvarala radijaciju. Interlune je dosad prikupio 18 milijuna dolara financiranja, uključujući 15 milijuna u seed rundi 2024., koju je vodio fond Seven Seven Six, suosnivača Reddita Alexisa Ohaniana. Partnerica Katelin Hollaway vidi eksploataciju mjesečevog helija-3 kao neminovnost i vjeruje da Interluneov “fenomenalan” menadžerski tim ima iskustva za provedbu plana. Tvrtku vode Rob Meyerson, bivši predsjednik Blue Origina Jeffa Bezosa, i Gary Lai, koji je upravljao programom rakete New Shepard. Tvrtka je već osigurala dva kupca za svoj pilot-rudarski pokušaj, koji uključuje slanje jednog bagera na Mjesec 2029. godine. Ministarstvo energetike SAD-a, koje upravlja zalihama helija-3, potpisalo je ovog proljeća ugovor s Interluneom o isporuci 3 litre po tržišnoj cijeni 2029. Također, tvrtka Maybell, proizvođač rashladnih sustava za kvantna računala, pristala je kupiti tisuće litara u sljedećem desetljeću. Interluneu će trebati mnogo više novca da to ostvari. Koliko točno, Meyerson ne želi otkriti. Chris Dreyer, koji s Interluneom surađuje na NASA-inom istraživačkom ugovoru, procjenjuje da će tvrtki trebati stotine milijuna, a ne milijarde dolara, da razvije kompletan rudarski sustav – pet bagera, opremu za preradu, solarne panele za napajanje te transport do Mjeseca i natrag.
Primjena rudarske opreme na Zemlji
Tvrtka planira dio tog novca osigurati od kupaca još prije dolaska na Mjesec, pronalazeći zemaljske primjene svoje tehnologije. Interlune pregovara s kompanijama koje helij izvlače iz prirodnog plina da koriste njegovu opremu za destilaciju kako bi odvojile i male količine helija-3 prisutne u njemu. Meyerson vjeruje da bi tako mogli dosegnuti proizvodnju od jednog kilograma godišnje, vrijednog oko 20 milijuna dolara. Planiraju još jedan posao u skorijoj budućnosti: proizvodnju umjetnog mjesečevog regolita na Zemlji. Interluneu su potrebne velike količine simuliranog mjesečevog tla s ugrađenim plinovima za testiranje rudarske opreme, a i druge tvrtke i vladine agencije žele ga kupiti za testiranje vlastite svemirske opreme. Interlune je dobio bespovratna sredstva od 4,8 milijuna dolara od Texas Space Commissiona za razvoj i masovnu proizvodnju simuliranog regolita.
Pokretač i intelektualni “kum” Interlunea je Harrison Schmitt, 89-godišnji bivši astronaut i izvršni predsjednik tvrtke. Kao jedini geolog koji je hodao Mjesecom, u sklopu posljednje američke misije s ljudskom posadom, Apolla 17 (1972.), Schmitt zagovara rudarenje helija-3 na Mjesecu još od 1980-ih. Sa svojim timom na Sveučilištu Wisconsin istraživao je potencijal fuzije s helijem-3 i razvijao koncepte rudarske opreme.
Kada je Meyerson 2018. napustio Blue Origin, Schmitt ga je nagovorio da razmotri mjesečevo rudarenje. Pomogao je tvrtki identificirati područja na ekvatorskoj blizini Mjeseca za koja se vjeruje da sadrže koncentracije helija-3 dva do tri puta veće od onih pronađenih u uzorcima Apolla. Također je pridonio razvoju Interluneovih metoda za prikupljanje helija-3.
Interlune je pronašao željnog i prikladnog partnera za izradu svog mjesečevog bagera u Jasonu Andringi, izvršnom direktoru tvrtke Vermeer, proizvođača građevinske, rudarske i poljoprivredne opreme s prodajom vrijednom više milijardi dolara. Andringa, koji je ranije radio u NASA-i na roverima za Mars, već dugo gaji interes za prilagodbu opreme svoje tvrtke iz Iowe za upotrebu na Mjesecu ili Crvenom planetu.
Problem težine i mjesečeve prašine
Interlune razvijeni stroj naziva harvesterom (žetelicom), jer ga vidi kao pandan poljoprivrednom kombajnu: stroj će gutati regolit dok se kreće naprijed i odlagati obrađeni materijal iza sebe, ostavljajući površinu nalik preoranom polju. Dizajniran je da bude veličine električnog automobila i lagan za rudarsku opremu, težak svega nekoliko tona. Održavanje male mase ključno je za sve što se lansira u svemir, no na Mjesecu, gdje je gravitacija šest puta slabija, to stvara problem: manja masa otežava zadržavanje opreme pričvršćene za tlo dok ona djeluje silom prema dolje. Oprema će također morati izdržati ekstremne uvjete Mjeseca. Većinu površine čini fina prašina s nazubljenim rubovima, jer je nisu oblikovali vjetar ni voda. Na Apollo misijama prašina je nagrizala čizme svemirskih odijela i brtve spremnika uzoraka te je uzrokovala kvarove opreme za uzorkovanje, rekao je Schmitt.
Tu je i stres zbog velikih temperaturnih kolebanja: od +120 °C na ekvatoru danju do –250 °C noću – što širi i skuplja metalne dijelove.
NASA je naučila kako zabrtviti mehanizme da spriječi ulazak prašine u rovere i landere, ali ta oprema nikada nije obavljala teške rudarske poslove. Znanstvene misije prikupile su tek grame materijala, napominje Dreyer. Interlune želi da njegov harvester iskopa stotinu tona regolita na sat. Vermeer i Interlune razmatraju načine kako konstruirati strojeve tako da se istrošeni dijelovi mogu zamijeniti robotski.
Koliko bi oprema mogla stajati? Meyerson kaže da je prerano govoriti. Dreyer procjenjuje da bi početne verzije harvestera mogle koštati oko 20 milijuna dolara.
Lansiranje najveći trošak
Troškovi bi se mogli znatno smanjiti u serijskoj proizvodnji. “Mislim da stvarni trošak strojeva neće biti toliko značajan u široj slici”, rekao je Andringa. “Najveći trošak, daleko najveći, bit će lansiranje svega na površinu Mjeseca.” Interluneov razvojni plan oslanja se na očekivanje da će SpaceX-ova divovska raketa Starship pružati usluge na Mjesecu do ranih 2030-ih, kada startup planira pokrenuti rudarenje u punom opsegu. Taj cilj ugrožava niz neuspjelih probnih lansiranja Starshipa, unatoč prošlotjednom uspjehu. Jedan od razloga zašto Interlune vjeruje da može uspjeti jest drastično smanjenje troškova lansiranja koje obećava Starship. SpaceX očekuje da će cijena lansiranja rakete u nisku orbitu oko Zemlje na početku biti 100 milijuna dolara, s ciljem smanjenja na 20 milijuna. S nosivošću od 100 tona, Starship bi trebao moći prevesti svu opremu za jedan Interluneov rudarski kamp u jednoj ili dvije misije. No Meyerson kaže da bi mogli koristiti i mjesečev lander koji razvija Blue Origin, ili manje alternative, što bi značilo više lansiranja – i veće troškove.
Još jedno ključno pitanje jest jesu li njihove analize ispravne u vezi s mjestom rudarenja. Interlune krajem ove godine šalje spektroskopsku kameru na Mjesec u sklopu rovera Astrolab kako bi potvrdio je li njihovo tumačenje satelitskih snimki mjesečeve geologije točno. U 2027. planira i istraživačku misiju na jedno od ciljanih područja kako bi analizirao uzorke tla.
Interlune želi igrati ulogu širu od rudarenja, pomažući SAD-u u brzom podizanju infrastrukture na Mjesecu. Tehnologija iskopavanja koju razvija s Vermeerom mogla bi pomoći u izgradnji cesta i rovova za instalaciju komunalnih vodova na Mjesecu i Marsu, kaže Meyerson. Dugoročno, kompanija zamišlja širenje na rudarenje industrijskih metala, rijetkih zemnih elemenata i sastojaka za raketno gorivo.
No prvi korak ostaje — helij-3.
Schmitt je odrastao pomažući svom ocu, rudarskom geologu, u potrazi za bakrom i drugim metalima na jugozapadu SAD-a. Uzbuđen je što bi konačno mogao ostvariti svoj san o otkriću bogatog nalazišta na Mjesecu. Vjeruje da bi to moglo imati velik utjecaj na Zemlju.
“Jednom kad opskrba postane pouzdana, bit će moguće pokrenuti razne nove stvari.”
