Paneli na Graditeljstvu i investicijama o tržištu, softveru i reciklaži
Panel diskusije obilježile su konferenciju Graditeljstvo i investicije 2025. održanu u petak u sklopu sajma Ambienta na Zagrebačkom velesajmu.
Teme panel diskusije bile su “Kako upravljati rizicima u promjenjivom okruženju”, “Nova paradigma gradnje: ljudi, znanje i tehnologija” te “Građevinski materijali nove generacije”.
U Hrvatskoj više nema jakih građevinskih tvrtki
U prvoj panel-raspravi: “Kako upravljati rizicima u promjenjivom okruženju?” pod moderatorskom palicom Vladimira Niševića iz Forbes Hrvatska sudjelovali su Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika Grada Zagreba, Ivan Barukčić iz MADO grupe te Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca.
Fokus je bio na dugoročnom planiranju i nužnoj suradnji svih dionika od investitora i financijskih institucija do izvođača i javnog sektora. Kao najveći izazov naveden je nedostatak kvalitetne radne snage. U gradu Zagrebu trenutno je primjerice aktivno tisuću gradilišta. U Hrvatskoj više nema kao nekada jakih, građevinskih tvrtki, a samim tim ni kvalitetne radne snage. Dugoročno je potrebno razmatrati na koji način obrazovati dobar kadar. Također se govorilo i o tome kako je svima u interesu ne samo graditi nego i “zeleno” graditi na način da su uz stanove dostupni svi sadržaji potrebni zajednici. Osvrnuli su se u panelu i na priuštivo stanovanje zaključivši da problem priuštivog stanovanja zahtjeva suradnju i mjere na razini države, gradova i privatnog sektora.
Drugi panel “Nova paradigma gradnje – ljudi, znanje i tehnologija” moderirala je Vlatka Rajčić, a istražio je primjenu inovativnih tehnologija. O temi su raspravljali arhitekti Vedran Orešić i Mladen Ilijević, Danijel Meliš iz tvrtke System3E te Miroslav Bakšaj iz MDK Građevinara. Digitalizacija (riječ je bila ponajprije o softveru BIM) je nezaobilazna za povećanje efikasnosti i smanjenje troškova. Razgovaralo se i o softverima za vizualizaciju koji kupcima bolje predstavljaju kako će projekt na kraju izgledati. Sama tehnologija nije dovoljna – potrebno je ulagati i u učenje zaposlenika, jer bez dobro educiranog radnika nema kvalitetne proizvodnje. Budućnost je u sinergiji tehnologije, ljudskog znanja i održivih praksi.
Nužno je recikliranje građevinskog otpada
Prije posljednjeg panela uvodno se obratila Donka Würth s Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. U predavanju je naglasila da je budućnost graditeljstva neraskidivo vezana uz principe kružne ekonomije i učinkovitije korištenje resursa.
“Čak 80 posto strukture betona i asfalta čini agregat, prirodni resurs koji je ograničen. Zato recikliranje građevinskog otpada i ponovna uporaba recikliranog agregata postaju nužnost, a ne samo opcija,“ istaknula je Würth. Prema podacima koje je iznijela, građevinski otpad u Europi čini oko 30% ukupnog otpada, a u Hrvatskoj 24%, uz dodatnih 10% na nekontroliranim odlagalištima. Samo u 2023. godini nastalo je gotovo 1,9 milijuna tona građevinskog otpada.
Najveći udio otpada dolazi iz niskogradnje (oko 40%), zatim iz specijaliziranih završnih radova (28%), dok je udio otpada u visokogradnji manji. U fokusu izazova graditeljstva, dodala je, nalaze se smanjenje emisije CO₂, racionalnije korištenje sirovina, smanjenje otpada i produženje vijeka trajanja materijala kroz kvalitetnu izvedbu i održavanje. Tri su ključna načela koja bi trebala voditi građevinsku industriju: smanjenje korištenja prirodnih resursa, osobito u proizvodnji materijala i izvođenju radova; sustavno zbrinjavanje i recikliranje građevinskog otpada koji nastaje tijekom gradnje, rekonstrukcija i održavanja; te obnova prirodnih sustava kroz primjenu recikliranih materijala i obnovljivih izvora.
Po strukturi, građevinski otpad najvećim dijelom čine zemljani radovi (47%), zatim čelik (17%) te beton, opeka, crijep i asfalt s udjelom od oko 12%. „Rješenja su nam poznata već godinama, ali nužno je jače usmjeriti praksu prema smanjenju emisija CO₂ i učinkovitijem korištenju resursa kako bismo stvorili održivu budućnost graditeljstva“, zaključila je Donka Würth.
Posljednja panel-diskusija “Građevinski materijali nove generacije” moderirala je Margareta Kožar. Sudionici panela bili su Tomislav Ilić iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Anđelka Toto Ormuž iz Rockwool Adriatic, Bojan Milovanović s Građevinskog fakulteta te Donka Würth.
Na početku rasprave otvoreno je pitanje kolika je stvarna zastupljenost recikliranih materijala u građevinskoj praksi. Podaci pokazuju da se od oko pet milijuna tona otpada tek se manji dio sustavno reciklira, a postupci certificiranja i ispitivanja recikliranih agregata traju mjesecima, što usporava njihovu širu primjenu. Dodatni izazov je stroga regulativa, posebice u području betona.
Hrvatska slijedi EU regulativu
Predstavnica Rockwoola naglasila je da njihova proizvodnja posluje po načelu “zero waste“ – ništa iz procesa ne završava na odlagalištima. Kamena vuna, izrađena od vulkanskog kamena, može se reciklirati neograničen broj puta bez gubitka kvalitete. Još od 2019. Rockwool ima dozvolu za recikliranje kamene vune, pa se materijal s gradilišta, bilo da je riječ o novogradnji ili rušenju, vraća u proizvodni proces i koristi za nove proizvode.
Sudionici su naglasili da Hrvatska u području gospodarenja otpadom slijedi europsku regulativu, svi projekti financirani iz EU fondova moraju biti usklađeni s ciljevima zaštite okoliša, ublažavanja klimatskih promjena i kružne ekonomije. Kod energetske obnove obvezno je reciklirati najmanje 70 posto građevinskog otpada, a svi sudionici u gradnji potpisuju izjave da neće činiti štetu okolišu.
Istaknuta je važnost suradnje privatnog sektora i znanstvene zajednice. Nedavni natječaji pokazali su snažan interes – prijavljeno je više stotina projekata koji povezuju tvrtke i fakultete s ciljem razvoja novih proizvoda i tehnologija.
Što se tiče edukacije, najveći iskorak vide se kod studenata i mladih inženjera, čiji diplomski radovi sve više obrađuju teme održivosti i novih materijala. Iako projektanti i arhitekti često kasne u prihvaćanju inovacija, postoje uspješni primjeri – poput zgrada u Koprivnici i Sarvašu gdje se već godinama koriste reciklirani agregati, pokazavši bolju trajnost od klasičnih sustava.
Zaključak je da se reciklirani materijali mogu uspješno primjenjivati u nizu nekonstruktivnih elemenata, dok će šira upotreba ovisiti o zakonodavstvu, dostupnosti materijala i jačoj spremnosti tržišta da prihvati inovacije.
