Prva zima bez tranzita: Hoće li Ukrajina napuniti skladišta na vrijeme?

Ukrajina se nalazi pred najtežim energetskim testom od početka rata, ovaj put bez sigurnosne mreže koju je nekada pružao tranzit ruskog plina. Logistički kapaciteti su na rubu, skladišta se pune presporo, a realne alternative ograničene su visokim troškovima, regulatornim preprekama i političkom nesigurnošću

Nakon što je početkom 2025. istekao ugovor za tranzit ruskog plina preko Ukrajine, pitanje punjenja ogromnih podzemnih skladišta u toj zemlji postala ključna točka energetske sigurnosti Ukrajine, ali i šireg prostora srednje i istočne Europe.

Pri ovim razinama zaliha – koje su trenutno najniže u posljednjih jedanaest godina – izazovi logistike, financiranja i međunarodne koordinacije preklapaju se s političkim dimenzijama energetske sigurnosti.

No, krenimo redom.

Najniže zalihe u desetljeću

Sredinom travnja 2025., na početku sezone punjenja, skladišta u Ukrajini bila su zapunjena tek s dva posto ukupnog kapaciteta, odnosno oko 660 milijuna kubičnih metara. Takav ulaz u sezonu utiskivanja je najnepovoljniji od početka rata 2014. godine. Do kraja svibnja razina zapunjenosti je značajno porasla – na oko 6,6 milijardi kubičnih metara – ali to je i dalje ispod 20 posto kapaciteta (kapaciteti skladišta u Ukrajini premašuju 30 milijardi kubičnih metara) te gotovo tri milijarde kubika manje nego u isto vrijeme prošle godine, kad je tranzit ruskog plina prema središnjoj Europi još funkcionirao.

Analitička kuća ExPro upozorava kako se skladišta pune presporo. Iako su uvozni tokovi blago porasli, dnevni tempo utiskivanja i dalje ne premašuje 13 milijuna kubika. Uvjeti za sigurnu opskrbu u nadolazećoj zimi zahtijevaju tempo od najmanje 30 milijuna kubika dnevno, što podrazumijeva udvostručenje aktualnog kapaciteta u izuzetno kratkom vremenskom okviru.

Iskorištene rute i iscrpljeni pravci

Ključna i jedina pouzdana ruta uvoza ostaje interkonekcija s Mađarskom (VIP Bereg) koja je dosegnula 99 posto iskorištenosti, s dnevnim tokom od oko 103 GWh. Interkonekcija s Poljskom također je blizu tehničkog maksimuma. Ukrajina je sklopila ugovor s poljskim Orlenom o isporuci 300 milijuna kubika LNG-a, ali fizičke isporuke još nisu počele.

Ruta koja vodi preko Austrije i Njemačke kroz Slovačku prijenosnu mrežu je minimalno iskorištena. No, procesi na toj ruti uključuju složene procedure rezervacije kapaciteta kod više operatora te, najvažnije, značajno veću cijenu – čime ruta postaje logistički i komercijalno nepovoljna za većinu tržišnih sudionika.

S druge strane, tzv. južni koridor – koji bi omogućio uvoz LNG-a iz Grčke i Turske preko Bugarske, Rumunjske i Moldavije – i dalje ostaje praktično neiskorišten. Razlog nije u tehničkoj nefunkcionalnosti, već u nizu barijera: visoke tranzitne tarife u Rumunjskoj i Moldaviji, potreba za koordinacijom na više od deset točaka, kao i niska predvidljivost regulatornih pravila.

Ovaj koridor dugoročno mogao postati strateška alternativa i nedavno su među operatorima prijenosnih sustava uključenih država napravljeni prvi koraci za njezino aktiviranje, prvenstveno snižavanjem tranzitnih tarifa. No, ne postoji realna mogućnost njezine značajnije aktivacije u aktualnoj sezoni punjenja skladišta zbog „prekidivosti“, odnosno jer u nekim države – poput Moldavije – operator sustava ima pravo prekinuti ili ograničiti pružanje pojedinih usluga. Prevelika nesigurnost za ovakvu razinu poslova.

Financijska rupa za nabavku plina

Ukrajinska središnja banka procjenjuje da će ove godine za uvoz plina Ukrajini biti potrebno gotovo tri milijarde dolara. Ogroman novac za državu u ratu. Stoga ne čudi što još uvijek nije do kraja razjašnjeno kako će Ukrajina financijski pokriti razliku između cijena uvoza i subvencioniranih cijena plina koje naplaćuje krajnjim korisnicima, pogotovo jer je za nabavu plina često nužno plaćanje unaprijed.

Europska banka za obnovu i razvoj već je odobrila 410 milijuna eura pomoći, dok je Naftogaz trenutno u pregovorima za zajmove koji bi omogućili kupnju dodatnog plina, potencijalno do milijardu eura.

No, bez jasnog mehanizma subvencioniranja razlike između tržišnih cijena i domaće regulirane prodaje, postoji opasnost da fizička nabava plina ostane ograničena. Jer iako saveznici daju financijsku i drugu deklarativnu potporu, tržište istovremeno i dalje oklijeva s većim angažmanom u Ukrajini.

Ukrajinska skladišta najveća u Europi

Ukrajina u ovoj sezoni ne bije samo bitke za vlastitu energetsku sigurnost, već je potencijalno dio mozaika koji čini europske rezerve plina. Europsko udruženje operatora plinskih transportnih sustava (ENTSOG) i niz europskih institucija prepoznaju da bi ukrajinska skladišta dugoročno mogla igrati važnu ulogu u osiguravanju fleksibilnosti tržišta EU, posebno u slučaju ograničenog uvoza LNG-a i nedostatka alternativnih izvora. S ukupnim kapacitetima od 30 milijardi kubika plina, Ukrajina raspolaže najvećim skladištim prostorima u Europi.

Barem trećinu kapaciteta može ponuditi zainteresiranim europskim kompanijama. Primjerice, prije dvije godine, unatoč ratu, vodeće europske energetske kompanije su koristile ukrajinska skladišta.

No, prošle godine, a predikcije pokazuju da će tako biti i ove, europski trgovci su se u potpunosti koncentrirali na skladišta unutar EU.  Razlozi su jasni – niži tranzitni troškovi, veća regulatorna predvidivost i “manji politički rizici”, fraza iza koje se skriva rat. Naime, val odustajanja od skladištenja u prvom kvartalu 2024. koincidira s ruskim raketiranjem jedne utisne točke u skladište na zapadu Ukrajine, baš na početku sezone skladištenja.

Dakle, iako je ukrajinski skladišni prostor strateški koristan za Europu, njegova stvarna tržišna integracija i dalje ostaje slabija od potencijala.

Iako, u tom kontekstu, zanimljiva je i nedavna ponuda Ukrajine da američkim LNG kompanijama omogući izravno korištenje svojih skladišta. Za sada još nema potvrđenih transakcija ili konkretnih dogovora, ali ovaj potez potencijalno otvara novu liniju strateške suradnje između Kijeva i Washingtona koja bi mogla ojačati poziciju Ukrajine u transatlantskom energetskom okviru.

Domaća proizvodnja može dugoročno ponuditi izlaz

Uz sve uvozne izazove, ukrajinska vlastita proizvodnja ostaje nedovoljno iskorišten potencijal. Ukrajina i dalje proizvodi značajne količine plina godišnje, ali ratna razaranja i smanjenje investicija umanjili su kapacitet.

Upravo zato je važna najava državne kompanije Ukrnafta iz svibnja 2025. godine o početku geološkog istraživanja u Oleskoj regiji, jednoj od glavnih potencijalnih zona za eksploataciju tzv. nekonvencionalnog plina. To područje, smješteno u zapadnoj Ukrajini, dio je šireg resursnog pojasa koji uključuje i poznatiju Yuzivsku formaciju u Harkivskoj i Doneckoj oblasti. Procjene starijih istraživanja ukazuju da bi kombinirani potencijal tih ležišta mogao iznositi više desetaka milijardi kubičnih metara.

Iako su prethodni pokušaji eksploatacije propali –  ili zbog političkog rizika ili otpora lokalnog stanovništva – obnova aktivnosti Ukrnafte šalje signal da se Ukrajina dugoročno ipak priprema na energetsko osnaživanje kroz vlastite rezerve. Oleska, za razliku od Yuzivske, ima prednost zbog svoje udaljenosti od bojišnice i blizine europskih granica. Ako se istraživanja pokažu uspješnima, proizvodnja iz Oleske mogla bi u srednjoročnom razdoblju – uz odgovarajuću podršku države i međunarodnih partnera – ublažiti potrebu za skupim uvozom i smanjiti sezonske napetosti kod punjenja skladišta. Ukrnafta planira prvu fazu istraživanja provesti tijekom 2025. i početka 2026., s potencijalom za komercijalnu eksploataciju do kraja desetljeća.

Vrijeme curi, manevarski prostor se sužava

Ukrajina se nalazi pred najtežim energetskim testom od početka rata, ovaj put bez sigurnosne mreže koju je nekada pružao tranzit ruskog plina. Logistički kapaciteti su na rubu, skladišta se pune presporo, a realne alternative ograničene su visokim troškovima, regulatornim preprekama i političkom nesigurnošću.

I dok interkonekcije s EU rade gotovo na maksimumu, dodatni kapaciteti – poput južnog koridora ili pravca preko Slovačke – ostaju tehnički dostupni, ali tržišno neaktivirani. S druge strane, nama je zanimljiva činjenica da to što mađarska ruta radi punim kapacitetom ima značajan utjecaj na bližu regiju, samim time i na Hrvatsku. Naime, “odlazak” većih količina plina u Ukrajinu podiže cijene na tamošnjim burzama te izravno utječe na više cijene u Mađarskoj, Slovačkoj – ali i Hrvatskoj.

Za kraj ponavljamo – ukrajinska financijska konstrukcija nabave plina još nije riješena, a vrijeme za zaključenje ugovora i operativnu pripremu sustava neumoljivo istječe. Zima 2025./26. je tu, pred vratima.

Bez jasnog plana za ubrzanje utiskivanja, preciznog financijskog mehanizma i međunarodne koordinacije, situacija u Ukrajini neće biti samo pitanje ugrožavanje opskrbe te države – nego bi mogla dovesti u pitanje širi europski koncept energetske solidarnosti.

Autor Zvonimir Šibalić je član uprave Prvog plinarskog društva (PPD)