Središnje banke diljem svijeta povećavaju zaliha zlata, ali sve više to čine na jedan sasvim drugačiji način
Primjećuje se trend da središnje banke počinju kupovati zlato izravno od malih domaćih rudnika, koji su se znatno proširili zbog viših cijena ovog plemenitog metala. Na taj način pomažu domaću industriju i povećavaju rezerve bez dodatnog pritiska na devizne pričuve.
Središnje banke sve više nastoje ojačati svoje zlatne rezerve, a pritom se okreću rudnicima zlata u vlastitoj zemlji kao izvoru ovog plemenitog metala.
Osim što je takav pristup jeftiniji, osiguravanje zlata izravno iz rudnika pomaže podržati domaću industriju i povećati rezerve bez dodatnog pritiska na devizne pričuve, navode stručnjaci.
Dok su zemlje poput Filipina i Ekvadora to činile već godinama, sve više središnjih banaka koje imaju pristup domaćim rudnicima zlata sada započinje, povećava ili razmatra izravne lokalne kupnje, prema podacima Svjetskog vijeća za zlato (World Gold Council – WGC).
Devetnaest od 36 ispitanika u najnovijem WGC-ovom istraživanju među središnjim bankama izjavilo je da kupuju zlato izravno od domaćih zanatskih i malih rudnika zlata, i to u domaćoj valuti. Četiri banke razmatraju mogućnost da slijede taj primjer. To je blagi porast u odnosu na prošlogodišnje istraživanje, kada je oko 14 od 57 banaka navelo da kupuju izravno iz domaćih izvora, piše CNBC.
Niže cijene nego na međunarodnom tržištu
“Primjećujemo trend da neke središnje banke, osobito u Africi i Latinskoj Americi, počinju kupovati zlato izravno od malih domaćih rudnika, koji su se znatno proširili zbog viših cijena zlata”, rekao je Shaokai Fan, globalni voditelj sektora za središnje banke u WGC-u.
Prema navodima industrijskih tijela, središnje banke Kolumbije, Tanzanije, Gane, Zambije, Mongolije i Filipina, oslanjaju se na domaće rudnike zlata kod povećanja rezervi.
Gana Gold Board, državna agencija koja upravlja otkupom zlata u ime Banke Gane, u travnju je osigurala sporazume s nekoliko rudarskih kompanija o otkupu 20 posto njihove proizvodnje zlata, izvijestio je Reuters. Prošlog rujna, tanzanijska rudarska uprava navodno je naredila svim izvoznicima zlata, uključujući rudare i trgovce, da izdvoje barem 20 posto proizvodnje za prodaju središnjoj banci. “Može se tvrditi da je to jeftinije od kupnje zlata na međunarodnom tržištu, jer mnoge središnje banke kupuju zlato po nešto nižoj cijeni od svjetske”, rekao je Fan.
Problem prerade zlata
Tradicionalno, središnje banke nabavljaju zlato putem globalnog tržišta vanburzovne trgovine (over-the-counter – OTC), koje je uglavnom usmjereno na London. Na tom se tržištu zlato kupuje preko vodećih bullion banaka i cijeni u američkim dolarima, eurima ili britanskim funtama. Takve kupnje često uključuju poluge visoke čistoće, poznate kao London Good Delivery (LGD), koje udovoljavaju međunarodnim trgovačkim standardima i pohranjuju se u vrhunskim trezorima poput onih Banke Engleske (Bank of England).
Zbog rasta cijene zlata i njegove privlačnosti kao zaštite od geopolitičkih rizika, prirodno je da se središnje banke zemalja proizvođača okreću domaćoj proizvodnji, rekao je Adrian Ash, direktor istraživanja u investicijskoj tvrtki BullionVault.
Cijene zlata u velikom su porastu i dosežu nove rekorde uslijed geopolitičkih neizvjesnosti i sve manjeg povjerenja u tradicionalne “sigurne luke”. Spot cijena zlata trenutno iznosi 3328,3 dolara po unci, što je gotovo 27 posto više od početka godine, pokazuju podaci LSEG-a. Kupnja domaćeg rudarskog zlata štedi na bankarskim i posredničkim naknadama, kao i na troškovima transporta. Međutim, zemlje moraju platiti preradu i rafinaciju metala do LGD standarda – međunarodne referentne vrijednosti za velike zlatne poluge. Ako zemlja nema domaće LGD kapacitete, taj se proces mora obaviti u inozemstvu, što povećava troškove, navodi Ash.
Gomilanje rezerva će se nastaviti
Središnje banke koje kupuju zlatne poluge iz domaćih rudnika i imaju vlastite LGD rafinerije izbjegavaju te dodatne troškove. Na primjer, središnja banka Filipina ima certificiranu LGD rafineriju. Kazahstan ima dvije rafinerije akreditirane od strane London Bullion Market Association. Rusija ih je imala sedam sve dok nisu suspendirane 2022. nakon invazije na Ukrajinu. Ostale zemlje, poput Gane i Zambije, možda će morati ovisiti o vanjskim rafinerijama, što smanjuje dio početnih ušteda.
Još jedan snažan motiv za kupnju domaćeg zlata je monetarna fleksibilnost.
Kupnja zlata na međunarodnom tržištu često zahtijeva dolare – što je također rezervna imovina. To znači da središnje banke moraju zamijeniti jednu rezervu za drugu. No to nije slučaj kada koriste domaću valutu za kupnju zlata iz vlastitog okruženja.
“Možete povećavati svoje rezerve koristeći domaću valutu, i time ne morate žrtvovati drugu rezervnu imovinu kako biste povećali zlatne rezerve”, izjavio je Fan iz WGC-a.
S obzirom na rast globalne razine duga, trgovinske napetosti i geopolitičke rizike, središnje banke žele ojačati svoje pričuvne fondove kako bi se zaštitile od mogućih financijskih šokova. Veće rezerve – u različitim oblicima – pružaju alate za upravljanje budućim krizama.
Od 73 središnje banke koje je anketirao WGC, oko 95 posto očekuje da će druge banke diljem svijeta povećavati zlatne rezerve u narednih godinu dana.
U prošlosti, ako bi središnje banke htjele kupiti zlato, vjerojatno bi ga jednostavno kupile na međunarodnom tržištu, objašnjava Fan. “Ali ako imate lokalnu proizvodnju zlata u zemlji, mnoge središnje banke razmišljaju: možda možemo iskoristiti tu domaću proizvodnju i tako povećati rezerve”, dodaje.
Podrška domaćem rudarskom sektoru i lokalnim zajednicama također je važan razlog zašto središnje banke kupuju zlato iz lokalnih rudnika. Potražnja za zlatom u nekim je zemljama premala, a središnje banke imaju poticaj za podršku domaćim rudarskim operacijama, što pak otvara nova radna mjesta, kaže Nicky Shiels, voditeljica istraživanja i strategije metala u MKS PAMP-u.
Ipak, Shiels napominje da kupnja zlata iz lokalnih rudnika donosi i određene rizike.
Rizici lokalnog kupovanja
Kupnje putem međunarodnih tržišta, često preko velikih bullion banaka, nude višu razinu povjerenja i manji reputacijski rizik za središnje banke, rekla je. Velik dio zlata koje se kupuje lokalno potječe iz zanatskog i malog rudarenja (ASGM), što je često povezano s lošim radnim uvjetima, štetom za okoliš i ilegalnim krijumčarenjem.
No može se također tvrditi da središnje banke, sa svojom institucionalnom vjerodostojnošću i financijskom snagom, imaju dobar položaj da formaliziraju i očiste taj lanac opskrbe, izjavio je Fan iz WGC-a.
“Središnje banke mogu iskoristiti svoju veliku kupovnu moć za dobro malih rudara“, rekao je.
“Imati pouzdanog, velikog kupca poput središnje banke daje malim rudarima zakonit i pravedan kanal za prodaju svog zlata“, kaže Fan. “To ne samo da odvraća tokove od kriminalnih mreža, nego i poboljšava sljedivost i odgovornost.“
“To je prava win-win situacija”, zaključuje Fan.
