Nisu sjedili i čekali, uz pomoć kineskih partnera pronašli su načine kako da zaobiđu Trumpove carine
Poznati američki proizvođač glazbenih žica i bubnjarskih palica D’Addario promijenio je način isporuke robe, uspostavio novi sustav montaže te podnio zahtjev za otvaranje slobodne trgovinske zone u dijelu skladišta u Farmingdaleu.
Jednom tjedno, rukovoditelji tvrtke D’Addario & Company, proizvođača žica i bubnjarskih palica za vodeće svjetske glazbenike, okupljaju se u sjedištu tvrtke, oko 65 kilometara istočno od New Yorka, kako bi osmislili strategije za suočavanje s trgovinskim ratom predsjednika Donalda Trumpa između SAD-a i ostatka svijeta.
“Doslovno to zovemo našom radnom skupinom za trgovinski rat“, rekao je izvršni direktor John D’Addario III. U travnju su se sastajali svakodnevno zbog stalnih promjena i nesigurnosti, no sada, kako su razvili bolje načine prilagodbe novim pravilima, sastanci se održavaju jednom tjedno – s ciljem da zaštite poslovanje i iskoriste moguće prilike.
Slični strateški sastanci događaju se diljem korporativne Amerike, jer Trumpove carine stvaraju probleme i dodatne troškove u globalnim opskrbnim lancima koji su građeni desetljećima. Za obiteljsku tvrtku D’Addario, staru više od pola stoljeća, to znači analizu svakog aspekta poslovanja, što je dovelo do strategija poput osnivanja vlastite slobodne trgovinske zone i preusmjeravanja isporuka kako bi se izbjegle carine, izvještava Reuters.
Američke tvrtke uče da ne postoje brza rješenja za trgovinske probleme. Ono što funkcionira jedan tjedan, može biti zastarjelo već sljedeći, kako se mijenjaju carine i prijetnje novima. Posljednjih mjeseci SAD je uveo minimalnu carinu od 10 posto na većinu uvozne robe, s višim stopama na čelik, aluminij, automobile i autodijelove.
Izvoze gotovo pola proizvodnje u 120 zemalja
Trgovinski rat dosad je povećao efektivnu carinsku stopu SAD-a na oko 20 posto, razinu nezabilježenu od 1930-ih, prema Budget Labu Sveučilišta Yale. D’Addario je jedan od vodećih svjetskih proizvođača glazbenih dodataka, s godišnjom prodajom od 235 milijuna dolara i šest tvornica u SAD-u. Pet njih smješteno je u predgrađima Long Islanda, uključujući jednu koja dnevno proizvodi 750.000 žica – za sve od bas gitara i bendža do viola i mandolina.
Tvrtka ima lojalne korisnike među profesionalnim i amaterskim glazbenicima. John Oates (iz dua Hall & Oates), jazz gitarist Pat Metheny i country pjevač Chris Stapleton koriste njihove žice. Pokojni bubnjar grupe Rush, Neil Peart, koristio je njihove bubnjarske palice – koje se i dalje proizvode po njegovim specifikacijama i s njegovim potpisom. Jedan set tih palica visi na zidu konferencijske dvorane u kojoj se radna skupina nedavno sastajala. Iako tvrtka većinu proizvoda izrađuje u SAD-u, njezin opskrbni i distribucijski lanac je globalan. Izvoze gotovo 45 posto proizvodnje u 120 zemalja, a najveće strano tržište im je Japan.
Najveći problem bakar
Zbog globalne prisutnosti tvrtke, stalno se otkrivaju nove ranjivosti. Na posljednjem sastanku na dnevnom redu našao se – japanski hrast. Tvrtka koristi vrstu drva poznatu kao Shira Kashi oak za proizvodnju bubnjarskih palica poznatih po svojoj čvrstoći i osjećaju u ruci. Neki bubnjari ne žele koristiti ništa drugo. No cijena sirovine mogla bi naglo porasti 1. kolovoza ako Trump ispuni prijetnju i uvede nove carine od 25 posto na japansku robu. “Zapravo ne postoji dobra zamjena – glazbenici žele svoj Shira Kashi oak“, rekao je Hank Sheller, menadžer strateške nabave. Zaključak je bio da bi potrošači prihvatili povećanje cijene jer je riječ o jedinstvenom proizvodu.
“To je jednostavno nešto za što će ljudi platiti više”, rekao je D’Addario. No druge teme bile su složenije, poput najavljene 50-postotne carine na bakar, najavljene dan nakon carina na Japan. Iako ne kupuju sirovi bakar, koriste velike količine bakrene žice za izradu glazbenih žica.
“Problem je što ne znamo točno podrijetlo bakra – domaći ili uvozni. No vjerojatno će nas koštati više, čak i ako je domaći“, rekao je D’Addario. Za razliku od japanskog hrasta, bakrene žice su roba široke potrošnje, pa povećanje cijena prema krajnjem kupcu nije izvedivo. Radna skupina pronašla je načine da zaobiđe dio carina.
Šalju direktno iz Kine
Nakon što su SAD uvele oštrije carine na Kinu, promijenili su način isporuke robe iz Kine kupcima izvan SAD-a. Umjesto da proizvodi iz Kine najprije stignu u skladište u Long Islandu, sada se šalju izravno kupcima u inozemstvu. Pritom su im pomogli kineski dobavljači, koji su ranije oklijevali s izravnim slanjem manjih pošiljki.
“Zbog carina naši su kineski partneri odjednom postali znatno susretljiviji“, rekao je D’Addario. Tvrtka je podnijela zahtjev za otvaranje slobodne trgovinske zone u dijelu skladišta u Farmingdaleu. Time bi mogli držati uvezene proizvode bez plaćanja carine sve dok ne budu korišteni za domaće narudžbe.Planiraju ondje i djelomičnu montažu – spajanje kineskih i domaćih dijelova, pa bi tako mogli izvoziti gotove proizvode bez plaćanja carine.
“Moći ćemo uvesti dijelove iz Kine, spojiti ih s američkim komponentama, i zatim to ponovno izvesti – bez carine“, objašnjava D’Addario. No to nije brzo rješenje – očekuju da će im za odobrenje i gradnju nove zone trebati više od godine, jer prostor mora biti ograđen i posebno nadziran.Također testiraju novi pristup prodaji u Kini.
U očekivanju 1. kolovoza
Umjesto da žice pakiraju za maloprodaju u New Yorku, šalju ih u rinfuzi u Kinu, gdje ih pakira lokalna logistička tvrtka. Budući da su žice u rinfuzi niže vrijednosti, uštedi se na carini. “To će nam pomoći ako Kina odgovori carinama nakon 1. kolovoza“, kaže D’Addario.
“Baremo ćemo imati sustav koji funkcionira i možemo brzo reagirati.”
“Unatoč svim mjerama, očekuju da će trošak carina ove godine porasti na 2,2 milijuna dolara, u usporedbi s prošlogodišnjih 700.000 dolara. Dio tog troška odnosi se i na uvoz trske s vlastitih plantaža u Francuskoj i Argentini, koju koriste za izradu jezičaka za puhačka glazbala. Carina na trsku je već porasla na 10 posto, a mogla bi rasti još više.
“Trump je najavio 30-postotne carine za Meksiko i Europu, pa očekujemo da će sve iz Francuske još dodatno poskupjeti“, zaključuje D’Addario. “Vidjet ćemo što će se dogoditi 1. kolovoza.”
