Poljska kao testni poligon. Što se stvarno dogodilo u prvim STEP pozivima Europske unije
Kada je Europska unija uspostavila Platformu za strateške tehnologije za Europu (STEP), očekivanja su bila velika. STEP je predstavljen kao instrument koji će omogućiti razvoj tehnologija ključnih za stratešku autonomiju Europe – od umjetne inteligencije i poluvodiča do biotehnologije i energetskih tehnologija.
Poljska je među prvim državama članicama koja je pokušala provesti STEP kroz konkretne natječaje, prvenstveno u okviru programa Fundusze Europejskie dla Nowoczesnej Gospodarki (FENG). Zbog toga su rezultati prvih poljskih natječaja posebno zanimljivi jer pokazuju kako se nova europska industrijska strategija prevodi u praksu.
A prvi signali pokazuju da ta tranzicija nije jednostavna.
Kako su bili konstruirani prvi STEP pozivi u Poljskoj
Za razliku od klasičnih inovacijskih natječaja, STEP pozivi bili su dizajnirani kao instrument za velike tehnološke projekte, s minimalnom vrijednošću ulaganja od oko 2,5 milijuna eura, a maksimalnim iznosom potpore do približno 35 milijuna eura po projektu.
Natječaji su pritom bili usmjereni na tri tehnološka područja koja je Europska unija definirala kao strateška:
- digitalne i deep-tech tehnologije
- čiste i resursno učinkovite tehnologije (cleantech)
- biotehnologije.
Takva struktura jasno pokazuje da STEP nije zamišljen kao široki inovacijski program, nego kao instrument za razvoj tehnologija koje imaju potencijal oblikovati buduće industrijske kapacitete Europe.
Dvije staze – dvije različite logike projekata
Jedna od ključnih karakteristika STEP poziva u Poljskoj bila je podjela na dvije prijavne staze: Ścieżka A – inovativnost i Ścieżka B – strateška neovisnost.
Ta podjela proizlazi iz same STEP regulative, koja pretpostavlja da tehnologije mogu biti strateški važne na dva različita načina.
Ścieżka A – inovativnost
Prva staza bila je namijenjena projektima koji donose tehnološki proboj ili visoku razinu inovativnosti. Da bi projekt bio prihvatljiv u ovoj stazi, morao je dokazati najmanje dva od tri kriterija:
- inovativnost u odnosu na postojeća rješenja
- korištenje najnaprednijih tehnologija (state-of-the-art)
- probojni karakter tehnologije.
Projekti su mogli uključivati istraživanje i razvoj, ali i investicije u infrastrukturu potrebnu za razvoj kritičnih tehnologija. U praksi su se u ovoj stazi najčešće pojavljivali projekti iz područja digitalnih tehnologija, deep-tech rješenja i biotehnologije.
Ścieżka B – strateška neovisnost
Druga staza imala je drugačiju logiku. Fokus nije bio na tehnološkoj novosti, nego na strateškoj važnosti projekta za europsku industriju. U tom slučaju projekti su morali dokazati da doprinose smanjenju ovisnosti Europske unije o dobavljačima iz trećih zemalja ili jačanju proizvodnih kapaciteta unutar EU.
Za razliku od prve staze, projekti u ovoj kategoriji nisu uključivali istraživanje i razvoj, nego investicije u proizvodne kapacitete i industrijsku infrastrukturu.
Takvi projekti mogli su se odnositi, primjerice, na izgradnju proizvodnih linija za kritične komponente, razvoj kapaciteta u biotehnologiji ili proizvodnju tehnologija važnih za energetsku tranziciju.
Što ova struktura govori o novoj industrijskoj politici EU
Podjela na dvije staze zapravo ilustrira jednu dublju promjenu u europskoj inovacijskoj politici. Tradicionalni inovacijski programi prvenstveno su usmjereni na razvoj novih tehnologija i znanstvenu izvrsnost. STEP, međutim, uvodi dodatnu dimenziju – industrijsku i geopolitičku relevantnost tehnologije. Drugim riječima, projekt može biti strateški važan čak i ako ne predstavlja radikalnu tehnološku inovaciju, pod uvjetom da doprinosi razvoju proizvodnih kapaciteta ili sigurnosti opskrbe u ključnim tehnologijama.
Upravo zato STEP predstavlja pokušaj Europske unije da inovacijsku politiku snažnije poveže s industrijskom strategijom i sigurnošću opskrbnih lanaca.
A kako su završili prvi STEP pozivi?
Iako su STEP pozivi u Poljskoj predstavljeni kao važan iskorak u razvoju strateških tehnologija, prvi rezultati pokazali su da prijelaz s koncepta na praksu nije jednostavan.
U pojedinim natječajima broj prijavljenih projekata bio je relativno skroman, osobito u usporedbi s očekivanjima koja su pratila pokretanje programa. U nekim tehnološkim područjima interes tržišta bio je ograničen, a u pojedinim kategorijama nije zaprimljena nijedna prijava.
Istodobno, broj projekata koji su na kraju dobili financiranje ostao je relativno nizak u odnosu na ukupni broj prijava. To je u stručnoj zajednici otvorilo niz pitanja – od toga koliko su kriteriji bili realno postavljeni, do toga koliko je tržište u ovom trenutku spremno za instrumente koji ciljaju vrlo specifične i tehnološki zahtjevne projekte. No upravo zato su iskustva prvih STEP natječaja iznimno vrijedna. Ona pokazuju gdje se u praksi pojavljuju najveći izazovi – od razumijevanja same logike STEP-a do pripreme projekata koji mogu zadovoljiti zahtjevne kriterije inovativnosti i strateške relevantnosti.
U sljedećem nastavku ove serije detaljnije ćemo se osvrnuti na konkretna iskustva iz poljskih natječaja te pokušati odgovoriti na pitanje koje su najčešće pogreške u STEP projektima i koje se lekcije iz toga mogu izvući za poduzetnike koji planiraju sudjelovati u budućim pozivima.
Autorica: Natalia Zielińska je konzultantica za EU fondove, osnivačica konzultantske tvrtke Euro Grant Konzalting International te predsjednica Udruge profesionalaca za fondove EU pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Diplomirala je europske studije na Sveučilištu u Wrocławu, a od 2014. godine u Hrvatskoj aktivno prenosi poljska iskustva u korištenju europskih fondova te radi na pripremi i provedbi EU projekata za hrvatske poduzetnike. Autorica je i podcasta o EU fondovima „Fondovske bajke“.
