Zašto sve više izdavačkih kuća angažira AI stručnjake: Trebaju li autori biti zabrinuti?
Izdavački divovi poput Penguin Random Housea i Macmillana žele koristiti umjetnu inteligenciju unutar svojih sustava, ali ne za pisanje ili uređivanje. Njihovi autori bi se ipak mogli pobuniti.
Autori mrze umjetnu inteligenciju. To je vidljivo iz desetaka tužbi koje su podnijeli protiv AI kompanija zbog navodnog treniranja modela na milijunima zaštićenih knjiga bez pristanka ili naknade. No pokazuje se da izdavačke kuće nisu baš toliko protiv nje. Neki od najvećih izdavača u SAD-u, uključujući Penguin Random House, Macmillan, Sourcebooks i Wiley, zapošljavaju AI inženjere, prema javno dostupnim oglasima za posao koje je pregledao Forbes.
Nitko od njih zasad ne planira koristiti umjetnu inteligenciju za uređivanje ili pisanje. Umjesto toga, oglasi pokazuju da izdavači žele primijeniti AI kako bi učinkovitije upravljali poslovanjem, primjerice kroz izradu modela za predviđanje koji mogu pomoći u procjeni koji će naslovi biti uspješni i kako ih optimalno cijeniti.
Što bi inženjeri trebali raditi
“Mislim da to izdavače stavlja u vrlo nezgodan položaj jer moraju prihvatiti činjenicu da ova tehnologija neće nestati”, rekla je Jane Friedman, stručnjakinja za izdavaštvo koja vodi čitan newsletter o poslovanju u tom sektoru i savjetuje više nakladničkih kuća. “Imaju dioničare koji vjerojatno pitaju: kako ćete ovo iskoristiti za zaradu, povećanje učinkovitosti i slično? Nitko ne želi da izdavačka industrija ignorira ovu temu kad je riječ o profitu.”
Izdavački gigant Pan Macmillan zapošljava dva AI “solutions managera” koji će identificirati potencijalne primjene umjetne inteligencije i razvijati proizvode za rješavanje “složenih poslovnih izazova”. Posao uključuje izradu prototipova, dizajn novih radnih procesa i edukaciju zaposlenika kako bi se AI alati integrirali u svakodnevno poslovanje, navodi se u oglasu. Tvrtka je već javno objavila da koristi AI za administrativne zadatke poput označavanja ključnih riječi radi lakše pretraživosti knjiga, kao i za sažimanje dokumenata, prijevode i moderiranje sadržaja. Ipak, naglašavaju da su autori i njihova prava iznad tehnologije. “Mi smo izdavač ljudskih priča, koje pišu ljudi”, poručuju. Macmillan nije odgovorio na upit za komentar.
Penguin Random House, najveći svjetski izdavač komercijalnih knjiga, traži višeg AI inženjera za razvoj sustava koji će poboljšati marketing i vidljivost knjiga te osigurati pouzdan rad AI aplikacija. Tvrtka koristi umjetnu inteligenciju za postizanje “operativne izvrsnosti”, rekla je glasnogovornica Claire von Schilling. To uključuje bolje upravljanje zalihama i preciznije odlučivanje o nakladama.
U siječnju 2025. matična kompanija Bertelsmann najavila je uvođenje ChatGPT Enterprisea za zaposlenike. Unatoč tome, izdavač i dalje štiti autorska prava – krajem 2024. počeli su u knjige dodavati napomene da se sadržaj ne smije koristiti za treniranje AI modela. “Naša primarna odgovornost je prema autorima. Prije svega, posvećeni smo zaštiti njihovog intelektualnog vlasništva”, poručila je von Schilling.
“Razgovor s knjigom” putem AI-ja
Izdavači pritom moraju pažljivo komunicirati svoj odnos prema umjetnoj inteligenciji jer se suočavaju s velikim otporom autora, koji tehnologiju vide kao alat koji koristi njihov rad za stvaranje konkurentskih proizvoda i time ugrožava njihovu egzistenciju. Margaret Atwood je 2024. izjavila da je “AI loš pjesnik” i “sakupljač podataka”. Zadie Smith smatra da će sve što AI napiše biti “intrinzično prazno… poput planeta bez gravitacije”. George R. R. Martin nazvao je umjetnu inteligenciju “najskupljim i energetski najzahtjevnijim strojem za plagiranje na svijetu”.
Nije stoga iznenađenje da autori ne žele AI blizu svog rada. U prosincu 2025. Amazon je izazvao kritike zbog nove funkcije na Kindleu koja korisnicima omogućuje “razgovor” s knjigom putem AI-ja. Autori su reagirali jer su strahovali da su njihova djela korištena za treniranje modela bez dopuštenja i naknade, a pritom nije postojala mogućnost isključivanja te funkcije. Amazon je odgovorio da se sadržaj knjiga ne koristi za treniranje modela, već da je riječ o proširenju postojeće funkcije pretraživanja.
Surađivati, a ne tužiti
S pravne strane, AI kompanije ostvarile su značajne pobjede. U presudi iz lipnja 2025. sudac William Alsup odlučio je da korištenje zaštićenih djela za treniranje AI modela spada pod načelo dopuštene uporabe. Sudovi su u sličnim slučajevima uglavnom stali na stranu tehnoloških tvrtki, iako neki postupci još traju, uključujući veliku tužbu autora i medijskih kuća poput New York Timesa protiv OpenAI-ja.
Neki izdavači odlučili su surađivati s AI kompanijama umjesto da ih tuže. Wiley je, primjerice, u fiskalnoj 2025. godini zaradio 40 milijuna dolara od licenciranja sadržaja AI tvrtkama. No za manje izdavače takve odluke nisu jednostavne. “Postoji opravdan strah da time prepuštate previše kontrole”, rekao je analitičar Thad McIlroy.
Unatoč tome, izdavači sve više testiraju AI alate. Oni bi mogli pomoći u obradi i analizi velikog broja rukopisa koje primaju. “Ali kad bi autori saznali da se to već događa, bili bi iznimno uznemireni”, rekla je Friedman.
“Izdavači shvaćaju da je ovo alat koji će povećati njihovu učinkovitost, omogućiti im više posla s manje resursa i pomoći u prodaji knjiga”, zaključio je McIlroy. “Sada se suočavaju s pitanjem koliko daleko mogu ići prije nego što to postane javno.”
Rashi Shrivastava, novinarka Forbesa (link na originalan članak)
