Zašto STEP projekti padaju: tri ključne pogreške koje poduzetnici rade
U prethodnim člancima analizirala sam što STEP zapravo jest i kako su prvi natječaji izgledali u praksi na primjeru Poljske. Ono što se iz tih iskustava vrlo brzo pokazalo jest da problem ne leži samo u konstrukciji instrumenta, nego u načinu na koji ga tržište – ali i sustav – pokušava razumjeti i primijeniti.
Na prvi pogled, brojke djeluju iznenađujuće. U jednom od STEP natječaja u području biotehnologije financirano je svega 5 projekata od ukupno 37 prijavljenih, pri čemu značajan dio raspoloživog budžeta nije bio iskorišten. Slični obrasci vidljivi su i u drugim tehnološkim područjima – relativno nizak broj prijava, a još niži broj projekata koji na kraju dobiju financiranje.
To otvara legitimno pitanje: radi li se o problemu tržišta, kriterija ili nečeg trećeg? Iskustvo iz Poljske sugerira da se odgovor nalazi negdje između – u neskladu između ambicije STEP-a i realne spremnosti projekata, ali i u načinu na koji se ta ambicija prevodi u kriterije.
Inovativnost koja nije dovoljna dovoljna
Prva i možda najčešća pogreška proizlazi iz pretpostavke da je STEP „još jedan inovacijski natječaj“. Velik broj prijavljenih projekata bio je tehnološki kvalitetan, često i vrlo ambiciozan, ali nije odgovarao stvarnim očekivanjima ovog instrumenta. Projekti su bili prerano u razvoju, fokusirani na istraživanje ili bez jasne veze s industrijskom primjenom.A upravo je tu ključna razlika.STEP ne traži samo inovaciju, nego tehnologiju koja je spremna za implementaciju – ili je barem vrlo blizu toj fazi. Naglasak se pomiče s istraživanja na primjenu, s laboratorija na tržište.
Tržište kao slaba točka
Drugi problem koji se ponavlja odnosi se na komercijalizaciju.U velikom broju projekata nedostaje ono što bi u konačnici trebalo biti najjednostavnije za objasniti – kome je ta tehnologija potrebna i zašto. Bez jasnog poslovnog modela, bez definiranog tržišta i bez realnog plana skaliranja, čak i tehnološki vrlo sofisticirani projekti ostaju nedovoljno uvjerljivi. STEP time uvodi nešto što u europskim fondovima do sada nije uvijek bilo dosljedno naglašeno: tehnologija mora imati realan put prema tržištu, a ne samo potencijal.
Strateška autonomija kao najteži kriterij
Treća pogreška je ujedno i najdublja – nerazumijevanje pojma strateške autonomije. Velik broj projekata nije uspio odgovoriti na ključno pitanje: zašto je ova tehnologija važna za Europu? Ne u teorijskom smislu, nego konkretno:
- doprinosi li smanjenju ovisnosti o trećim tržištima
- jača li proizvodne kapacitete unutar EU
- ima li mjesto u europskim lancima vrijednosti
Upravo tu STEP najviše odstupa od dosadašnjih inovacijskih programa. Inovacija sama po sebi više nije dovoljna ako nema širi industrijski i geopolitički kontekst.
Problem nije samo u projektima
Međutim, bilo bi pojednostavljeno zaključiti da je problem isključivo na strani poduzetnika.Iskustva iz Poljske pokazuju i određene slabosti u samoj provedbi – od pre rigidno postavljenih kriterija do neujednačenosti evaluacije i različitih interpretacija unutar sustava. U takvom okruženju granica između „dobrog projekta“ i „neprihvatljivog projekta“ ponekad postaje nejasna, što dodatno povećava nesigurnost za prijavitelje.To je važno naglasiti jer STEP nije samo test za poduzetnike – nego i za institucije koje ga provode.
Što to znači za poduzetnike
STEP je zahtjevan instrument – i to je njegova svrha. On traži kombinaciju koju nije lako postići: tehnologiju koja je istodobno inovativna, industrijski primjenjiva, tržišno održiva i strateški relevantna na razini Europske unije. To znači da priprema projekta više ne može biti samo tehnički proces. Ona postaje strateški zadatak – promišljanje gdje se određena tehnologija uklapa u širu sliku europske industrije. Ako nešto možemo naučiti iz prvih STEP natječaja, to je da problem nije u nedostatku ideja, nego u njihovom pozicioniranju.
Poljsko iskustvo pritom otvara i pitanje koje je za Hrvatsku možda važnije od samih rezultata natječaja: jesmo li kao sustav uopće spremni za STEP? Ne samo u smislu programiranja poziva, nego i u smislu sposobnosti da se ovakvi projekti kvalitetno evaluiraju. STEP traži drukčiji tip stručnosti, drukčije razumijevanje tehnologije, tržišta i industrijske politike. Ako želimo financirati strateške tehnologije, tada moramo otvoreno postaviti pitanje imamo li i strateški spreman sustav njihove procjene. Jednako tako, treba se zapitati koliko su na tu promjenu spremni sami poduzetnici. Velik dio hrvatskog gospodarstva tek je u fazi učenja kako ulagati u istraživanje i razvoj, kako graditi tehnološke projekte i kako ih pozicionirati na tržištu.
STEP od njih traži dodatni iskorak: ne samo inovaciju, nego inovaciju koja ima industrijsku težinu i europsku relevantnost.
Zato je sasvim legitimno pitanje hoće li između dosadašnje logike poziva i STEP-a postojati prijelazni period. Jer bez njega postoji rizik da ćemo od poduzetnika početi tražiti projekte kakve još nismo sustavno pomagali stvarati.
U sljedećem nastavku ove serije pokušat ću odgovoriti na možda najvažnije pitanje za poduzetnike: kako zapravo izgleda dobar STEP projekt i što ga razlikuje od prosječnog. Jer u novoj generaciji europskih poziva više nije dovoljno imati dobru ideju. Potrebno je imati ideju koja ima mjesto u europskoj industrijskoj budućnosti.
Autorica: Natalia Zielińska je konzultantica za EU fondove, osnivačica konzultantske tvrtke Euro Grant Konzalting International te predsjednica Udruge profesionalaca za fondove EU pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Diplomirala je europske studije na Sveučilištu u Wrocławu, a od 2014. godine u Hrvatskoj aktivno prenosi poljska iskustva u korištenju europskih fondova te radi na pripremi i provedbi EU projekata za hrvatske poduzetnike. Autorica je i podcasta o EU fondovima „Fondovske bajke“.
