Svijet je poludio za ljubičastim povrćem, ali postoji jedan ozbiljan problem
Starbucks i Costa Coffee već nude napitke s ubeom, no rastuća globalna potražnja za filipinskim jamom stvara velike probleme farmerima i proizvođačima.
Ube, ljubičasti jam podrijetlom s Filipina, posljednjih se godina iz nišnog sastojka pretvorio u jedan od najtraženijih prehrambenih trendova na svijetu. Njegova intenzivna ljubičasta boja preplavila je društvene mreže kroz latte napitke, kolače, sladolede, frappee i deserte, a mnogi ga već nazivaju mogućim nasljednikom matche, zelenog japanskog čaja koji je posljednjih godina dominirao ponudom kafića.
Iako je ube dugo bio poznat uglavnom unutar filipinskih zajednica, rast popularnosti zdravijih i vizualno atraktivnih proizvoda otvorio mu je vrata globalnog tržišta. Starbucks je ove godine predstavio iced ube coconut macchiato, dok je Costa Coffee lansirao ube okuse za toplu čokoladu i frappe napitke. Prema podacima istraživačke kuće Datassential, danas 27 posto američkih potrošača zna što je ube, dok ih je prije pet godina bilo samo 15 posto.
Popularnost na društvenim mrežama
Za razliku od matche, koja ima izražen i specifičan okus, ube ima blaži, kremastiji profil okusa, zbog čega ga prehrambeni brendovi lako uklapaju u širok raspon proizvoda, od napitaka i peciva do proteinskih deserata i sirupa. Posebno privlači mlađe potrošače i generaciju Z, koja prehrambene trendove često otkriva upravo preko TikToka i Instagrama.
“Ljudi stalno traže nešto novo. Danas se sve događa na društvenim mrežama”, kaže Rhea Topacio, osnivačica amsterdamske tvrtke Pamana World koja prodaje proizvode s okusom ubea.
No iza rastuće popularnosti krije se sve ozbiljniji problem – opskrba. Iako se broj proizvoda s ubeom u posljednje četiri godine utrostručio, sastojak je i dalje prisutan na manje od dva posto jelovnika u SAD-u, piše CNN.
Industrija upozorava da opskrbni lanac nije spreman za globalni rast potražnje. Velik dio proizvodnje i dalje dolazi s Filipina, gdje farmeri često nemaju izravan pristup međunarodnim kupcima. Topacio upozorava da se na tržištu pojavljuju proizvodi iz Malezije, Kine i Vijetnama, dok mnogi potrošači zapravo ne znaju konzumiraju li pravi ube ili zamjene poput ljubičastog batata ili taroa.
Istodobno, filipinski farmeri nemaju snažan financijski motiv za povećanje proizvodnje. Ubeu treba između devet mjeseci i godinu dana da sazrije, znatno dulje nego kulturama poput krumpira, a veliki dio zarade završava kod posrednika i trgovaca.
Farmerima se ne isplati
“Trenutačno od rasta cijena najviše profitiraju trgovci. Farmeri i dalje ne smatraju ube profitabilnom kulturom”, kaže Grace Backian, direktorica Istraživačkog centra za korjenasto povrće na Filipinima.
Prema podacima filipinskog Ministarstva trgovine i industrije, izvoz ubea i proizvoda na bazi ubea prošle je godine premašio tri milijuna dolara, uz rast od 20 posto u odnosu na godinu ranije. No proizvodnja istodobno pad; prošle godine smanjena je za gotovo sedam posto.
Dodatni pritisak stvara i energetska kriza povezana sa sukobom na Bliskom istoku. Filipini, koji velik dio energije uvoze, suočavaju se s rastom troškova goriva i navodnjavanja, što dodatno podiže cijene sirovog ubea. Tako je cijena sirovog ubea porasla oko 38 posto u odnosu na prije dvije godine.
Dok potražnja raste, industrija pokušava povećati proizvodnju i povezati farmere s inozemnim kupcima. No mnogi upozoravaju da bi upravo ograničena ponuda mogla usporiti pretvaranje ubea iz viralnog trenda u globalni mainstream proizvod.
