BDP raste, kompanije zarađuju, ali poslovi nestaju: Ulazimo li u novu ekonomsku eru?
Umjetna inteligencija mogla bi potpuno promijeniti način na koji mjerimo zdravlje gospodarstva, upozoravaju ekonomisti, jer rast BDP-a više ne mora značiti i rast zaposlenosti.
Ken Griffin Ken nije dijelio euforiju ni strah oko umjetne inteligencije. Na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu u siječnju milijarder i osnivač Citadela, hedge fonda iz Miamija koji upravlja s 68 milijardi dolara kapitala, rezultate umjetne inteligencije odbacio je kao “smeće”.
No ovog mjeseca Griffin je potpuno promijenio mišljenje. Gledao je kako AI agenti obavljaju složene zadatke u svega nekoliko sati – poslove za koje su zaposlenicima Citadela prije trebali tjedni ili čak mjeseci.
Cijeli poslovni model Citadela temelji se na zapošljavanju vrhunskih stručnjaka. Više od 40 posto zaposlenika ima napredne akademske titule, uključujući oko 270 doktora znanosti iz 40 različitih područja. Riječ je o nekima od najbolje plaćenih radnika u Americi: medijalna godišnja plaća softverskih inženjera u Citadelu prelazi 500.000 dolara, pa bi softver koji može zamijeniti makar dio tog rada kompanijama poput Citadela mogao uštedjeti golema sredstva.
Griffin je ipak priznao da je nakon svega otišao kući depresivan jer su strojevi počeli obavljati poslove koje su donedavno mogli raditi samo takvi ljudi.
Novi način procjene
Ekonomisti bi uskoro mogli biti suočeni s neobičnim problemom. Kompanije rastu. BDP raste. Profiti ostaju snažni. No radna mjesta ne dolaze zajedno s tim rastom.
Ako umjetna inteligencija omogući kompanijama da proizvode više s manje radnika, Amerika bi na papiru mogla izgledati bogatije, dok bi milijuni kućanstava u stvarnosti osjećali da su siromašniji.
Gospodarstvo s rastućim BDP-om i nezaposlenošću od osam posto prije nekoliko godina zvučalo bi nezamislivo. Danas, sa svakim novim danom, zvuči sve manje nevjerojatno.
Ako gospodarstvo ide u tom smjeru, ekonomisti će možda morati preispitati pitanje govori li sam rast gospodarstva još uvijek dovoljno o zdravlju ekonomije.
Od Velike depresije BDP je bio glavno mjerilo ekonomskog zdravlja. Ekonomist Simon Kuznets, koji će za svoj rad 1971. dobiti Nobelovu nagradu, razvio je taj pokazatelj 1930-ih dok je surađivao s američkom vladom na praćenju gospodarskog kolapsa.
Kada BDP raste, smatra se da gospodarstvo raste. Kada dovoljno dugo pada, smatra se da je gospodarstvo u recesiji ili joj je blizu.
Naravno, stvar nije potpuno crno-bijela jer službenu procjenu donosi Nacionalni ured za ekonomska istraživanja (NBER), koji uzima u obzir i druge pokazatelje, no osnovni okvir ostao je nepromijenjen desetljećima. Rast i recesija ne bi se trebali događati istodobno.
Val otpuštanja već krenuo
Kroz modernu američku povijest recesije su dolazile gotovo pravilnim ritmom. Od 1950. do 2010. SAD je prošao kroz deset recesija – otprilike jednu svakih šest godina.
Američko gospodarstvo bilježilo je pad 1953., 1958., 1960. i 1969. godine, zatim dvaput tijekom inflacije i naftnih šokova 1970-ih, ponovno početkom 1980-ih kada je Fed pod vodstvom Paula Volckera agresivnim podizanjem kamatnih stopa slomio inflaciju, potom tijekom krize štedno-kreditnih institucija, pucanja dot-com balona i konačno tijekom kolapsa tržišta nekretnina 2008. godine.
Detalji su se mijenjali, ali osnovni obrazac ostajao je isti. Padali su korporativni profiti, a s njima i BDP. Amerikanci su gubili poslove, kompanije propadale. Gospodarstvo je izgledalo bolesno jer je gospodarstvo doista bilo bolesno.
Umjetna inteligencija mogla bi biti drukčija od svih prethodnih tehnoloških revolucija jer istodobno ulazi u ogroman broj različitih poslova. Već danas piše kod, pregledava ugovore, vodi korisničku podršku i analizira tablice. Mnogi od tih poslova donedavno su se smatrali teško automatiziranima.
Kompanije već počinju testirati kako izgleda radno okruženje snažno oslonjeno na AI. Meta ukida 8000 radnih mjesta dok Mark Zuckerberg ulaže milijarde dolara u umjetnu inteligenciju. Block, matična kompanija Squarea i Cash Appa, otpustio je više od 4000 zaposlenika nakon što je Jack Dorsey izjavio da je tehnologija promijenila ono što kompanija treba od ljudi. Britanska banka Standard Chartered očekuje da će AI i automatizacija pomoći ukidanju više od 7000 radnih mjesta niže vrijednosti do 2030. godine.
Naravno, nije svaki “AI otkaz” doista posljedica umjetne inteligencije. Kompanije su prethodnih godina previše zapošljavale, investitori traže niže troškove, a izvršni direktori sada imaju praktičan izgovor za rezanje radnih mjesta. Ipak, sve više kompanija počinje shvaćati da bi im moglo trebati manje zaposlenika nego što su nekad mislile.
Michael Madowitz, glavni ekonomist Roosevelt Instituta, washingtonskog think tanka fokusiranog na ekonomsku politiku, kaže da ekonomisti više nemaju dovoljno izraza za sva čudna stanja u koja gospodarstvo može ući.
Ravnoteža je poremećena
Izraz “stagflacija” postao je uobičajen tek nakon što su 1970-e pokazale da inflacija i nezaposlenost mogu rasti istodobno. Umjetna inteligencija sada bi mogla stvoriti vlastitu verziju tog paradoksa: snažan gospodarski rast i visoku nezaposlenost u isto vrijeme.
Madowitz ne predviđa budućnost bez poslova. Kaže da je vrijeme da bacimo udžbenike ekonomije iz prve godine fakulteta jer stari način procjene ekonomije možda više neće imati smisla.
Povijesno gledano, oko dvije trećine nacionalnog dohotka odlazilo je radnicima kroz plaće, dok su vlasnici uzimali većinu ostatka kroz profite. Mnogi ekonomski modeli jednostavno pretpostavljaju takvu raspodjelu jer je desetljećima ostajala relativno stabilna. No ta ravnoteža proizlazi iz povijesti, a ne iz nekog prirodnog zakona.
Ako AI omogući kompanijama da proizvode više s manje radnika, veći dio dobiti mogao bi završavati kod vlasnika kapitala, a manji kod zaposlenika.
Snažno gospodarstvo uz slabo tržište rada bilo bi teško ignorirati. Nezaposlenost iznad otprilike pet posto ekonomistima već danas izaziva nelagodu. Doda li se tome snažan rast BDP-a temeljen uglavnom na profitima i rastu nejednakosti, cijela slika postaje drukčija.
“Ako gledate samo BDP, mogli biste vidjeti zdravi gospodarski rast”, kaže Madowitz, “ali to ne znači da je gospodarstvo zdravo.”
Postoji, međutim, i optimističnija verzija ove priče.
Strah nije opravdan
Joe Brusuelas, glavni ekonomist konzultantske kuće RSM US, prisjeća se kako je njegova majka radila kao telefonska operaterka i ručno povezivala pozive. Napredak telekomunikacija s vremenom je taj posao učinio nepotrebnim. Ona je zatim prešla u zdravstveni sektor. Gospodarstvo je nastavilo rasti.
Brusuelas vjeruje da taj obrazac i dalje vrijedi. Svaki veliki tehnološki iskorak stvarao je strah da će radnici postati suvišni, no dosad su se uvijek pojavljivale nove industrije i nova radna mjesta. Skeptičan je prema ideji da će umjetna inteligencija uskoro potpuno promijeniti način na koji razumijemo recesije.
Istodobno upozorava da ne treba nekritički vjerovati svakoj tvrdnji vezanoj uz AI. Tehnologija jest stvarna, ali stvaran je i hype.
“Ne vjerujte cijelom hypeu”, poručuje.
AI još nije stvorio gospodarstvo u kojem BDP eksplodira dok nezaposlenost istodobno raste. Dio otkaza koji se pripisuju umjetnoj inteligenciji vjerojatno više ima veze s prekomjernim zapošljavanjem i pritiskom investitora nego sa samom tehnologijom.
Zemlja bogatija, stanovnici siromašniji
Brusuelas smatra da je produktivnost trenutačno važnije pitanje. Rast produktivnosti u SAD-u godinama se kretao oko 1,5 posto prije nego što se popeo prema 2,3 posto. Velik dio tog rasta, kaže, posljedica je pandemijskih nestašica radne snage koje su kompanije prisilile na usvajanje bolje tehnologije. Alati poput ChatGPT-a još su previše novi da bi dominirali službenim ekonomskim podacima.
Ipak, ulaganja u umjetnu inteligenciju već su dovoljno velika da utječu na gospodarstvo. Brusuelas tvrdi da je upravo AI infrastruktura djelomično pridonijela rastu BDP-a u prvom tromjesečju.
Zemlja može postati bogatija dok velik broj ljudi istodobno postaje siromašniji. BDP može rasti čak i dok je sve teže pronaći dobro plaćen posao. Profiti mogu rasti dok zapošljavanje usporava. Burza može nagrađivati iste promjene zbog kojih se obitelji osjećaju nesigurnije.
Umjetna inteligencija možda neće izazvati sljedeću veliku ekonomsku krizu. Prema tradicionalnim ekonomskim okvirima, vjerojatnije je da će stvoriti novi boom.
No ako BDP nastavi rasti dok milijuni ljudi teško pronalaze kvalitetan posao, to bi moglo dodatno pojačati nepovjerenje javnosti prema službenim ekonomskim pokazateljima i tvrdnjama vlade da je gospodarstvo zdravo.
Brandon Kochkodin, novinar Forbesa (link na originalan članak)
