Koje zemlje EU-a bi mogle imati najviše problema u opskrbi plinom?
Iranski napadi doveli su do obustave katarske proizvodnje LNG-a i velikih poremećaja u brodarstvu kroz Hormuški tjesnac. Koje bi zemlje EU-a mogle biti najviše pogođene?
Iako Europska komisija tvrdi da nema neposredne nestašice plina, nizozemska referentna vrijednost TTF-a – primarna referentna vrijednost za određivanje cijena prirodnog plina diljem Europe, koju koriste trgovci, komunalna poduzeća i vlade za sklapanje ugovora, porasla je posljednjih dana, odražavajući zabrinutost tržišta zbog smanjene globalne ponude ukapljenog prirodnog plina (LNG).
Katarski ministar energetike Saad al-Kaabi, izjavio je za Financial Times da bi rat na Bliskom istoku mogao “srušiti svjetska gospodarstva”, što bi utjecalo na rast i povećalo račune za energiju zbog nestašice, prenosi Euronews.
Katarski ministar je također dodao da bi, čak i ako sukob odmah završi, Kataru trebali “tjedni do mjeseci” da normalizira isporuke, nakon zatvaranja Ras Laffana, kompleksa za izvoz LNG-a koji su ovog tjedna pogodili iranski dronovi.
S razinom skladištenja plina u EU od oko 30%, prema Plinskoj Infrastrukturi Europe (GIE) blok ulazi u kritično razdoblje za ponovno punjenje zaliha prije sljedeće zime, prenosi Euronews.
Situacija oživljava bolna sjećanja na energetski šok iz 2022. godine, uzrokovan ruskom invazijom na Ukrajinu, ali se događa u kontekstu puno veće diverzifikacije od ruskog plinovodnog sustava.
Europska komisija u srijedu je sazvala skupine za koordinaciju u hitnim slučajevima i izjavila da isporuke američkog LNG-a, koje sada čine većinu uvoza, zajedno s norveškim plinom iz plinovoda, zasad održavaju stabilnost opskrbe.
Povjerenik EU za energetiku Dan Jørgensen također je istaknuo vrijednost povećanih isporuka iz Azerbajdžana putem Južnog plinskog koridora.
Međutim, neke zemlje EU-a posebno su izložene poremećajima, bilo zato što su glavni uvoznici LNG-a, uvelike se oslanjaju na katarske opskrbe ili imaju neuobičajeno niske rezerve.
Zemlje EU-a koje imaju najviše za izgubiti
Prema podacima think tanka Bruegel sa sjedištem u Bruxellesu, EU je 2025. godine uvezla preko 140 milijardi kubičnih metara LNG-a.
SAD je bio najveći dobavljač LNG-a u EU, s gotovo 58% ukupnog uvoza LNG-a, koji se utrostručio između 2021. i 2025. godine.
Najveći uvoznici LNG-a u EU su Francuska, Španjolska, Italija, Nizozemska i Belgija. Od tih pet zemalja, Italija i Belgija suočavaju se s najvećim pritiskom zbog veće ovisnosti o katarskim opskrbama.
Prema analitičkoj platformi Kpler, Katar je prošle godine činio oko 30% talijanskog uvoza LNG-a i 8% belgijskog uvoza. Dok Francuska i Španjolska, na primjer, imaju jači pristup norveškim zalihama među ostalim dobavljačima.
Osim toga, iako Poljska nije među pet najvećih uvoznika LNG-a u EU, 17% njezinog uvoza plina došlo je iz Katara u 2025. godini, što znači da se zemlja suočava sa sličnim izazovom ovisnosti.
Belgija bi se mogla suočiti s najvećim problemom u pogledu razine rezervi. Skladištenje plina u zemlji iznosi oko 25,5%, što je ispod prosjeka EU od 30%, što dodatno komplicira napore za zamjenu katarskih količina.
Italija i Poljska također imaju značajnu izloženost katarskom LNG-u iako su njihove razine skladištenja usporedno veće, s 47% odnosno 50%.
Općenito, ove će zemlje vjerojatno biti više izložene volatilnosti cijena jer se natječu za alternativne terete na globalnom spot tržištu.
Baird Langenbrunner, istraživački analitičar u Global Energy Monitoru, upozorio je da bi zatvaranje katarskog izvoznog kompleksa Ras Laffan za ukapljeni prirodni plin (LNG) moglo imati značajan utjecaj na tržište, napominjući da postoji malo neposrednih zamjena za te količine.
Zemlje EU-a koje su to predvidjele
Nasuprot tome, čini se da su druge zemlje EU-a u boljem položaju.
Posebno se pozitivno ističe Portugal, koji nije nabavljao plin s Bliskog istoka od 2020., kada je njegova posljednja mala katarska isporuka iznosila samo 129.000 kubičnih metara.
Prema portugalskoj Glavnoj upravi za energetiku i geologiju, glavni dobavljači u 2025. bili su Nigerija i Sjedinjene Američke Države, sa sigurnim rutama daleko od Hormuškog tjesnaca.
Zemlja također održava iznimno visoke razine skladištenja na preko 76%, a stručnjaci kažu da bi relativno lako mogla povećati isporuke američkog LNG-a ako bude potrebno.
Španjolska također ima koristi od diverzificiranijih izvora, a rezerve su na oko 56%, što je stavlja u povoljan položaj.
Kratkoročna rješenja neće riješiti dugoročnu ovisnost
Bruxelles je signalizirao da je spreman aktivirati mjere solidarnosti ako se situacija pogorša.
Mogućnosti koje se razmatraju uključuju koordinirane ciljeve smanjenja potražnje, ubrzane zajedničke programe kupnje LNG-a, privremene mjere zaštite cijena i mehanizme financijske potpore za najpogođenije države članice.
Europska komisija naglasila je da će nastaviti pomno svakodnevno pratiti situaciju s nacionalnim vladama te da je spremna ubrzati odobravanje državnih potpora ili olakšati dijeljenje prekograničnog skladištenja gdje je to potrebno.
Chris Bernkopf, izvršni direktor Podera, bečke tvrtke za softver za energetsku fleksibilnost koja surađuje s velikim europskim komunalnim tvrtkama, uključujući E.ON i TotalEnergies, također smatra da je važan što brži prelazak na obnovljive alternative.
“Pravi problem nije bio, i nije, sustav cijena; to je ovisnost o plinu koja stoji iza njega“, rekao je.
“Rješenja su manje dramatična, ali trajnija: izgraditi više obnovljive energije potkrijepljene skladištenjem, pametno upravljati potražnjom i koristiti digitalne alate za koordinaciju kućanskih uređaja poput toplinskih pumpi i električnih vozila kako bi se smanjilo opterećenje mreže.“
Bernkopf tvrdi da iako kratkoročne mjere poput zamrzavanja cijena mogu zaštititi kućanstva tijekom krize, one ne popravljaju ništa strukturno.
Prava energetska sigurnost i niže cijene, kaže, doći će samo širenjem obnovljivih izvora energije, poboljšanjem fleksibilnosti mreže i smanjenjem ukupne ovisnosti o uvozu fosilnih goriva.
Sljedeći tjedni testirat će i nacionalne pripreme i učinkovitost solidarnosti na razini cijele EU u vrijeme kada su geopolitički rizici za opskrbu energijom ponovno izašli na vidjelo.
