Nema plana za umjetnu inteligenciju, nema kredita. Bankari tvrtke prisiljavaju da se suoče s budućnošću
Umjetna inteligencija uglavnom se promatrala kao priča o poremećajima za radnike i za Silicijsku dolinu. No bankari sada od podnositelja zahtjeva za kredite malih poduzeća počinju tražiti planove vezane uz umjetnu inteligenciju.
Ray Drew je prošlog mjeseca pregledavao zahtjev za kredit tvrtke koja se bavi online planiranjem putovanja i počeo se brinuti da njihova usluga neugodno nalikuje nečemu što bi AI chatbot mogao napraviti u nekoliko minuta ili sekundi. Odbio je kredit. Kao osnivač SBA Collectivea, mreže zajmodavaca i savjetnika usmjerenih na kreditiranje uz potporu Small Business Administrationa, Drew o utjecaju umjetne inteligencije na male poduzetnike razgovara još od 2023. godine. No sada su ti razgovori učestaliji i mnogo izravniji: tu temu pokreće s postojećim i potencijalnim zajmoprimcima u Truliant Federal Creditu sa sjedištem u Winston Salemu u Sjevernoj Karolini, kreditnoj uniji s imovinom od 5 milijardi dolara, gdje radi kao izvršni direktor za SBA kreditiranje.
“Moramo barem postaviti pitanje: kako umjetna inteligencija remeti vaše poslovanje? Ne postoji zapravo nijedna industrija u kojoj to pitanje ne treba postaviti”, kaže Drew.
Ulagači, ekonomisti i obični Amerikanci razumljivo su opsjednuti prednostima i nedostacima te dobitnicima i gubitnicima koje donosi napredak umjetne inteligencije. Velik dio financijske pozornosti usmjeren je na utjecaj na radnike, dok velike kompanije otpuštanja pripisuju (točno ili netočno) umjetnoj inteligenciji, kao i na Silicijsku dolinu, gdje investitori pokušavaju procijeniti koje bi softverske tvrtke uskoro same mogle biti potisnute novom tehnologijom. ETF iShares Expanded Tech-Software Sector vrijedan 9 milijardi dolara ove je godine pao oko 20 posto dok se tržišta bore s promjenama koje su već u tijeku i onima koje dolaze.
Mnogo manje pozornosti posvećeno je tome kako se ista neizvjesnost odvija na “Main Streetu”, među računovođama, konzultantima, odvjetničkim uredima i drugim poslovima, kao i među malim bankama koje svakodnevno odlučuju o njihovom financiranju.
Slaba utjeha za kreditore
Ulog je velik. Tvrtke s manje od 500 zaposlenih čine oko 44 posto američkog BDP-a i zapošljavaju 46 posto radne snage u privatnom sektoru, odnosno više od 62 milijuna Amerikanaca. Velik dio tih malih poduzeća djeluje u područjima u kojima se generativna umjetna inteligencija čini posebno korisnom. Istraživački rad Microsofta iz 2025., koji je analizirao stotine tisuća interakcija s umjetnom inteligencijom, pokazao je da se tehnologija, što nije iznenađenje, najviše primjenjuje na zadatke koji uključuju pisanje, istraživanje i analizu. Prema Anketi o kreditiranju malih poduzeća Federalnih rezervi, trećina malih poslodavaca nalazi se u profesionalnim uslugama i nekretninama (jednoj kategoriji) ili u poslovnim uslugama podrške.
Istina, velik dio utjecaja umjetne inteligencije možda se neće vidjeti godinama. No to je slaba utjeha za zajmodavce koji malim poduzećima obično odobravaju kredite s rokom otplate od deset godina. Iako Small Business Administration jamči oko 75 posto zajma iz programa 7(a), banke i dalje snose gubitke ako zajmoprimac propadne te moraju agenciji dokazati da su slijedile odgovarajuće standarde procjene rizika kako bi naplatile jamstvo. Tijekom posljednjeg desetljeća oko 8 posto SBA zajmova završilo je u neplaćanju (kumulativno), prema podacima tvrtke Lumos Data koja analizira uspješnost SBA kreditiranja. Kreditiranje malih poduzeća podjednako je umjetnost koliko i znanost. Znanost je u tablicama. Bankari analiziraju novčani tok, pregledavaju kolateral i provjeravaju kreditnu povijest potencijalnog zajmoprimca. Umjetnost je teži dio: procijeniti ima li samo poslovanje smisla i ima li dugoročni potencijal preživljavanja, s obzirom na visoku stopu propasti novih tvrtki. (Prema podacima Bureau of Labor Statisticsa, nešto manje od 35 posto poduzeća osnovanih 2013. godine postojalo je i deset godina kasnije.) Obično se bankari mogu osloniti na vlastito iskustvo; primjerice, jesu li slične tvrtke preživjele posljednju recesiju.
No povremeno se pojavi nešto što ne nalikuje ničemu što su prije vidjeli, pa je prognoziranje teže nego inače. Globalna pandemija. Carine koje se pojavljuju, nestaju pa se ponovno pojavljuju.
Umjetna inteligencija današnja je velika poznata nepoznanica. Za sada zajmodavci ne odustaju od čitavih industrija niti predviđaju val poslovnih propasti. No način na koji razmišljaju o riziku počinje se mijenjati. Ako je proizvod neke tvrtke znanje, savjet ili analiza (za razliku, primjerice, od instaliranja i servisiranja sustava grijanja i hlađenja), zajmodavci barem moraju razmotriti što će se dogoditi kada softver počne obavljati sve veći dio tog posla. Neke zajmoprimce za koje su banke mislile da ih najbolje razumiju sada je teže procijeniti.
Bez guranja pod tepih
Rezultat je da bankari sve češće traže da kandidati za kredit malog poduzeća objasne razmišljaju li o disruptivnom utjecaju umjetne inteligencije i kako ga namjeravaju iskoristiti.
“Nemojte pokušavati to gurnuti pod tepih”, savjetuje Jeremy Gilpin, predsjednik Community Banksharesa iz LaGrangea u Georgiji, banke s imovinom od 280 milijuna dolara. Tvrtke koje umjetnu inteligenciju tretiraju kao tabu temu izazivaju zabrinutost, kaže on. Zajmodavci pretpostavljaju da zaposlenici već eksperimentiraju s tim alatima. Ako tvrtka tvrdi da uopće ne koristi umjetnu inteligenciju, to može signalizirati nešto još gore. Ili zaposlenici koriste te alate bez znanja uprave, što sugerira nedostatak nadzora, ili poduzeće zaostaje za tehnologijom koja preoblikuje njegovu industriju.
Umjesto toga, Gilpin kaže da zajmoprimci trebaju pokazati kako se tehnologija uklapa u njihovo poslovanje. Ako projekcije pretpostavljaju povećanje učinkovitosti zahvaljujući umjetnoj inteligenciji, zajmodavci žele vidjeti gdje se ti dobici pojavljuju u radnom procesu. Politike vezane uz sigurnost podataka, kontrolu kvalitete i korištenje umjetne inteligencije od strane zaposlenika također se sve češće spominju. U nekim slučajevima zajmodavci traže da te politike pregledaju zajedno s poslovnim planom.
Ako se pravilno pristupi, izloženost umjetnoj inteligenciji ne mora automatski naštetiti kreditnoj prijavi. U nekim je slučajevima može čak i ojačati. Gilpin kaže da zajmodavci žele vidjeti vlasnike koji priznaju poremećaj koji tehnologija donosi i objašnjavaju kako se njihove tvrtke planiraju prilagoditi.
Pravni rad dobro ilustrira napetost između umjetne inteligencije kao alata za povećanje produktivnosti i umjetne inteligencije kao tehnologije koja bi s vremenom mogla zamijeniti dio posla koji odvjetnici naplaćuju. Neki odvjetnici već koriste AI alate za sažimanje sudske prakse ili izradu ranih verzija podnesaka. To može povećati produktivnost u uredima. Ali može i smanjiti broj sati koji se tradicionalno naplaćuju klijentima. Zajmodavci koji analiziraju takve tvrtke pokušavaju razumjeti kako će se ekonomika poslovanja razvijati kako se ti alati budu širili.
I banke eksperimentiraju
Osim toga, pokušaj ignoriranja umjetne inteligencije vjerojatno neće zavarati nikoga. Uostalom, i male banke same eksperimentiraju s istim alatima i znaju koliko se brzo poboljšavaju. Chris Hurn, osnivač i izvršni direktor Lendesce, fintech tvrtke koja razvija softver pogonjen umjetnom inteligencijom kako bi pomogla bankama u odobravanju i obradi SBA zajmova, kaže da mnogi kreditni analitičari već testiraju velike jezične modele kako bi pomogli u pisanju obrazloženja kredita i kreditnih memoranduma. Hurn kaže da se kreditni memorandum za koji je nekada bio potreban tjedan dana ponekad sada može izraditi za “dva sata ili manje”.
Kako umjetna inteligencija preuzima sve veći dio mehaničkog posla u procjeni kreditne sposobnosti, zajmodavci bi mogli imati više vremena za drugi dio posla: umjetnost procjene hoće li neko poslovanje i dalje funkcionirati u budućnosti. “Što je zadatak administrativniji, to je veća meta na njemu”, kaže Hurn.
Za sada zajmodavci kažu da nisu vidjeli propast kredita zato što je umjetna inteligencija uništila poslovanje zajmoprimca. No još je rano. Većina utjecaja zasad se vidi u odabiru poslova i dubinskoj analizi, a ne u neplaćanju kredita.
Za zajmoprimce je poruka da uredne financije, novčani tok i kolateral i dalje ostaju ključni. No zajmodavci sve više žele razumjeti kako poduzeće planira poslovati u svijetu u kojem softver postaje sve bolji u obavljanju poslova koje su prije radili ljudi. Na kraju, to je umjetnost kreditiranja.
Brandon Kochkodin, novinar Forbesa (link na originalni članak)
