Nije lako graditi male brodove u Hrvatskoj, ali ovi proizvođači se ne predaju
Mala hrvatska brodogradnja u posljednjih 18 godina naišla je na mnoge izazove: trošarine, krizu, koronu i inflaciju. Ne pomaže im ni maćehinski stav države koja ne ograničava uvoz prastarih francuskih brodova koji Jadran pretvaraju u odlagalište otpada. Na sajmu Nautika izložili su svoje modele, no stanje nije blistavo. Od 2008. do danas, broj malih brodograditelja u državi smanjio se sa 115 na oko 15.
Oko 300 izlagača nastupilo je na 33. izdanju sajma Nautika na Zagrebačkom velesajmu, a među njima su se našli i predstavnici malih hrvatskih brodograditelja. Forbes Hrvatska popratio je njihova predstavljanja i prije dvije godine, kad se već vidjelo da su brojne izazove preživjeli samo najžilaviji.
Jedan od njih je Robert Blažević, koji je 2011. godine pokrenuo brend Fortis Nautika. Zbog bavljenja podvodnim ribolovom uvijek je trebao brod, pa je tako krenuo u proizvodnju. Danas njegova obiteljska tvrtka nudi četiri modela, odnosno proizvodi 35 do 40 brodova veličine pet do osam metara. Oko 20 posto ih izvozi, pri čemu je jedno od tržišta Švicarska. U njoj postoji interes za manja plovila s elektromotorima za tamošnja jezera.
Iz Francuske se uvoze prastari brodovi bez ograničenja
Za hrvatsku malu brodogradnju kaže da se svela na desetak ljudi (odnosno vlasnika obrta i firmi, op.a.) koji pokušavaju preživjeti. Misli da je nepravedno da su oni koji se bave proizvodnjoj opterećeni istim porezima kao ugostitelji koji imaju maržu od 300 posto. Situaciju ne olakšava ni činjenica da ne postoje niti subvencije za izgradnju hala.
Ipak, uspijevaju opstati, u čemu pomažu i kupci koji šire pozitivna iskustva usmenom predajom. U Fortisu postepeno povećavaju broj zaposlenih, koji se sve više baziraju na strancima, pri čemu nailaze na još jedan problem – država im sve teže izdaje radne dozvole. Misli kako bi brže širenje smanjilo kvalitetu koja im je važna.
Blažević priču završava podatkom kako na pad proizvodnje utječe i veliki uvoz rabljenih plovila s naglaskom na jako stare brodove iz Francuske. Kaže da smo se pretvorili u odlagalište tih brodova, a rješenje vidi u nametima kakvi postoje na stare automobile. Napominje kako nema ništa protiv uvoza, ali uvoza nečega što valja.
Identičnu priču o problemu uvoza starih brodova iz Francuske ponavlja i direktor Arba Nautike Goran Popara. On rješenje za uvoz “smeća iz Francuske” vidi u trošarinama na recikliranje plastike po kilogramu.
Kaže kako malim hrvatskim brodograditeljima ne pomaže ni konkurencija iz Poljske gdje se proizvodnja potiče, a davanja na plaću su manja.
Investiranje u nove modele je rizično
Arba nautici proizvodnja brodova nije jedina djelatnost – donosi im 30 posto prihoda. Odlučili su se bazirati na proizvodnji manjih brodova, jer su tu najbolji, dok kod većih nisu toliko konkurentni. Za (veći) brod od 8,5 metara trebalo bi im čak šest mjeseci, dok je za neki manji dovoljno tri i pol tjedna.
U zadnje vrijeme ograničavaju se na proizvodnju 20 do 25 brodica godišnje. Proizvode ih u Velikoj Gorici. Većinu prodaju na hrvatskom tržištu, ali dio prodaju i kupcima iz susjednih država.
Osim što trenutačno ne proizvode veće brodove, oprezni su i s novim modelima. Pet godina radili su na novom modelu broda, ali se ne usuđuju nastaviti jer se boje hoće li se investicija vratiti.
“Tko prijeđe vrijednost broda od 50.000 eura, ima problem s prodajom” – kaže Popara.
Na sajmu je kako bi održao poziciju i kako bi se vidjelo da su i dalje tu, iako bi uspjeli i bez njega. Svi ih poznaju, imaju dobre recenzije i brodovi im se prodaju sami od sebe.
Nedovoljan kapacitet za vanjsko tržište
Obrt Leidi iz Pule posluje već 21 godinu. Marsel Brkić kaže kako su zahvaljujući kreditu izgradili dodatni pogon pa sad imaju dvije hale od 2500 kvadrata. Trenutačno u ponudi imaju četiri modela brodova: 660, dva modela 800 i najveći – 990.
Dosta brodova prodaju u Hrvatskoj, no za vanjsko tržište nemaju dovoljno kapaciteta. Kaže kako velike strane firmama s po 1000 zaposlenih naprave po tri broda dnevno, dok za jednu Leidi 800 njima treba po tri mjeseca. Ovisno o veličini, izgrade 10 do 20 brodova godišnje.
Nautiku smatra sajmom koji se ne smije izbjeći jer nema života na staroj slavi. Smatra da sajmovi dovedu poslovne partnere, dosadašnje i potencijalne kupce i priča onda ide dalje. Marketinga nema ako se samo boravi u radioni.
Ističe i samoodrživost na svojim brodovima. Solarni paneli su postali standard, pa svi brodovi na taj način imaju struju za potrošnju na brodu. Za hibridni pogon koji bi i pokretao brod na struju kaže kako bi trenutačno uzimao “puno para, a nudio malo muzike”. Misli da za njega još nije vrijeme, jer se još čeka na baterije s većim kapacitetom i autonomijom. Dodaje i kako nautika za autoindustrijom kasni po nekoliko godina.
Hrvatska sa 115 proizvođača pala na 15
Za malu hrvatsku brodogradnju kaže kako je 2008. godine okupljala 115 proizvođača, dok ih je danas možda 15. Trošarina, kriza, korona i inflacija učinili su svoje, zbog čega se broj igrača i dalje smanjuje. Novi su se pojavljivali, ali na kratko. Podsjeća kako je Biogradski sajam nekada nastao radi hrvatskih proizvođača, dok je na njemu zadnji put bilo 25 izlagača, od čega samo četiri iz Hrvatske.
Pojašnjava kako su potrebne ogromne investicije od minimalno milijun eura za objekte, modele i kalupe, dok je teško konkurirati uvozu polovnih.
Zastupnicima je ipak znatno lakše, iako i njih muče kriza i prezasićenost tržište s puno brendova. Nautica Centar Nava imao je jedan od dva najveća štanda s najvećim brodovima. Posluju više od 35 godina, a u ponudi između ostalih imaju Beneteau, Nimbus, Welcraft, Lagoon i X-Yachts.
Na sajmu su imali i nekoliko premijera, a najskuplji brod koji su izložili je Grandturismo 35 vrijedan 404.732 eura plus PDV.
Navina asistentica u prodaji Martina Deronja kaže kako posjetitelji na sajmu uglavnom žele znati brzinu i snagu broda te njegove dimenzije. Potencijalne kupce dijeli u dvije skupine – one koji brod kupuju radi obitelji i one koji ga kupuju radi chartera. Doduše, ima i onih koji ga kupuju radi obitelji, ali će ga svejedno držati i u charteru. U slučaju kad je motiv charter broda, odluku donose i na temelju toga da brod mora biti funkcionalniji za charter.
