Stručnjaci o utjecaju državnih intervencija: “Stvoren je privid da ekonomija raste. Vlada često donosi odluke koje ne razumije”
Mjere i subvencije moraju biti ciljane i direktno usmjerene na socijalno ugrožene građane, dok su državne intervencije nužne u krizama, ali ne smiju postati trajno stanje, istaknuto je na Ekonomskoj kavi pod nazivom “Državni intervencionizam: pozitivne i negativne strane”, u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Na panel raspravi stručnjaci su raspravljali o utjecaju državnih intervencija na konkurentnost i rastgospodarstva, posebice u sektoru trgovine, poljoprivrede, energetike i financijskog sektora.
Uskoro istječe aktualni Vladin paket pomoći građanima i gospodarstvu, pa se u idućim tjednima očekuje odluka o nastavku ili (postupnom) prestanku subvencioniranja cijena energenata.
Hrvatska udruga poslodavaca zagovara postupni izlazak iz državnih mjera subvencioniranja cijena energenata, no i ostanak tih mjera na snazi za socijalno ugrožene građana. Štoviše, iz HUP-a zagovaraju da se tim sugrađanima u cijelosti plate voda, struja i troškovi stanovanja, kako bi mogli živjeti život dostojan čovjeka.
Direktorica Hrvatske udruge poslodavaca Irena Weber naglasila je da izlazak iz subvencija treba biti postupan, jer bi potpun ipak predstavljao prevelik udar za mala i srednja poduzeća te kućanstva. Ujedno je i podsjetila da, za razliku od većine europskih država, gospodarstvenici u Hrvatskoj plaćaju višu cijenu struje u odnosu na kućanstva.
“Državne intervencije su nužne u krizama, ali ne smiju postati trajno stanje”, dodala je.
Profesorica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov je ocijenila da izvjesni veći računi struje i plina svakako predstavljaju loše vijesti za građane, a ujedno će i povećati stopu inflacije.
“Inflatorni udar na građane, koji je država htjela izbjeći određenim mjerama ograničavanja, može se dogoditi kada te mjere ograničavanja ukinete”, pojasnila je.
No dodala je da su trenutne ograničene cijene blizu tržišnih pa bi stoga efekt trebao biti blaži. Zaključno, poručila je da u trenutnim “dobrim vremenima”, prije početka eventualnog “recesijskog vala” na globalnoj razini, država treba zaustaviti takve mjere da bi mogla reagirati u vrijeme krize.
S ciljem borbe protiv inflacije, država trenutno ograničava cijene 70 proizvoda, a upitana treba li nastaviti s tom mjerom, Weber je poručila da u HUP-u apsolutno smatraju da je već odavno prestala potreba za tim ograničenjima.
Osobito je apostrofirala njihov negativni efekt na poljoprivredne proizvođače, koji često ne mogu konkurirati cijenama pa se tako praktički potiče uvoz jeftinije strane robe, često i vrlo upitne kvalitete.
“Bez investicija nema rasta produktivnosti”
Kada gledamo Hrvatsku u kontekstu članica EU-a, ekonomist Hrvoje Stojić rekao je da imamo uvjerljivo najveći raskorak između rasta troška rada minimalne plaće i bruto dodane vrijednosti, kao glavnog orijentira za produktivnost.
“Nije sporno da će trošak rada rasti u budućnosti, ali on treba više biti vezan za kretanje dodane vrijednosti. Kada gledate zašto su primanja u Hrvatskoj niža nego u EU, onda je glavni faktor bruto dodana vrijednost po zaposlenom. Produktivnost u prerađivačkoj industriji je 3 do 4 puta manja kad pogledamo Njemačku, odnosno prosjek Europske unije. U nekim sektorima kao što je poljoprvreda, također ima 3 puta nižu produktivnost.
To su stvari koje možemo mijenjati jedino kroz ciljana, pametna ulaganja kojima brže dižemo dodanu vrijednost u odnosu na ostale članice EU. Ako to nećemo činiti na taj način, plaće možemo još neko vrijeme umjetno dizati. Ako nema investicija, ne možemo se nadati rastu produktivnosti”, dodao je.
Ekonomski analitičar Damir Novotny istaknuo je kako je stvoren privid da ekonomija raste.
“Ne može Vlada stalno ulaziti u naš teren. Mi smo izabrali model organskog upravljanja javnim poslovima, to znači da Vlada misli za nas u privatnom sektoru. Oni će umjesto nas postaviti cijene, samo ne raditi.
Imamo ozbiljan strukturni problem koji ograničava privatni sektor u planiranju, investicijama, u razvoju. Vidimo snažan rast BDP-a, što je posljedica umjetnog rasta tih plaća. Stvorili smo privid da ekonomija raste, a strukturno smo još uvijek slabi, u poljoprivredi i energetici. Moramo uvoziti hranu. Vlada mora regulirati, utvrditi pravila igre, ali ne smije mijenjati pravila svake godine, da mi u privatnom sektoru možemo raditi i planirati dugoročno”, zaključio je Novotny.
“Kriza poljoprivrede”
Profesorica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov također je uputila oštru kritiku Vladi.
“Često se odluke donose populistički. Misle da moraju donositi odluku na način da je omoguće svima. Upravo kod nekih plaćanja i naknada ima jedino smisla za socijalno ugrožene kategorije. Kad su donijeli odluke o ograničavanju cijena, rekli smo im da time neće srušiti inflaciju. Slušaju, ali ne čuju.
Miješanje u cijene, u tržište, to je nešto što je za mene s aspekta države nedopustivo. Postoji tržište, postoji konkurencija i postoje potrošači. Voljela bih puno više vidjeti državu u izgradnji željezničke infrastrukture.
Ivanov je naglasila da u Hrvatskoj postoji kriza poljoprivrede.
“Ta naša ovisnost o uvozu i sve manji broj poduzeća, osoba koji u sektoru poljoprivrede djeluju je nešto od čega ćemo imati dugoročne posljedice. Zapostavljajući poljoprivredu dugoročno smo si napravili štetu i to je nešto što trebamo promijeniti”
Martin Evačić, predsjednik HUP-Udruge trgovine, prokurist MarketData d.o.o istaknuo je da Vlada najčešće donosi odluke koje ne razumije.
“Marža trgovaca u Hrvatskoj je 2 postotna poena niža nego u Europskoj uniji. Ne znam razmišlja li itko o tome. To znači da će brže nestajati mali hrvatski trgovci, gdje trgovačkih lanaca nema i da će doći do daljenje depopulacije tih krajeva.”
Vlado Čondić Galinčić, član HUP-Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede te član Nadzornog odbora Podravka Agri d.o.o. zaključio je da su mjere Vlade razumljive, ali da nikako ne idu u korist poticanju rasta proizvodnje.
“Sve mjere moraju biti usmjerene na poticanje proizvođača i investitora, baš kao i u svakoj drugoj industriji. Mi imamo resurse, znanje i poziciju, a trenutno smo previše ovisni o uvozu. Moramo krenuti od početka jer postoji nekoliko razina problema koje je nužno riješiti – administrativni i zakonski okvir, koji se u zadnje vrijeme mijenjao čak 19 puta, od čega pet puta suštinski, a poljoprivreda traži stabilnost.
Nužno je donijeti zakon koji će štititi dobre proizvođače bez obzira na njihovu veličinu, a eliminirati one koji ne proizvode i žive isključivo od poticaja. Takav zakon bio bi jasna poruka države: oni koji rade kvalitetno dobit će podršku, a oni koji ne rade – neće. Moramo ulagati u prerađivačke kapacitete i ojačati ih, jer postalo je porazno da uvozimo čak i sirovine umjesto da ih sami proizvodimo. Naš cilj je konkurentnost. Novaca ima, samo ga treba usmjeriti na pravi način”, rekao je Čondić.
