“Ljudi su jako bijesni”. Borba oko poreza na bogatstvo nastavlja se i nakon izbora
Dok građani u Norveškoj biraju tko će ih predstavljati u parlamentu, jedno je sigurno – žestoka nacionalna rasprava o formuesskattu ići će dalje i nakon izbora, bez obzira na to koja stranka pobijedi.
U ponedjeljak se u Norveškoj održavaju parlamentarni izbori, a glavno pitanje koje je zapalilo građane je treba li zadržati, smanjiti ili ukinuti nacionalni porez na bogatstvo, poznat kao formuesskatt. Dok birači polako obavljaju svoje dužnosti na biračkim mjestim, jedno je sigurno – žestoka nacionalna rasprava nastavit će se i nakon izbora, bez obzira na to koja stranka pobijedi.
Formuesskatt norveškom gospodarstvu donosi oko 32 milijarde kruna (2,7 milijarde eura). Branitelji poreza tvrde da on ima i dodatnu korist. Smatraju ga kamenom temeljcem progresivnog poreznog sustava koji je pomogao stvoriti jedno od najegalitarnijih društava u Europi, piše The Guardian.
No poduzetnici uzvraćaju udarac, financirajući lobističke kampanje i ulažući novac u politiku i internetsko oglašavanje. Postoji čak i prosvjedna pjesma. “Ne dolazite u Norvešku, oporezivat ćemo vas dok ne osiromašite, a kad vam ništa ne ostane, oporezivat ćemo vas još malo”, žali se poslovni konzultant u videu objavljenom na LinkedInu. S druge strane, čelnica Socijalističke ljevice u svom uredu ima “zid srama” s imenima onih koji se protive porezu ili ga izbjegavaju.
Stručnjaci izloženi govoru mržnje
Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da su i stručnjaci pod napadima. Ekonomisti i statističari upozoravaju na val dezinformacija, dok su istovremeno izloženi govorima mržnje i metom napada u novinama.
Annette Alstadsæter, direktorica Centra za porezna istraživanja Skatterforsk na Norveškom sveučilištu prirodnih znanosti, javno se založila za porez i autorica je niza radova o njegovu izbjegavanju i offshore bogatstvu. Danas pažljivo važe svoje javne izjave i povukla se s društvenih mreža zbog rizika od online zlostavljanja. “Ljudi su toliko bijesni. Ili ste jako protiv ili jako za”, kaže ona.
“Radim na ovome već 15 godina i uvijek je to bila tema, ali ovaj put je eksplodirala”, kaže ekonomistica Mathilde Fasting, članica desno orijentiranog think-tanka Civita i jedna od onih koje zagovaraju ukidanje. “Svaki put kada se govori o ekonomskim pitanjima, ovaj porez se pojavi. To je poput simbola svega ostalog što se događa.” U zemlji u kojoj politika i dalje gravitira prema centru, porez na bogatstvo stvara jasnu razdjelnicu između ljevice i desnice. Rasprava se pretvorila u pravu kulturnu bitku, s trumpovskim porukama upućenim ambicioznim mladim muškarcima koji možda još nisu dovoljno bogati da bi plaćali taj namet, ali mu se protive iz načela. U emisiji na YouTubeu Gutta (Dečki), četvorica nabildanih voditelja snimili su se kako izlijevaju šampanjac po svojim satovima dok raspravljaju o “poreznim izbjeglicama”.
“Šaptač Trumpu”
Jens Stoltenberg, bivši glavni tajnik NATO-a i nekadašnji norveški premijer koji se u veljači vratio na prvu političku liniju kao ministar financija, obećao je osnovati međustranačku komisiju za pregled svih poreza ako se Laburisti vrate na vlast. Zahvaljujući njegovoj širokoj privlačnosti, njegova stranka porasla je u anketama i sada je ispred populističke Progresivne stranke, koja obećava ukidanje formuesskatta. Na trećem mjestu je umjerenija desno-centristička Høyre, koja želi značajno smanjiti prikupljeni iznos.
Tijekom svog desetljeća na čelu NATO-a, Stoltenberg je dobio nadimak “šaptač Trumpu” jer je uspio uvjeriti američkog predsjednika da se ne povuče iz sigurnosnog saveza tijekom prvog mandata. Čini se da će mu za rješavanje spora oko poreza na bogatstvo trebati sve diplomatske vještine koje je tada koristio. Ključ će biti zadržati porez, a da se pritom ne izazove egzodus milijardera.
“Kad bi gomila ljudi napustila Norvešku, to bi bio problem”, kaže poduzetnik Karl Munthe-Kaas, koji podupire porez. “Ali ako dopustimo da te skupine s toliko novca drže ostatak zemlje kao taoce, onda imam problem s tim.”
Kad se zanemari nastala buka, temeljna rasprava je nijansirana. Norvežani o porezima raspravljaju vjerodostojno, jer imaju pristup svim relevantnim podacima. Gotovo jedinstveno među demokratskim nacijama, porezne prijave imenom i prezimenom javno su dostupne u bazi podataka kojoj mogu pristupiti svi građani. Isto vrijedi i za podatke o tvrtkama – detaljni su i pouzdani.
Stopa od jedan posto
Norveška ubire porez na bogatstvo iznad određene vrijednosti još od 1892., nekoliko godina prije nego što je osigurala punu neovisnost od Švedske. Uz Španjolsku i Švicarsku, jedna je od tri europske zemlje koje i dalje oporezuju kapital na ovaj način. Trenutna stopa iznosi jedan posto za one s imovinom većom od 1,7 milijuna kruna (145.000 eura) i 1,1 posto za one s više od 20,7 milijuna kruna (1,7 milijuna eura). Porez se ubire godišnje, a računa se zbrajanjem vrijednosti nekretnina, štednje, ulaganja i dionica te oduzimanjem dugova. Privatne tvrtke računaju se kao dio bogatstva svojih vlasnika. Postoje i olakšice – primjerice, samo 25 posto vrijednosti primarne nekretnine građana podliježe oporezivanju.
Iako 720.000 građana plaća porez na bogatstvo, za većinu je godišnji doprinos malen. Fasting kaže da njih oko 3000 ima oporezivo bogatstvo veće od 100 milijuna kruna (8,5 milijuna eura).
Među najvećim obveznicima je Gustav Magnar Witzøe, nasljednik poslovnog carstva uzgoja lososa SalMar. Godine 2023. njegov porez na bogatstvo iznosio je 330 milijuna kruna (20 milijuna eura). Bio je to jedini porez koji je platio jer nije imao prihoda, prema izvješćima temeljenim na njegovim prijavama. Prema planovima koje predlaže Høyre, navodi se da bi njegov račun pao na nulu. To je zato što stranka predlaže isključenje tzv. “radnog kapitala” – zapravo imovine koja je dio poslovnih aktivnosti.
Zahvaljujući promjenama koje su uveli Laburisti, ukupno prikupljeni porez na bogatstvo porastao je s 18 milijardi kruna (1,6 milijardi eura) u 2021., godini posljednjih izbora, na 32 milijarde (2,7 milijarde eura) prošle godine. Procjene za 2025. još su veće.
Egzodus bogataša
Promjene iz 2022. potaknule su više od 30 milijardera i multimilijunaša da napuste zemlju, prema istraživanju lista Dagens Næringsliv. Među njima je bio i industrijski magnat Kjell Inge Røkke, četvrti najbogatiji Norvežanin, s bogatstvom od oko 1,5 milijardi funti (1,7 milijardi eura), koji je preselio u Švicarsku. Postojala su upozorenja o gubitku poreznih prihoda i šteti za gospodarstvo, no tri godine kasnije jasno je da je egzodus imao ograničen učinak.
U Norveškoj, kao i drugdje, milijarderi postaju sve bogatiji. U 2024., 400 najbogatijih vrijedilo je 2,139 bilijuna kruna, 14 posto više nego godinu ranije, prema poslovnom časopisu Kapital. No također je objavljeno da polovicu tog bogatstva kontroliraju obitelji koje su se preselile u inozemstvo.
Fasting vjeruje da će ih još otići. “Ljudi ovdje ne ulažu, ne listaju svoje tvrtke na burzi i naposljetku se sele, što je ozbiljan problem. Sigurna sam da ćete, ako Laburisti ostanu na vlasti nakon ovih izbora, vidjeti val iseljavanja”, kaže ona.
Njezin glavni argument za ukidanje poreza jest da on Norvežane stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na strane vlasnike tvrtki. Kaže da oni moraju vaditi dividende iz svojih poduzeća kako bi platili poreznicima, što znači manje novca za rast poslovanja ili pokretanje novih projekata.
