Ovih pet lidera odlučit će kako će se Europska unija postaviti prema Trumpu
Na briselskom summitu europski čelnici raspravljat će o novom smjeru odnosa sa SAD-om i mogućem odgovoru na Trumpove prijetnje.
Europske frakcije s različitim pogledima na to kako se nositi s Donaldom Trumpom imaju svoje prepoznatljive predvodnike. Njihova će uloga biti ključna dok se čelnici EU-a u četvrtak navečer okupljaju u Bruxellesu, svega nekoliko sati nakon što je američki predsjednik objavio da je s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom postigao “okvir budućeg sporazuma” o Grenlandu, piše POLITICO.
Ta je najava unijela neizvjesnost u izvanredni summit Europskog vijeća, na kojem će se pokušati razjasniti što je zapravo dogovoreno i kakav bi trebao biti europski odgovor. Budući da je Trump poručio kako carine protiv EU-a zasad neće biti uvedene, malo je vjerojatno da će čelnici odobriti ranije razmatrane uzvratne trgovinske mjere.
Sastankom predsjeda predsjednik Europskog vijeća António Costa, koji će morati balansirati između različitih pristupa Trumpu. Ovo su političari na koje vrijedi obratiti pozornost.
Vatreni kritičar: francuski predsjednik Emmanuel Macron
Macron se nametnuo kao predvodnik male, ali rastuće skupine zemalja koje žele odlučnije suprotstaviti Trumpu. U Davosu je u utorak francuski centrist potez oko Grenlanda nazvao “imperijalizmom ili novim kolonijalizmom” te kritizirao Trumpovu “”beskorisnu agresivnost”.
Francuska se već dugo zalaže za to da Europa bude manje ovisna o SAD-u, a njezina obrambena industrija mogla bi imati koristi od poziva saveznicima da kupuju više oružja proizvedenog na europskom tlu.
Macrona podržavaju čelnici poput belgijskog premijera Barta De Wevera, koji je javno rekao da “više nema smisla biti mekan” i da bi bio spreman na “trgovinski rat” ako bude potrebno. Španjolski premijer Pedro Sánchez, jedan od rijetkih socijalističkih čelnika u Vijeću, također je glasno osuđivao Trumpa.
Tu skupinu dodatno ohrabruje činjenica da se Bijela kuća, čini se, povukla pod diplomatskim i gospodarskim pritiskom oko Grenlanda.
Nevoljki pristaša: njemački kancelar Friedrich Merz
Iako je krhka vladajuća koalicija u Berlinu isprva slala proturječne poruke o svojim namjerama, čini se da se Merz postupno približava Macronovoj strategiji.
S naglaskom na gospodarstvo, Merz zapravo govori u ime zemalja koje bi se radije klonile novih sukoba s Trumpom, ali sve više osjećaju da možda nemaju drugog izbora. Javno je rekao da “žele izbjeći svaku eskalaciju ovog spora, ako je to ikako moguće”, no istodobno je poručio da će “naravno štititi europske interese, kao i njemačke nacionalne interese”.
Kao i mnogi drugi, Merz je pokušao diplomaciju šarma – prošle godine nije mu bilo najugodnije na sastanku u Ovalnom uredu dok je Trump spominjao nacističku prošlost Njemačke. Sada se čini da se kancelar pomirio s time da će biti potrebno učiniti više.
Na prekretnici: talijanska premijerka Giorgia Meloni
Sve su oči uprte u Meloni, koja je istodobno izgradila poseban odnos s Trumpom, ali i odigrala ključnu ulogu u oblikovanju vanjske politike EU-a kao dio uskog kruga najvećih gospodarstava. Kada se prikloni onima koji zagovaraju odlučniji pristup, to je snažan signal da je Trump vjerojatno otišao predaleko.
Meloni je tijekom vikenda telefonski razgovarala s Trumpom. “Naš cilj nije sukob s Amerikancima”, rekao je njezin ministar vanjskih poslova Antonio Tajani za POLITICO nakon razgovora, tvrdeći da se može pronaći rješenje “u kojem svi dobivaju”.
Iako je Meloni često nevoljka žrtvovati svoj komunikacijski kanal s Bijelom kućom, očekuje se da će se na kraju svrstati uz ostale Europljane.
Još jedna izrazito oprezna figura za stolom Vijeća bit će nizozemski premijer Dick Schoof, koji je oklijevao otvoreno kritizirati Trumpa unatoč tome što je njegova zemlja među metama novih carinskih prijetnji. Nizozemska vlada naglašava potrebu da se pitanje Grenlanda pokuša riješiti bez eskalacije.
Neodlučni: poljski premijer Donald Tusk
Tusk, dugogodišnji proeuropski političar, nalazi pred teškim izazovom – mora balansirati između javnog mnijenja i predsjednika u Varšavi sklonog Trumpu.
Zajedno s baltičkim državama, Poljska graniči s Rusijom i ovisi o Washingtonu kada je riječ o nastavku američke vojne uloge u regiji. Troje diplomata reklo je za POLITICO da je ta skupina zemalja, iako podupire obranu europskog suvereniteta, opreznija prema potezima koji bi se mogli shvatiti kao eskalacija. S olakšanjem dočekuju činjenicu da zasad ne moraju donositi velike odluke.
Simpatizer: češki premijer Andrej Babiš
Summit je drugo briselsko okupljanje za milijardera Babiša otkako se vratio na vlast. On bi mogao biti ključan za pokazivanje jedinstva. Dosad se našalio da je kupio globus “kako bi vidio gdje je Grenland” te rekao da su Trumpove brige oko Rusije i Kine legitimne, ali je pozvao na miran dogovor kako bi se očuvao NATO.
Još jedan čelnik na kojeg vrijedi obratiti pozornost je slovački premijer Robert Fico. Često je kritizirao EU i opirao se naporima za smanjenje ovisnosti o Rusiji, no na kraju se obično priklanja ključnim odlukama. Tijekom vikenda sastao se s Trumpom u Mar-a-Lagu i dogovorio zajedničke projekte u nuklearnoj energetici, rekavši da ima poseban odnos s predsjednikom jer “nije briselska papiga”.
Jedan političar za kojeg sudionici sastanka mogu biti sigurni da će se protiviti gotovo svemu oko čega bi se ostali mogli složiti jest mađarski premijer Viktor Orbán – dugogodišnji Trumpov obožavatelj. Diplomati kažu da je Budimpešta zabrinuta zbog sve nepredvidljivijeg Washingtona, ali prema riječima jednog izaslanika Orbán “ne želi uzburkati vode”, s obzirom na to da ga u travnju čeka važan izborni test.
