Stvara li europski val potrošnje novu opasnu dužničku spiralu?
Europski planovi potrošnje povećavaju razine zaduženosti, potaknuti njemačkim poticajima i rastućim vojnim proračunima. No kako vlade ubrzavaju trošenje, stručnjaci upozoravaju da tržišta postaju sve manje tolerantna.
Nakon godina relativne tišine, fiskalna politika ponovno zauzima središnje mjesto u ekonomskoj priči eurozone – navodi euronews.com.
Dok države članice predstavljaju svoje proračunske planove za 2026., pozornost se ponovno usmjerava na deficite, dinamiku duga i održivost javnih financija – pokazatelje koji su tijekom postpandemijskog razdoblja bili u drugom planu.
Najnoviji Fiskalni monitor Međunarodnog monetarnog fonda predviđa postupno, ali trajno pogoršanje fiskalne slike eurozone.
Ukupni proračunski deficit regije trebao bi se povećati s 3,2 posto BDP-a u 2025. na 3,4 posto u 2026., zatim na 3,6 posto u 2027. i 3,7 posto do 2030. godine. Iako su deficiti iznad maastrichtskog praga od 3 posto postali norma nakon pandemije, MMF-ove projekcije potvrđuju da je fiskalna ravnoteža i dalje teško dostižna.
Koje države imaju najveći dug u odnosu na BDP?
Očekuje se i rast državnog duga. Omjer duga i BDP-a u eurozoni, koji se posljednjih godina stabilizirao, sada bi trebao porasti s 87,8 posto u 2025. na 92,2 posto do 2030. Teret nije ravnomjerno raspoređen među državama članicama.
Francuska i Belgija bilježe najveći rast duga – u Francuskoj s 116,5 posto BDP-a u 2025. na 129,4 posto u 2030., a u Belgiji s 107,5 posto na 122,6 posto u istom razdoblju.
Njemačka, tradicionalno smatrana uzorom fiskalne discipline, mogla bi povećati udio duga za više od devet postotnih bodova – s 64,4 posto na 73,6 posto.
Italija, koja je već među najzaduženijim gospodarstvima eurozone, trebala bi imati stabilniji put – s 136,8 posto u 2025. na 137,0 posto u 2030., no i dalje s jednim od najvećih dugova u svijetu.
Suprotno tome, Španjolska i Portugal očekuju smanjenje duga zahvaljujući snažnijem nominalnom rastu i nastavku fiskalne konsolidacije. Španjolski dug trebao bi pasti sa 100,4 na 92,6 posto, a portugalski s 90,9 na 77,4 posto.
Grčka se također nalazi na stabilnom putu smanjenja duga – s 146,7 posto u 2025. na 130,2 posto u 2030.
Irska i Nizozemska ostaju fiskalno najotpornija gospodarstva eurozone. Irski omjer duga i BDP-a trebao bi pasti sa 33,0 posto u 2025. na samo 28,2 posto u 2030., dok bi Nizozemska zabilježila blagi rast – s 44,0 na 48,5 posto, što je i dalje među najnižima u bloku.
Portal Euronews nije naveo podatke za Hrvatsku, no vidljivi su u izvještaju (PDF). Hrvatski dug zadnjih se godina smanjio na 57,0 posto BDP-a, dok je procjena za 2030. godinu 59,4 posto BDP-a. Slovenija će također imati rastući trend, ali puno blaži. Očekuje se kako će njihov dug narasti s 66,6 na 66,9 posto BDP-a.
Fiskalna politika ponovno u središtu
Ekonomisti Goldman Sachsa očekuju umjeren, ali jasan zaokret 2026. godine.
„Očekujemo da će fiskalna politika zauzeti središnje mjesto u gospodarskim izgledima eurozone“, naveli su u nedavnom izvješću. Ovaj će zaokret biti potaknut „uvođenjem njemačkog fiskalnog paketa, povećanjem vojnih izdataka i trajnim proračunskim napetostima u Francuskoj“.
Njemačka je u središtu tog ekspanzivnog zaokreta. Prema Goldmanu, njemački deficit porast će s 2,9 na 3,7 posto BDP-a, što odražava provedbu velikog fiskalnog paketa odobrenog početkom 2025.
U Francuskoj politička podijeljenost i dalje otežava fiskalnu konsolidaciju. Goldman predviđa tek blago poboljšanje salda, s 5,4 na 5,3 posto BDP-a.
Iako razine duga rastu diljem Europe, agencija za kreditne rejtinge Kroll Bond Rating Agency (KBRA) ističe da se fiskalni putovi zemalja znatno razlikuju.
„Među najvećim europskim državama – Francuskom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Njemačkom, Španjolskom i Italijom – pritisci su jaki, dok se Portugal, Irska i Grčka izdvajaju kao relativno uspješnije zemlje“, napisao je Ken Egan, viši direktor KBRA-e, u izvješću podijeljenom s Euronewsom.
Strukturni fiskalni pritisci – od starenja stanovništva, preko troškova klimatske tranzicije do ponovnog rasta vojnih izdataka – sve su izraženiji.
Vojna potrošnja posebno bi mogla porasti do 3,5 posto BDP-a do 2035., a KBRA procjenjuje da bi samo do 2030. taj porast mogao povećati proračunske deficite za 0,9 postotnih bodova, unatoč potpori mehanizmima na razini EU poput Fonda za oporavak i otpornost.
U međuvremenu, tradicionalna periferija eurozone pokazuje znakove fiskalne discipline. Portugal, Irska i Grčka – nekoć u središtu eurokrize – postigle su znatan napredak u primarnim bilancama i održivosti duga, iako s manjim tržišnim učinkom zbog skromnijeg volumena državnih obveznica.
Jesu li se „obveznički stražari“ vratili u Europu?
Vlade ponovno povećavaju potrošnju, ali tržišta možda više nisu spremna opraštati, upozoravaju analitičari.
„Na tržištima obveznica, koja su sada vođena većim oprezom“, navodi KBRA, „investitori brzo reagiraju na pritiske i testiraju fiskalnu vjerodostojnost vlada.“
„Obveznički stražari“ naziv je za trgovce koji prodajom obveznica prosvjeduju protiv državne politike.
Kako će se 40 do 45 posto javnog duga eurozone refinancirati u iduće tri godine, viši troškovi zaduživanja mogli bi se brzo pretvoriti u veće kamatne izdatke.
Rastući prinosi na obveznice diljem eurozone mogli bi dodatno opteretiti nacionalne proračune i pojačati fiskalne pritiske.
Za prosječnu vladu eurozone s dugom oko 90 posto BDP-a, KBRA procjenjuje da bi porast prinosa za 100 baznih bodova povećao godišnje kamatne izdatke do 0,46 posto BDP-a u tri godine – što bi dodalo otprilike 20 milijardi eura njemačkom proračunu ili 10 milijardi talijanskom.
„Fokus bi se trebao pomaknuti s više ulaganja na bolja ulaganja: strože kontrole potrošnje, disciplinirane investicijske planove i kapitalna ulaganja koja povećavaju neto vrijednost“, rekao je Ken Egan.
Fiskalna politika ponovno u fokusu
Fiskalni izgledi eurozone ulaze u novu fazu, obilježenu različitim nacionalnim strategijama, visokim razinama duga i osjetljivijim tržištima obveznica.
Iako cijeli blok i dalje ima koristi od dubokih tržišta kapitala i fleksibilnog upravljanja proračunom, nadolazeće godine testirat će vjerodostojnost i prilagodljivost fiskalnih politika država članica.
Kako se približava 2026., fiskalna politika više nije tihi akter u pozadini – ponovno je u središtu gospodarske priče eurozone.
