Upoznajte “dubrovačkog Stradivarija”, iz stoljetnog drva izrađuje unikatne instrumente koji oduševljavaju svjetske majstore
Obrtnička radionica Dubrovačkih muzeja, u ulici Miha Pracata unutar zidina, ne privlači mnoštvo turista i posjetitelja, ispred nje se ne čeka u redovima, nema blještavih reklama ni invazivnog marketinga, nema otmjenosti. Mnogi prolaze kroz tu ulicu ni ne znajući kakvo ‘blago’ skriva. A to ne znaju čak ni mnogi Dubrovčani.
Svejedno taj prostor progovara o Gradu i duhu prošlosti.
U toj radionici marljivo radi dubrovački restaurator i lutijer, Željko Ćatić. Iako uglavnom restaurira razne predmete iz fundusa Dubrovačkih muzeja, svoj posao ‘nosi i doma’ gdje izrađuje glazbene instrumente. Posao je to kojim se danas u Hrvatskoj bavi možda svega petero ljudi. Željko definitivno spada u onu bolju stranu Hrvatske i Dubrovnika.
Čim smo zakoračili u muzejsku radionicu kao da smo proniknuli u dublje slojeve dubrovačke prošlosti, jer oživljava nekada iznimno cijenjeni zanat u Dubrovačkoj Republici, danas vrlo raritetan – stolarski zanat. Nije to bilo kakav stolarski posao već majstorski zanat koji stvara prave umjetničke artefakte.
Jedina je to stolarska radionica u Gradu. Neka su druga vremena, stari zanati sve se manje traže i sve su manje cijenjeni, a vrijede iznimno puno. Oživjeti stare zanate i učiniti ih profitabilnima možda bi trebao biti neki novi smjer za dubrovački turizam i za očuvanje kulturne baštine.
Lutijer Željko Ćatić odmalena je fasciniran drvetom i njegovom transformacijom u zadivljujuće predmete. Prvi doticaj sa drvom bio je još u ranom djetinjstvu na otočiću Lokrumu kod Dubrovnika, a već odmalena je počeo izrađivati minijaturne brodove od kore borova.
‘Pohađao sam srednju stolarsku školu u Dubrovniku, a praksu sam obavljao u jednoj stolarskoj radionici unutar zidina gdje se sve radilo ručno. Već kada sam bio u prvom razredu srednje škole, u 1990-im godinama, tražili su iz Hrvatskog restauratorskog zavoda (dubrovačke Restauratorske radionice) učenika koji bi radio s talijanskim restauratorom, Đanijem Marusichem i odabrali su mene. Bio je to ključan trenutak za moju buduću profesiju, jer sam se tada prvi put susreo sa restauracijom kulturne baštine. Radili smo na restauraciji triptiha Nikole Božidarevića iz Dominikanskog samostana, s alatima vrhunskih majstora. To je baš bio umjetničko-obrtnički pristup’, priča Željko.
Potom je radio u dubrovačkoj galeriji ‘Ars longa vita brevis’, a 2001. se zaposlio u Dubrovačkim muzejima kao restaurator tehničar, pa je imao sve bliskiji susret sa umjetnošću.
Izrada glazbenih instrumenta, ponajviše violina zaintrigirala ga je 2019. Godinama je proučavao literaturu, od rada riječkog graditelja violina Franje Kresnika iz prošlog stoljeća do Davidea Sore, suvremenog talijanskog graditelja violina iz Cremone, grada poznatog kao kolijevke izrade violina s tradicijom dugom oko 500 godina gdje su stvarali čuveni talijanski graditelji violina Amati, Stradivari i Guarneri.
Prvu violinu odvažio se izraditi tek 2022. godine
‘Bio je to splet okolnosti. Prvi doticaji sa glazbom bili su putem moje supruge Luce koja je diplomirala na smjeru glazbena kultura na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a potom i kasnije kroz interes moje djece za glazbu. Sva moja djeca pohađaju glazbenu školu, a tri kćeri sviraju violinu. Moj prvi susret sa tim instrumentom bila je violina koju je svirala moja najstarija kćer Marta, što je u meni pobudilo znatiželju da istražim taj instrument i pokušam ga možda jednoga dana sam izraditi’, dodaje Željko koji je otac sedmero djece, a simbolično je da se dubrovačka glazbena škola nalazi u neposrednoj blizini muzejske radionice u kojoj stvara.
Čast da svira na prvoj violini koju je izradio dobila je njegova najstarija kćer Marta. ‘Bilo je to za cijelu moju obitelj veliko iznenađenje, jer svi moji instrumenti nastaju doma. Obitelj je promatrala cijeli proces nastanka i izrade violine. Bilo me je strah kako će zvučati, a kada je došao trenutak za staviti gudalo na žice, odmah se pokazalo da je instrument visoke kvalitete. Profesori iz glazbene škole, mentori naše djece, bili su oduševljeni novim instrumentom’, priča dubrovački lutijer.
Izradio je svojim trima kćerima violine, čak i jednu violu
Jedan od njegovih instrumenata, violina za kćer Paulu, napravljen je od komada drveta pronađenog u jednoj palači u Dubrovniku. ‘Taj komad drveta smreke datira iz 1785. Tu violinu vidio je i Muneyuki Nakazawa, osnivač japanske tvrtke Nippon Violin prilikom boravka u Dubrovniku i rekao je da je violina dragocjena upravo zbog tog starog drva. Savjetovao mi je da svaki stoljetni komad drva koji pronađem ugradim u svoje instrumente, jer instrumenti od starog drveta imaju drugačiji zvuk i prizvuk prošlosti, zrelost i posebnost’.
Za izradu violina koristi drvo vrhunske kvalitete: za donju ploču javor rebraš, a za gornju ploču smreku, jer smreka ima najbolja akustična svojstva.
Svaki majstor ima neki svoj pristup rada, no veliku ulogu ima i lak kojim se lakira instrument. Instrumenti majstora Ćatića specifični su i zbog laka, jer ga sam izrađuje od prirodnih smola.
Lani je sa svojom obitelji posjetio talijanski grad Cremonu, kako bi se osobno susreo sa majstorom Davideom Sorom, koji mu je godinama putem maila nesebično otkrivao savjete o izradi violina.
‘Počašćen sam zbog susreta s tako velikim majstorom. Oduševio me svojom skromnošću i nesebičnošću da dijeli svoje znanje. Godinama sam učio putem njegovih online radionica o vještinama izrade violina, a puno mi je otkrio i kroz izravnu komunikaciju mailom. Svaki put mi je odgovorio na mail, čime je još više pokazao svoju veličinu, i majstora i čovjeka. Jako mu se svidjela moja violina, bila mi je čast da ju drži u svojim rukama za vrijeme našeg susreta u Cremoni. Držeći ju dva i pol sata u rukama, pričao mi je o cijelom procesu gradnje instrumenta od početka do kraja, sve mi je detaljno objasnio. Iznimna je čast doznati sve te informacije od majstora koji godišnje napravi samo četiri instrumenta. Majstor Sora za sljedećih 10 godina ne prima narudžbe, jer mu je sve rezervirano. Eto koliko je tražen’, otkriva nam Željko.
Željko napravi tri instrumenta godišnje uz posao koji radi. Još se nije odlučio za prodaju instrumenata, ali u budućnosti planira i prodaju.
Njegova sreća i ponos su još veći, jer su sve njegove kćeri talentirane, nagrađivane glazbenice koje na njegovim violinama sviraju i na međunarodnim glazbenim natjecanjima. Najstarija kćer Marta je na prvoj godini Muzičke akademije u Zagrebu i svira na očevoj violini.
Osim izrade i restauracije glazbala te raznih drvenih predmeta iz fundusa Dubrovačkih muzeja, opus Željkovog posla obuhvaća i restauraciju tradicijskih drvenih barki, dubrovačkih povijesnih vrata, održavanje edukativnih radionica za djecu i učenike, osmišljavanje koncepata izložbi poput izložbe o brodogradnji na dubrovački način i 500. obljetnici škara u Gružu, kao podsjetnik na iznimno bogatu brodograđevnu baštinu Dubrovnika i Dubrovačke Republike, koja je u nekim razdobljima dosezala svjetske domete.
Budući da već dvadesetak godina radi na restauraciji povijesnih vratnica u Dubrovniku, prilikom restauracije glavnih vratnica Kneževa dvora, zapala ga je iznimna čast da unutar desnog krila vratnica pronađe znamenitu poruku staru 200-njak godina koju je u vrata umetnuo meštar Pasquale Brigola 1802. godine, četiri godine prije pada Dubrovačke Republike.
‘Na komadu papira pisalo je kako je tom meštru sve uredno plaćeno, te da moli onoga tko pronađe tu poruku da se moli za njegovu dušu, a da će se i on moliti za njegovu. Osjećam veliku čast zbog toga’.
Planira ovo ljeto otvoriti specifičan konceptualni prostor
‘Sada sam u procesu prikupljanja dokumentacije za taj prostor. Zamislio sam ga kao centar koji će prezentirati razne vrste drveta do konačnog proizvoda – instrumenata, na način da predstavim tehniku, materijale, proces izrade. Održavati će se i koncerti s mojim instrumentima, tematska predavanja, digitalne prezentacije, radionice… Posjetitelji će se moći osobno uvjeriti kako nastaju glazbeni instrumenti i što drvo znači za prošlost, sadašnjost i budućnost Grada’, dodaje dubrovački restaurator i lutijer koji je lani stekao i majstorsku diplomu.
